Izdavač: Dissonance Productions
Datum izlaska: 11.10.2019
Produkcija: Steve Grimmett
Duljina albuma: 50.45 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 7.5 / 10
Grim Reaper je sastav koji je kroz osamdesete s tri vrlo kvalitetna albuma stekao izuzetno poštovan i cijenjen status. Renome izvrsnosti. Prije svega tu treba istaknuti ikoničnog pjevača Stevea Grimmetta, koji je u tim davnim vremenima jednostavno važio, zbog svoje eksplozivnosti i autoritativne prodornosti, za jednog od najizbrušenijih vokalnih asova. U svom stilu Grimmett nikad nije skrivao fascinaciju likom Ronnieja Jamesa Dija, koji mu je oduvijek bio velika inspiracija. Oni dovoljno stari čak će se sjetiti da je Grimmett otpjevao vokale za treći album britanskih thrash metal legendi Onslaught (tadašnja ih je izdavačka kuća na to natjerala jer je željela postići stilsku »komercijalizaciju« sastava, iako je prvu verziju istog albuma sama snimila s pjevačem Syom Keelerom).
Premotajmo trideset godina naprijed. Godine prolaze tiho. Grimmett je u međuvremenu radio hrpu drugih stvari, u devedesetima je vodio bend Lionsheart, a zatim bio dio raznih projekata. Iako se činilo da se to nikad neće dogoditi, 2018. smo ipak dočekali povratak Grim Reapera. S proširenim imenom Steve Grimmett’s Grim Reaper izdali su vrlo solidan uradak »Walking In the Shadows«. Grimmett je promišljeno izbjegao korištenje originalnog imena, čime je na taj način s poštovanjem ostavio dio prošlosti iza sebe. Energetske silnice, dakle, koje se bez Nicka Bowcotta nikad više neće vratiti u ekipu. Bowcott je naime bio pokretačka snaga stvaranja gitarskih fraza kroz klasične godine sastava.
Album ima potencijal. Definitivno. No postoji nekoliko ključnih sitnica koje mu umanjuju vrijednost, odnosno mogućnost da bi slušatelju tijekom slušanja podizao obrve, jer njegovo slušanje ne ostavlja pravu mjeru grabežljivosti, pečatnosti. Steve Grimmett, koji je nedavno imao izuzetnu nesreću zbog teške infekcije, nakon čega su mu morali amputirati dio noge, daje na njemu sve od sebe. Stopostotnu dušu i srce uložio je i u ovaj uradak. No njegov vokal često djeluje umorno. Čujno! Vokal se »stanji« u najvišim registrima, osobito tamo gdje Steve pokušava razviti i održati vokalnu snagu. U tim trenucima vokal postaje blago nazalan i to se ne da preslišati. Prvi put na takvu situaciju nailazimo vrlo brzo na albumu. U skladbi Venom, a taj se dojam javlja još nekoliko puta kasnije. Druga stvar su sve te brojne, da ne kažem već gotovo proklete, repeticije refrena. Upravo zbog tih repeticija gubi se element varijabilnosti, koji je nužan da bi određeni album grabio i držao slušatelja uz sebe. Album ne razvija pravu dinamiku u razigravanju raspoloženjskih stanja. Takozvani »treći« refren, koji je uvijek u šabloni takvog pisanja kompozicija postavljen pred izlaz, traje i traje te se vuče kao da mu nikad neće biti kraja, a kad čovjek album sluša više puta, nikako ne može steći osjećaj o zadovoljavajućoj razini varijabilnosti među skladbama. Album je morao biti stvoren i napisan vrlo brzo, o tome nema nikakve sumnje. Riječ je o ekipi iskusnih pisaca koji se u toj stvaralačkoj brzini od »naivnosti« tijekom godina očito nisu uspjeli posve »otuđiti«.
Pravi magnet su, uz još uvijek vrlo dobro Grimmettovo pjevanje, odlične solaže na gitarama, koje donose obilje velikih užitaka tijekom slušanja albuma, posebno u dijelovima kad skladba prijeđe u mid-eight pasažu. Produkcija je isto tako vrlo dobra, prikladno uravnotežena, topla i dovoljno živo organska, a zasigurno ne nedostaje trenutaka koji kucaju na emocije retro-nostalgičara. Jasno je da je ovo album stare škole. Da, i to nije teško iščitati. Prijatelji Judas Priest i Saxon dobro će se snaći u obilju novih gitarskih fraza koje donosi album »At the Gates«. Ni mračnjaštva, osjećaja okulta, propasti i skratka cijepljenja sve one »crnine« koju treba pravi heavy metal album ne manjka. Drame na njemu ima više nego dovoljno.
Možda bi Grimmett trebao malo maknuti nogu s gasa i ubuduće tako osloboditi više prostora za svoje instrumentaliste. Jednostavno, posvuda je previše prisutan sa svojim vokalom. I na prijelazima gdje se oslobađa prostor za razne gitarske trikove ili trikove zabavnih ritmičkih prijelaza, taj prostor popunjava vokalnim ubacivanjima.
Suma sumarum. Lijep album legendarnog glazbenika. Vrijedan isprobavanja. Ali sve tri kultne klasike iz osamdesetih ostaju nedodirljive.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. At the Gates
2. Venom
3. What Lies Beneath
4. The Hand That Rocks the Cradle
5. Knock At the Door
6. Rush
7. Only When I Sleep
8. Line Them Up
9. Break Neck Speed
10. Under the Hammer
11. Shadow in the Dark
Postava:
Steve Grimmett – vokal
Ian Nash – gitara
Julian Hill – bas-gitara
Mark Pullin – bubnjevi
