Izvođač: Iced Earth
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 2004
Ocjena: 2.5/5
Hm, ovaj je album jedan od kontroverznijih u metalu. Dobro, barem za 2004. godinu. Čovjek ne zna odakle bi uopće počeo s recenzijom. Svaki plus ima svoj minus. To znači da je novi album Iced Earth prilično neutralnog karaktera. Stvar ćemo pogledati iz više kutova.
Iced Earth su izbacili novi album s novim pjevačem. U svoje redove uspjeli su dovesti jednog od najboljih, ako ne i tehnički najboljeg pjevača mlađe generacije u metalu, Tima “Ripperja” Owensa, koji je ostao bez posla u Judas Priest.
Osim pjevača Mathewa Barlowa, bend je napustio i gitarist Larry Tarnowski, ali ga Schaffer nije zamijenio novim. Tako su Iced Earth u sadašnjoj postavi bez lead gitarista, a kao posebni gost na albumu lead breakove je odsvirao Ralph Santolla, kojeg Schaffer ne želi u bendu jer je, kaže, doduše odlično tehnički potkovan, ali mu nedostaje duhovitosti i kreativnosti u pisanju rifova te originalnosti u sastavljanju solaža. “The Glorious Burden” je nevjerojatan album. Nosi naime osam kraćih pjesama i više od pola sata duge umjetnine. Kvalitativni skok između tih osam komada i polusatne operete vapi do neba.
Najsvetiji dio albuma nedvojbeno je polusatna kompozicija u tri čina pod nazivom Gettysburg. Svaki čin opisuje jedan dan trodnevne bitke kod Gettysburga. Ona potvrđuje svu genijalnost Jona Schaffera. Bend je za suradnju pozvao samog Praški orkestar. Čovjek se potpuno uživio u povijesne trenutke trodnevne kalvarije dok je pisao kompoziciju. U baš svaki detalj, koji kompozicija tako učinkovito oživljava. Schaffer je iskren domoljub pa se komad otvara američkom himnom Star Spangled Banner u zanimljivom aranžmanu u koji su uključili i bandžo. Slijedi baladni dio u kojem bend gradi atmosferu, a ona poskoči kad Iced Earth udare na van sa svojim prepoznatljivim otrovnim floridskim zvukom. Kroz cijeli ep tako nekako valjaju kontrastna raspoloženja, ovisno o situaciji i stanju na bojištu. Orkestralni aranžmani odlično nadopunjuju pulsiranje benda, atmosfera je zaista fenomenalna, visoka, živa i elektrizirajuća cijelo vrijeme. Tim je Tim, odnosno “Ripper”, u najljepšem značenju te riječi, njegovo pjevanje varira od ekstremno teških, vrtoglavo visokih screamova do otrovnog urlanja u nižim dionicama. Tim se istaknuo i u baladnim dijelovima polusatnog epa, s izuzetnim osjećajem za mekoću i sofisticiranost. Osjećajno i cijelo vrijeme potpuno uživljeno. Nevjerojatno je kako je svojom izvedbom fantastično dočarao spoznaju generala Leeja u trenutku kad Lee pogleda duž bojišta posutog leševima i potocima krvi te se pritom suoči sa svom svojom odgovornošću. Riječ je o posljednjim stihovima na samom kraju pjesme, koji su nedvojbeni vrhunac trilogije, ako ne i vrhunac albuma, a polusatni ep zaista je remek-djelo u svakom pogledu, takvu je pravu glazbenu dramu bend izveo zajedno s orkestrom.
Nažalost, ostali materijal nikako ne dostiže to umjetničko djelo. Red Baron/Blue Max među njima jedini u potpunosti uvjerava. Schaffer je “The Glorious Burden” trebao složiti kao jednosatni koncept u kojem bi nanizao cijelu bitku kod Gettysburga. U nastaloj situaciji bilo bi bolje da su Iced Earth izdali dva albuma. Jedan bi bio konceptualan, a drugi bi nosio tih osam kraćih komada, koji su blijeda sjena polusatnog epa. I povijesne teme u ostalim pjesmama su nesretno odabrane, ne uvjeravaju . Tako, primjerice, dobivamo petominutni Waterloo s dosadnim motivom koji se ponavlja kroz refren i predrefren. A od teme zvane Waterloo zaista ne bi bilo teško napraviti cijeli konceptualni album. Umjesto toga, sve je to “na silu” stisnuto u petominutnu kompoziciju.
Iced Earth su se u svom izrazu bezobrazno okrenuli oponašanju Iron Maiden, a Red Baron/Blue Max i po vokalnim linijama zvuči kao da ih je Owensu zacrtao Bruce Dickinson. Valley Forge otvara se motivom koji užasno podsjeća na When Two Worlds Collide od Iron Maiden. Solaža u izlazu iz Declaration Day lijepa je preslika fade outa u 22 Accacia Avenue, dok i poneka tercna harmonija u kraćim dionicama jako sumnjivo vuče na spomenuti legendarni bend. Dosta udarnosti “pogođeno” je na račun slaganja tercnih harmonija, skoro svugdje gdje je to moguće. Izražajni otrovni “florida riffing” time je pregažen i ne zaživi. Udarnost je bend izgubio i s nečim drugim. Npr. otvaranje komada Declaration Day fantastično je, bend razvije supersoničnu ultravoltažu, ali refren sve ubije. Prvo, strukturno se nekako ne uklapa jer sporiji tempo smiruje naoštreni zrak, a drugo, upotreba zborskog pjevanja preteže atmosferu u izljev patetike kojim je Timov odlični nastup u cijelosti ugušen. Isti problem nalazimo kod The Reckoning (Don’t Thread On Me), kad Tim u predrefrenu nastupi zaista vrhunski, a nesretni refren onda tu udarnost potpuno zatomi. Čast skladbama ipak spašava Owens, tako da glazbu i dalje možemo slušati s užitkom, jer je Tim dao svojih 110% i čovjek teško može zamisliti da negdje postoji netko tko može iz sebe iscijediti više od Tima. Tim kraljuje u svim dionicama, kao i u Judas Priest, s tom razlikom što nije teško površno reći da je Schaffer bolje iskoristio Timove vokalne sposobnosti.
Obje baladeske, When The Eagle Cries i Hollow Man, podprosječni su umeci i ne dosežu do gležnjeva komadima kao što su atmosferične klasike benda Watching Over Me ili I Died For You. Posebno Hollow Man zvuči doslovno “hollow”. Što se tiče uvjerljivosti pisanja balada, po čemu su Iced Earth s Barlowom na vokalu uvijek fantastično palili, vrlo konkretno joj se približe u mirnim dijelovima završne trilogije.
Kod tekstova se Schafferu pola oprašta s obzirom na njegov iskreni domoljubni zanos. Oni koje to ne opterećuje zavidanja su vrijedni, a oni koji će si slušajući tekstove stvoriti određenu barijeru, kao npr. ja, moraju je nekako znati preskočiti. “The Glorious Burden” u osnovi je vrlo solidan album. Nije baš takav da bi se metal zbog njega lijepio za trepavice, a isto tako je daleko od toga da bi bio loš. Nešto između, kao mlaka voda, što i dalje donosi određeno razočaranje. Faktor koji je Schaffera spasio od goreg brodoloma definitivno je Tim Owens. Isključivo njemu možemo zahvaliti što “The Glorious Burden” i dalje ostaje u cijelosti slušljiv i vrijedna investicija, pogotovo ako imamo pred očima svu uzvišenost polusatnog umjetničkog djela.
Postava
Tim Owens – vokal
Jon Schaffer – gitara
Ralph Santolla – gitara
James MacDonough – bas-gitara
Richard Christy – bubnjevi
Produkcija
Jim Morris & Jon Schaffer
Popis skladbi
1. Declaration Day
2. When The Eagle Cries
3. The Reckoning (Don’t Tread On Me)
4. Attila
5. Red Baron/Blue Max
6. Hollow Man
7. Waterloo
8. Valley Forge
9. The Devil To Pay – Gettysburg (1863)
10. Hold At All Costs – Gettysburg (1863)
11. High Water Mark – Gettysburg (1863)
Trajanje albuma: 75:45
