Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Styx
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izdanje: 1977
Trajanje: 38:59
Ocjena: 5/5
»The Grand Illusion« predstavlja prvi od dva glavna artistička i komercijalna vrhunca veličanstvene karijere američkih arena rock šampiona Styx. Ovo je remek-djelo tu kultnu čikašku skupinu, koja se godinama svojom jedinstvenom mješavinom progresivnog rocka, tvrdog rocka i pompa uzalud trudila osvojiti radijske postaje, odjednom lansiralo u stratosferu najvećih rock bendova svih vremena. Album je dosegnuo multiplatinasti tiraž, a Styx su s njim definitivno postali ‘narodni’ bend te su na domaćem terenu čak postali glavni junaci tada novonastajuće melodične rock scene, koja je s pojavom i ‘usponom’ grupa poput Kansasa, Bostona, Journeyja i Foreignera kroila vrhove radijskih lista. »The Grand Illusion« međutim nije bio samo potpun komercijalni trijumf, nego su Styx njime napokon postigli željenu artističku zrelost, dovršenost i stabilnost, pomoću kojih su stvorili neka od najboljih djela u svojoj karijeri. Album doduše nije konceptualan, no njegov se naslov i većina tekstova odnose na život u korporativnom, hiperpotrošačkom društvu, u kojem je život pojedinca previše često uvjetovan, gotovo ovisan o medijski producirnom upijanju potrošačkih obrazaca u stilu »što je dobro za nju i za njega« i svakodnevnom stavljanju društveno poželjnih ‘maski’, pri čemu se sve više razgrađuje čovjekova samosvojnost.
Svaka skladba na albumu je klasik, počevši od epske naslovne skladbe, u kojoj vladaju pompozni aranžmani, marširajući ritmovi, pulsirajuća bas linija i uzdižući refren koji slušatelja u trenu napuni pozitivnom energijom. Tekst je iznimno inteligentna, blago sarkastična poruga američkoj ‘kulturi’ masovne hiperprodukcije plastičnih ideala i njihovom hipnotičkom slijeđenju takvih korporativno generiranih obrazaca kojima se narodu, jednostavno rečeno, ispiru mozgovi. Prema riječima klavijaturista i pjevača Dennisa DeYounga (njegov obris na konju nalazi se na odličnoj naslovnici), koji ovaj klasik otpjeva na tako suveren način kao što to zna samo on, tekst se odnosi na sposobnost pojedinca da može nadvladati neprirodne i prozirne trendovske usađene obrasce što ih svakodnevno propagiraju masovni mediji, a koje je društvo prihvatilo kao svoje, te na vidjelo dozvati svoj pravi, unutarnji ‘ja’. Najtužnije u svemu tome jest što se, nažalost, od tih vremena nije baš ništa pomaknulo, odnosno stanje je danas čak i puno gore.
Gitarist Tommy Shaw dolazi sa svojim mladenačko-buntovničkim vokalom kao naručen na vječnozelenom »Fooling Yourself (The Angry Young Man)«. Shawov tekst cilja na Dennisa DeYounga, koji je u razdoblju kad je bend počeo komercijalni uspon bio živčano rastresen zbog svakog i najmanjeg neuspjeha, a u njegovim je očima bio viđen kao »ljuti mladi čovjek«. Tek godinama kasnije Shaw je shvatio da se tekstom zapravo obratio sebi osobno, pa je ovaj klasik dobio znatno introspektivnije značenje. Ovaj skladateljski biser obilježavaju ponajprije ukusne gitarske harmonije, koje su ‘opremljene’ čak trima različitim klavijaturskim solažama i neočekivanom promjenom tempa. »Superstar« je gitaristički hiperaktivan i harmoniziranim višeglasjima naoružan odgovor skupine na prve pritiske nenadane slave, što se ne odnosi samo na njih, nego na sve one kojima je iznenadna slava donijela više lošeg nego dobrog. Shawova društveno angažirana boja glasa i širok vokalni raspon nevjerojatno su učinkovito sinkronizirani s melodičnom bombastičnošću pojedinih aranžmana.
Čudesna power balada »Come Sail Away«, koja je izašla i kao singl i u kojoj na glavnom vokalu i klaviru ritam ponovno nalaže DeYoung, rođen za osobnoispovjedne standarde, jedan je od najvećih hitova u povijesti skupine. Ova inkarnacija skladateljskog perfekcionizma sadrži snatrilački baladesk uvodni dio, koji se uz pomoć bombastičnih gitarskih eskapada pretvara u pompozni arena rocker. Tvrdorockerski »Miss America«, u kojem se u ulozi glavnog pjevača jedinom prilikom na albumu okušao drugi gitarist James Young, prema njegovim je riječima nastao kao satira na tradicionalno natjecanje ‘Miss Amerike’, koje je naravno, kao i sva slična natjecanja, u neskladu sa zdravim razumom. Slijed udarnih gitarskih fraza predvođen fenomenalnom solažom na moog sintisajzeru zaista je učinkovit u stvaranju moćnog ugođaja. No, Young se očito nije ni trudio prikriti činjenicu da je središnju gitarsku frazu više nego očito ‘posudio’ od legendarnih Jethro Tull i njihova klasika »Minstrel in the Gallery«.
Slijedi trojac ambijentalno i tematski međusobno povezanih skladbi, u kojima nakon više-manje melodičnom rock usmjerene prve polovice albuma opet pomalo oživljavaju svoje progresivno rock korijene. Prva među njima je simfonijski usmjereni »Man in the Wilderness«, koji povlači paralele s legendarnim Uriah Heep i Kansas, ali i nekim ranim Styxovim ostvarenjima. Tommy Shaw ponovno blista briljantnom vokalnom izvedbom, što posebno vrijedi za monumentalni refren, dok su gitarske harmonije izvrsno usklađene sa simfonijskim teksturama DeYoungovih sintisajzera.
Još bolje ostvarenje je epsko-mistični »Castle Walls«, koji je u uvodnom dijelu nabijen moćnim sakralnim aranžmanima, dok DeYoungov vokal unosi neopisivu melankoliju i polako stupnjuje dramatično ugođaj. Fantazijsko-povijesni tekst također predstavlja svojevrsno posvećenje Styxovim korijenima. Epska grandioznost dosiže usijanu točku u pompoznom refrenu, u kojem primjereno harmonizirana višeglasja pobrinu se za trnce niz leđa. Fenomenalno strukturirana solaža na ARP sintisajzeru dodatno začini već do kraja usijano ugođaj, koji se po intenzitetu može usporediti čak i s najpompoznijim tvorevinama majstora epike i dramatike poput ELP, Genesis i Queen. Pobjednički »The Grand Finale« kratak je zaključak, u kojem za pjevačko slavlje brine DeYoung, dok Young održava središnju gitarsku melodiju. Za točku na i pobrine se Shaw kratkom, ali slatkom solažom.
»The Grand Illusion« je još i danas glavni kandidat za naslov najboljeg ostvarenja u povijesti legendarnih čikaških prog rockera, a jedini ozbiljan konkurent mu je samo njegov nasljednik »Pieces of Eight« (1978). Ovo nezaboravno remek-djelo, čudesni hibrid između arena rocka i prog rocka, sadrži baš sve elemente koji su Styx zasluženo ponijeli na vrh arena rock parnasa, zbog čega i danas ima posebno mjesto u srcima svih njihovih sljedbenika te (aktualnih i bivših) članova skupine.
Postava
Dennis DeYoung – klavijature, vokal
Tommy Shaw – gitara, vokal
James Young – gitara, vokal
Chuck Panozzo – bas gitara, prateći vokal
John Panozzo – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Styx
Popis skladbi
1. The Grand Illusion
2. Fooling Yourself (The Angry Young Man)
3. Superstars
4. Come Sail Away
5. Miss America
6. Man in the Wilderness
7. Castle Walls
8. The Grand Finale
