Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Rush
Izdavač: Roadrunner Records
Izdanje: 08.11.2011
Trajanje: cca. 146min
Ocjena: 4/5
Uz novi (ovaj put jednostruki) DVD »Time Machine 2011: Live In Cleveland« Rush su svoj novi koncertni dokument izdali i na dva audio nosača, u obliku dvostrukog CD-a, potpuno istog naslova! Izdavanje koncertnih dokumenata u zadnjem je desetljeću za Rush postalo samorazumljiva stalnica. S obzirom na to da se na studijske albume mora čekati sve duže, to su dobrodošli potezi koji razbijaju te dugačke pauze, a istodobno je praćenje same forme grupe kroz godine, podastrto odnosno približeno bilo kojem slušatelju, kao na dlanu. Ipak, još uvijek vrijedi nešto. Glazba je prvenstveno stvorena za slušanje, pa zato još uvijek postoji tiho pravilo i temeljni aksiom da je obveza prije koncertni dvostruki CD nego DVD.
Ako ukratko osvježimo pamćenje, turneja »Time Machine« trajala je od 29.06.2010. do 02.07.2011. Većinu koncerata Rush su odsvirali na tlu sjevernoameričkog kontinenta, gdje je turneja i počela i završila. Rush su između 04.05.2011. i 29.05.0211 nastupali i u Europi. Četiri koncerta u Skandinaviji, 10-dnevna turneja po Velikoj Britaniji te jedini silazak na tlo Starog kontinenta s nastupima u nizozemskom Rotterdamu i dva dana poslije, 29.05.2011., u njemačkom Frankfurtu. Ovaj smo se put mi Europljani doista morali iznimno potruditi da bismo prisustvovali jednom od rijetkih nastupa ove Rush turneje u Europi. Ako DVD »Snakes And Arrows« obilježava snimku Rush koncerta u Rotterdamu, a DVD »R30« nastup sastava u Frankfurtu, ovaj su se put Rush odlučili na DVD nosač staviti cjelovitu snimku svog nastupa u američkom Clevelandu, u tamošnjoj dvorani Quicken Loans Arena, od 15.04.2011.
Quicken Loans Arena, dom clevelandskog NBA kluba Cavaliers, ima 20.500 sjedala. S parterom se oslobađa prostor za broj koji je zacijelo blizu 30.000 glava. Dupkom puna dvorana, 15.04.2011. Rasprodana također. Zašto su se Rush odlučili baš za Cleveland? To je naime prvi američki grad u kojem su Rush početkom sedamdesetih dobili podršku tamošnjih radijskih postaja, koje su vrtjele glazbu s prvijenca Rush.
»Time Machine 2011: Live In Cleveland« prvi je službeno izdani (filmsko) zvučni dokument sastava Rush koji potječe s područja SAD-a. S obzirom na to da su Rush u prošlosti Južnu Ameriku i Europu »obradili« ovakvim CD izdanjima, sljedeći logičan potez ostaje taj da nakon dokumenta iz SAD-a Rush snime sljedeći koncertni CD na domaćem, kanadskom tlu.
Koncertni CD ne sadrži filmske skečeve na početku koncertnog showa, na sredini koncertnog showa i na njegovu kraju, a također su skraćene neke stanke između izvedbi pojedinih točaka repertoara (te stvari DVD zadržava). Tu se gubi autentičnost snimke, no to se nikako ne treba zamjeriti. Takva je obrada snimke jednostavno stalnica kod ovakvih CD izdanja. A to je svakako dobro, jer se slušatelj isključivo koncentrira na glazbu, a njegova mašta ima slobodan put da dodatno intenzivira osjećaje koji dotiču slušatelja tijekom slušanja dvostrukog CD-a. Vizualizacija dokumenta je s te strane upravo zato krajnje neukusna manira, jer ti slika ulazi ravno u glavu i tako kрни čovjekovu maštovitu gipkost, a time slušatelj postaje manje usredotočen na glazbu i može je zato primati površnije. Kažem »može«, dakle ne nužno!
Svakako se pri slušanju ježi koža. Kako i ne bi, kad su s nama Rush? Euforija mnoštva od 30.000 glava je zahvaćena, odlična koncertna forma grupe također. Ako sumiramo rad trija, Peart i Lifeson su neokaljani, kao i Lee kad je riječ o sviranju bas-gitare i klavijatura. No ova snimka pokazuje da Geddyjev vokal ipak više nije toliko eksplozivan u najvišim registrima njegove vokalne interpretacije. Riječ je o Rush dokumentu na kojem je njegovo pjevanje najmanje uvjerljivo. Svakako u svemu suvereno, još uvijek djeluje kao potpuni unikat bez kojeg nema Rush svijeta, no u najvišim registrima ne uspijeva razviti vokalnu snagu kakvu smo navikli na prijašnjim službeno izdanim koncertnim dokumentima grupe.
Inače, repertoar je sastavljen onako kako nalaže naziv dokumenta. U maniri putovanja kroz vrijeme. Otvara se vrlo sretno. Klasikom The Spirit Of Radio, koja je jedan od najprikladnijih izbora za otvaranje Rush koncerta, jer u jednom jedinom komadu istog trena s vrlo zornim učinkom prikazuje cijelu art poantu ovog trija. Posjeduje ono što je ovu grupu ustoličilo na prijestolje najvećih rock izvođača planeta. Melodičnu pristupačnost i zaraznost te pregršt eklektičnosti jedinstvenog Rush artizma. Ako to dvoje spojiš, onda si nešto posebno. Drukčiji od svega i općenito privlačan. Prvi dio koncerta vrti se kroz sočne favorite pojedinih Rush albuma, poput klasika, popovske Time Stand Still, odličnog instrumentala Leave That Thing Alone, manje zanimljivog trenutka albuma »Counterparts«, ali zato bučnijeg trenutka koncerta sa skladbom Stick It Out, tu je još jedna melodična art perfekcija u klasiku s albuma »Power Windows« Marathon i jedno od ljepših iznenađenja setliste s polubaladnom Presto. Tu je sasvim nova BU2B, te standardi Subdivisions i Freewill. Album »Snakes And Arrows« zastupaju Faithless i Working Them Angels.
Malo smeta činjenica da se cjelokupna izvedba albuma »Moving Picures« nalazi na oba CD-a odvojeno. Prvi disk zaključuje skladba Limelight, a drugi otvara The Camera Eye. Rasipništvo u obliku izdanja trostrukog CD-a Rush si ovaj put nisu dopustili. To bi im s druge strane hvalevrijedno otvorilo manevarski prostor da su možda zadržali album »Moving Picures« u cijelosti na jednom te istom disku. »Moving Pictures« izuzetno je jak album koji je uvijek vrijedno poslušati u komadu, bez prekida. Zapravo je to kar pravilo da se takav album sluša u komadu. Zajedno. Od početka do kraja.
Nakon Vital Signs Rush nas odvode u svoje rano razdoblje i nižu, uz iznimku nove Caravan i neposredno pred kraj Far Cry (»Snakes And Arrows«), klasik za klasikom iz sedamdesetih. Tu je obvezna slast u obliku nove samosvojne bubnjarske solo točke Neila Pearta, koja dočarava još jednu nezaboravnu i unikatnu predstavu ovog majstora bubnjarske vještine. Posve novog raspoloženjskog stanja kombiniranja njegovih improvizacijskih vragolija. Rush pomak u klasike sedamdesetih zaokružuju u dodatku još jedna fantastična verzija klasika La Villa Strangiato, koja se otvara sarkastičnim uvodnim polka motivom, a to zabijeli sastav klasikom Working Man umotanim u reggae aranžman.
Neka istaknem i to da su skladbe na »Time Machine 2011: Live In Cleveland« ponovno izvedene nešto drukčije nego na prijašnjim koncertnim albumima. Detalje ćete otkrivati dulje vrijeme, no očitije naravno odstupa nova snimka od prijašnjih u usporedbi s interpretacijom i zvukom studijskih originala. To se odražava osobito na skladbama koje su izašle na albumima iz osamdesetih, na kojima su u prvom planu produkcije bili sintesajzeri. Marathon, Time Stand Still i Subdivisions imaju neusporedivo organskiji zvuk nego na »A Show Of Hands« (što ne znači da su to bolje verzije, samo drukčije, u skladu s razvojnom točkom grupe u 2011.), unatoč korektnim sažecima neophodne doze sintesajzera. Također u takvom zvučnom krajoliku (odličan) doprinos pratećih vokala Alexa Lifesona dobiva potpuno novu vrijednost i učinak. Drukčije linije bas-gitare osjetne su osobito u instrumentalima YYZ, Leave That Thing Alone te naravno nenadmašnoj La Villa Strangiato, u kojoj se u finalu »razbije« gospodin Alex Lifeson. Za skladbe albuma »Moving Pictures« na ovom je dokumentu karakteristično da klavijature u detaljima nude drukčije iskustvo. Mogu reći da u sofisticiranim prijelaznim dijelovima čak dobivaju na atmosferičnom značenju. No treba nategnuti uho. Među njima prednjače Vital Signs i The Camera Eye. U Vital Signs Lifeson jedini put na koncertu uzima u ruke gitaru proizvođača Fender (marke Telecaster, što se podudara sa zvučnim trendom početka osamdesetih – to ne skriva aranžman Vital Signs, kad je bilo moderno da sastavi u art eklektizam miješaju reggae zahvate – prva paralela (također s Telecasterom) je Andy Summers i The Police.
Novi dokument jedne od najzanimljivijih i najposebnijih grupa koje je rock univerzum dao u svojoj povijesti. Vi koji ste možda uhvatili Rush na jednom od koncerata turneje »Time Machine«, ne oklijevajte s kupnjom ovog suvenira. I ne treba više naglašavati da je ovaj koncertni dokument, kao i prethodni takvi, izdani između 1998. i 2008., još jedno novo odlično polazište za sve koji grupu (još) ne poznajete, da biste uz njega mogli početi otkrivati jedinstveni Rush svijet! Bolje koncertni dokument nego svaka best of kompilacija. Uvijek!
Sastav
Geddy Lee – vokal, bas-gitara, klavijature
Alex Lifeson – gitara, prateći vokal
Neil Peart – bubnjevi, udaraljke
Popis skladbi
CD1.:
01. The Spirit of Radio
02. Time Stand Still
03. Presto
04. Stick It Out
05. Workin’ Them Angels
06. Leave That Thing Alone
07. Faithless
08. BU2B
09. Freewill
10. Marathon
11. Subdivisions
12. Tom Sawyer
13. Red Barchetta
14. YYZ
15. Limelight
CD2.:
01. The Camera Eye
02. Witch Hunt
03. Vital Signs
04. Caravan
05. Closer to the Heart
06. 2112 Overture/Temples of Syrinx
07. Far Cry
08. La Villa Strangiato
09. Working Man
