Autor: Rok Klemše
Izvođač: Winds of Plague
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2009
Trajanje: 37:21
Ocjena: 2.5/5
Pred nama je treći album kalifornijskog deathcore seksteta Winds of Plague, The Great Stone War. Nakon izlaska očajnog prethodnika, Decimate the Weak, pitanje je bilo hoće li cure i dečki nastaviti klišejiziranim, lošim putem deathcorea ili će pronaći vlastitu nišu i uspeti se među prvake žanra. Istina je, kao i uvijek, negdje između. Winds of Plague se po treći put hvataju ukoštac s konceptualnom pločom s klišejiziranom pričom o apokaliptičnom ratu između rase nalik orcima i čovječanstva. No postavi još puno fali do majstorske i prije svega originalnije priče koja će se uspješno spojiti s glazbom, a do sljedeći put neka već petnaesti put pročitanog Gospodara prstenova ostave na polici, a tipkovnici daju malo odmora od već četrdeset i drugi put završenog Warcrafta.
Naravno, u skladu s konceptom album počinje govorenim uvodom koji objašnjava bit koncepta, a onda nas Winds of Plague bacaju u divlju vihru agresivnog deathcorea snažno potpomognutog klavijaturama. Upravo klavijature inače odvajaju bend od poplave bendova sličnih kao jaje jajetu, koji su trenutno pač popularni. No srećom su u usporedbi s prethodnikom puno promišljenije, a WoP ovaj put ne zamara previše bezbrojnim breakdownima i jednoličnim strukturama. I ovaj je put album doduše pun breakdowna, ali su oni u komade postavljeni promišljenije, a prije svega nisu dosadni i napravljeni samo za live situacije, a dodatno ih podupiru prilično domišljene klavijature koje srećom ne smetaju. Breakdowni su doduše, kao i kod većine death/metalcorea, najiritantniji, ispreživani i dosadni, ali je novi album barem gitarski golem korak naprijed od Decimate the Weak. Gitarista Nick i Nick ovaj put nude čak i nekoliko zanimljivih solaža te raznolikih linija i riffova kojih nema tek za prste jedne ruke kao na prethodniku. Najveći napredak ipak su nedvojbeno doživjele upravo klavijature, zahvaljujući klavijaturistici Kristen Randall. One više ne smetaju i ne prekidaju tok i strukturu komada, nego uspostavljaju simfonijski epski prizvuk koji je pač potreban za koncept albuma. Klavijature tako uspostavljaju epsku simfonijsku atmosferu i lako bi mogle biti soundtrack nekom epskom filmskom spektaklu. Lijepo je čuti i da su klavijature prisutne stalno, a ne samo u određenim dijelovima, a istodobno su dovoljno potisnute da ne smetaju i tako zvučnoj slici samo pridonose. Najlošija strana albuma nedvojbeno je očajni kvazi brutalni “cookie monster” vokalist Jonathan Cooke. Više od “wannabe” brutalnih “bruuuuh”, “braaaaaa” i “blaaaaaargh” ne treba očekivati, a povrh svega nam Johnny nudi i nekoliko stvarno loših čistih, viših, izmučenih dijelova koji zvuče kao loša kopija monologa iz 300.
Winds of Plague unatoč svim manama, koje treba tražiti prije svega u ograničenjima izvođenog žanra, novim albumom dokazuju da su u vremenu od izlaska prethodnog albuma do danas napravili velik korak naprijed i dokazali da su instrumentalno, skladateljski i aranžerski doživjeli golem napredak. Ako ludiš za breakdownima i epskom, gotovo filmskom simfonikom, The Great Stone War svakako si priušti, u suprotnom se Winds of Plague kloni kao straightedger poštenog odreska uz čašu piva.
Postava
Jonathan Cooke – vokal
Nick Eash – gitara
Nick Piunno – Gitara
Andrew Glover – bas
Art Cruz – bubnjevi
Kristen Randall- klavijature
Produkcija
Daniel Castleman
Popis skladbi
1. Earth
2. Forged In Fire
3. Soldiers Of Doomsday
4. Approach the Podium
5. Battle Scars
6. Chest And Horns
7. Creed Of Tyrants
8. Our Requiem
9. Classic Struggle
10. The Great Stone War
11. Tides Of Change
