Izvođač: Roelants, Wim
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: 2007
Trajanje: 56:03
Ocjena: 4/5
Wim Roelants je tip glazbenika kojem je teško odoljeti kad čuješ njegov pristup, a da ga ne proglasiš još jednim gitarskim herojem. Belgijanac, koji je ove godine napunio 35, gotovo je 100% samouk. Kako je to lijepo, da ne moraš ići u školu po glazbeno znanje. Wim nije klasično školovan glazbenik, no njegovo sviranje mjestimice podsjeća da bez problema može odsvirati Beethovena na električnoj gitari. I pazi! Wim nije tip gitarista koji bi morao preko svih granica napinjati mišiće i na taj način dodatno se prodavati i privlačiti pozornost glazbenih masa.
Album “Burn” od glave do pete dočarava umjetnika koji brižno njeguje i izražava urođeni osjećaj za slijeđenje melodične perfekcije. To se odražava u pravilnom smještanju solaža, koje niti u jednoj točki ne razbijaju motivsku kompaktnost skladbi, kao i u samom principu sviranja solo dionica, koje se kroz cijeli album skladno uklapaju u okvir te iste motivske kompaktnosti. Solo dionice preuzimaju jezik vokala, a to je princip koji je u osamdesetima popularizirao Joe Satriani, čije je spominjanje imena umjesno samo na ovom mjestu, kad govorimo o albumu “Burn”. No to je dovoljno da bi ovaj album bio apsolutno zanimljiv i svima vama kojima se sviđa Joe Satriani i slični gitarski estradnici.
“Burn” u izražajnom karakteru jača, uz Wimovo sviranje, dinamična i aktivna igra ritam linije. Ona se kroz cijelo vrijeme brine da album djeluje stvarno, prizemljeno, čak i u trenucima Wimovih vratolomnih gitarskih eskapada. Ritam linija drži se razigranog sviranja, onaj voluminozni “žmoht”, radije ću reći “groove”, čvrsto je prisutan na ovom albumu. Melodično istraživačka i u produkciji “debelo” naglašena bas gitara daje odličan kontrast Wimovoj gitarskoj ekspresiji. Takvim principom spretno iskorištava i popunjava preostali prostor osnovne zvučne slike, a istodobno, zato što nije samo u funkciji držanja golog tona, bogatim draženjem ponuđenih melodičnih linija jača dinamiku albuma. Ovo se smjelo nadopunjavanje osobito konkretnije osjeti u mirnim dijelovima, gdje s gitarskim solažama tvori sretnu kontrastnost (primjerice u mirnoj pasaži skladbe Karnak Karma), ili u uvodnom dijelu skladbe Kickstart II.
Wim Roelants isto tako nije “metalski izgubljenik”, recimo zakleti pobornik heavy metal glazbe. Sječenje i pilanje na ovom ćete albumu uzalud tražiti. Riffovski okvir nudi uglavnom poluakustičan zvuk akorada i time topli organski zastor pozadine, ugodne zvučne vedrine. Skladbe su građene od više motiva, više ritmičkih prebacivanja, više atmosfera. Skup od 10 skladbi albuma nudi i motivski raznolik izbor. Roelants kao umjetnik rado udari neku orijentalnu ljestvicu, čak i useče vodeći motiv u takvoj maniri (Karnak Karma, Kickstart II.), a nije mu strano ni sviranje solo dionica s bluesovskom konotacijom, premda jedva u tragovima! Primjerice skladbe In Your Eyes, Whispers in Bronze izvrsni su primjeri koji približavaju i Wimovu suptilnu stranu, kad čovjek pažljivo, kontrolirano odmjerava svoje tonove u nježnijim melodijama. Nasuprot tome, Midsummer Madness bez problema bismo mogli proglasiti “najglasnijim” trenutkom albuma “Burn”. Naslovna skladba sadrži starošolski hard rock motiv, koji pojačavaju dodane klavijature. U solističkom smislu Wim je tip gitarista koji idealno iskorištava raspoloživ prostor. Tako album “Burn” djeluje sretno u smislu da slušatelj ne dobiva osjećaj da ga Roelants doslovno obasipa notnim crtovljem, kao ni da bi Wim slučajno bio “aljkav” i nedorečen glazbeni izvođač. Wim kroz cijelo vrijeme uspješno plovi srednjom linijom. Ta linija održava visoku protočnu slušljivost i dinamičnu razgranatost albuma, koji ne može dosađivati. Možda nije neumjesna ni primjedba da je u ovom slučaju riječ o nekoj vrsti belgijskog Tonyja MacAlpinea.
“Burn” je odličan, vrlo slušljiv i dopadljiv album, koji ističe Roelantsov osjećaj za plasiranje izražajne kompaktne melodičnosti, kojom iznad svega dominira kompatibilno solističko višeslojno sviranje ovog gitarista. Da je Wim Roelants glazbenik iz pravog tijesta, cijenjenog pedigrea, potvrđuje i činjenica da je taj glazbenik u prošlosti surađivao s vrhunskim imenima rock obzorja, kao što su: Phil Campbell (Motörhead), Virgil Donati (Steve Vai), Dario Lorina (Warrant), Uriah Heep i Ritchie Kotzen (ex-Mr. Big, ex-Poison), a čast nam je bila pogledati ga nedavno u Vrbi na Koroškem, gdje je nastupio kao član austrijske melodične hard rock postave Badhoven. “Burn” je album kojem će se s veseljem posvetiti svi ljubitelji gitarskih ručnih vještina. Wim Roelants je s “Burn” dokazao da je riječ o tipu gitarskog virtuoza koji nikada neće dati prednost “sviranju na silu” nauštrb nadahnute melodično dotjerane kompaktnosti. Solaže su ovaj put prava poezija. Bez pretencioznosti, lako probavljive za uho. S profinjenim osjećajem za doziranje prave mjere zdravog ukusa. Ovaj je album kao stvoren za slušanje u autu. Tijekom noćne vožnje, po prostranstvima autocesta. Dok Wim za to vrijeme vozi svoju rally utrku na gitari!
Postava
Wim Roelants – gitara, sintesajzer
Vander – klavijature
Roman Korolik – bas gitara
Bruno Meeus – bubnjevi
Produkcija
Wim Roelants
Popis skladbi
1. Excalibur
2. Burn
3. Shades
4. The Quickening
5. Whispers
6. Midsummer Madness
7. Bronze
8. Kickstart II
9. In Your Eyes
10. Karnak Karma
