Izvođač: Melodrom
Izdavač: Nika Records
Izlazak: 2006
Neki su odmah nakon izlaska drugog albuma grupe Melodrom, The Guide, govorili o tome koliko je zvučno udaljen od istoimenog prvijenca. No u stvarnosti je to prilično daleko od istine. Riječ je o naizgled poprilično spontanom uratku koji u biti samo nadograđuje sve prijašnje radove, bilo da je riječ o već spomenutom prvom albumu ili o raznim glazbenim kreacijama koje su Melodrom stvorili u suradnji s Laibach i DJ-em Umekom. Kakav god odmak da se osjeti, on se prije svega čuje u razvoju glazbe, a to je posve prirodno – svako (glazbeno) djelo treba vremena da se razvije, a Melodrom se svakako još razvijaju. Dakle, posve logičan sljedeći korak.
Taj zvučni iskorak naprijed, koji se jasno prepoznaje na The Guide, zapravo djeluje kao vremenski skok unatrag, negdje u osamdesete prošlog stoljeća, u mračniji elektro pop rock, koji su neki označili i kao goth. Konkretnije, album zvuči jako slično, u dobrom smislu, radu grupe Videosex, koja je u svoje vrijeme jednako tako orala posve osebujnu ledinu na (široj) domaćoj glazbenoj sceni. Koliko s tim ima veze producent albuma The Guide, Iztok Turk, koji je nekoć i sam bio član postave Videosex, pitanje je koje zapravo nije ni bitno jer, ako posudimo citat Toma Waitsa, “ako nešto posuđuješ, to nagovještava da ćeš nešto, jednom, i vratiti”, a ako je na ovom albumu išta bilo posuđeno, to su već i vratili, i to u najboljem izdanju.
The Guide je još malo mračnijeg ugođaja od svog prethodnika, pa iako je na njemu mnoštvo elektroničkih umetaka koji inače glazbu razvesele, ovdje je odvode u neku ležernu intimu koja obično nastupa nakon zalaska sunca. Kroz cijeli album ponavlja se i varijacija glazbene teme, što album čini još više jedinstvenim simbiotskim organizmom, slično kao što se to može čuti ponajprije u klasičnoj glazbi ili jazzu, gdje je neka promjenjiva tema stalno prisutna. Možda se albumi najviše razlikuju upravo u toj energiji, odnosno toku albuma, koji je na The Guide konzistentniji, a album je i puno konceptualnije zamišljen, što i nije iznenađujuće jer je prethodni, Melodrom, bio gotovo kompilacijske naravi, zbirka pjesama iz različitih, nepovezanih razdoblja, dok je ovdje sastav napravio nešto s namjerom da bude objavljeno kao zaokružena cjelina, a tako i zvuči.
Pjesme poput September ovdje nema, ali nje nije bilo ni na prvom albumu. Zato je ovdje okupljeno 13 posve drugačijih, jednako osebujnih i kvalitetnih pjesama koje samo potvrđuju da su želja i potreba za evolucijom i traženjem novih, manje utabanih staza samo dobrodošle i, naposljetku, nadasve potrebne osobine za očuvanje kreativnosti i osobnog rasta.
Logičan sljedeći korak dakle, a ako požele prošetati u posve drugačijem smjeru, Melodrom si uvijek mogu priuštiti suradnju s npr. Tomažem Pengovom ili Zlatkom Kavčičem, no ovaj put je zasad posve u redu, a za ostale će biti dovoljno vremena.
Postava
Mina Špiler: Vokal
Matevž Kolenc: Gitara, programiranje, prateći vokali
Miha Žargi: Bas gitara
Polona Janežič: Klavir, klavijature, prateći vokali
Matej Nolda: Bubnjevi, prateći vokali
Gostujući glazbenici:
Jelena Ždrale: Violina i viola (#3, #6, #12 i #13)
Boštjan Gombač: Pjevajuća pila (#13)
Gašper Adamič: Prateći vokal (#1)
Produkcija
Iztok Turk i Melodrom
Popis skladbi
01. Start The Fireworks
02. Taking Pictures
03. Anything Goes
04. I’m Taking Pictures
05. Marching On A Globe
06. Revolutions
07. Blow On The Dice
08. Kinematics
09. Counting Days
10. Stereotypes
11. Lovers’ Anatomy
12. Overboard
13.
Trajanje: 48:43
