Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Ritual
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2007
Šveđani Ritual započeli su svoj glazbeni put kao progresivni folk rock bend. U tom su razdoblju izdali tri solidna albuma koja bi se vjerojatno većini ortodoksnih ljubitelja progresivnog rocka učinila za spoznaju previše folk, odnosno pop. Jedna od nezanemarivih vrlina ove grupe zasigurno je to što su članovi kroz godine uvijek ostali isti, predvođeni pjevačem/gitaristom Patrikom Lundströmom (koji je ujedno i član Kaipe, starine švedske prog rock scene), pa je tako i na ovom albumu. Isto tako zadržali su isti izbor tradicionalnih akustičnih instrumenata (akustična gitara, mandolina, bouzouki, flauta, usna harmonika itd.) kojima nastavljaju svoje starinsko folk rockersko nasljeđe.
“The Hemulic Voluntary Band” donosi dobrodošlu stilsku promjenu u njihovom zvuku. Grupa doduše nastavlja tkati melodično-kompleksne strukture koje su pristupačnije nego ikad, “na prvu”. Njihov je zvuk općenito postao čak i ugodniji uhu, a da pritom nisu žrtvovali kompleksnu narav većine aranžmana. Ovaj su put otišli još korak dalje u spajanju melodične suptilnosti simfonijskih aranžmana i kompleksne naravi pojedinih ritamskih sekcija. Utjecaji legendarnih sastava poput Jethro Tull, Gentle Giant i Yes u njihovu su zvuku stalno prisutni i brzo će ih prepoznati svako uho koje je već dobro potkovano u prog rocku. No Ritual nikada ne izlaze iz vlastitog, prepoznatljivog okvira i ne upuštaju se u kopiranje već čuvenih motiva zbog kojih bi se vrlo brzo mogli diskreditirati kao kopije. Kad je riječ o stvaranju prijateljskih melodija i opuštene, pozitivističke atmosfere, na pamet pada zadnji album Kaipe “Angling Feelings” na kojem je sudjelovao i Lundström, kojeg većina ljubitelja modernog proga hvali kao jednog od najboljih pjevača aktualne skandinavske prog scene. Meni osobno je boja njegova vokala oduvijek malo naporna, iako je u tehničkom smislu bez dvojbe dobar pjevač s razmjerno širokim rasponom, koji bi se dobro snašao i u drugim žanrovima, primjerice u progresivnom metalu ili hard rocku. Općenito, članovi grupe odlični su instrumentalisti, što je već oduvijek jedan od zaštitnih znakova velike većine modernih skandinavskih prog rock sastava, predvođenih The Flower Kings.
Ritual su se na “The Hemulic Voluntery Band” prihvatili jednog od zaštitnih progresivnorockovskih elemenata te su ovo izdanje osmislili kao konceptualni album prema fantastičnoj predlošku “Dangerous Journey”, koju je napisala finska novelistica Toye Jansson. Detalje priče ne znam, ali navodno podsjeća na onu iz Alise u zemlji čudesa jer govori o maloj djevojčici kojoj mačka pobjegne u nekakav nadrealan, fantastičan svijet. Kad je krene tražiti na svom putovanju, susreće razna neobična bića, među njima i Hemulense po kojima se zove ovaj album (usprkos upornom guglanju još uvijek ne znam što ta riječ znači, vjerojatno opet neka skovanica), bića koja po naslovnici albuma sudeći podsjećaju na križance krtica i kitova i na prvi pogled djeluju prilično komično. Od skladbi na albumu samo se prva i zadnja tekstom izravno odnose na spomenuti koncept.
Naslovna “The Hemulic Voluntary Band” predstavlja članove grupe u ulozi prije spomenutih Hemulensa, ne baš previše inteligentnih bića koja su osnovala vlastiti sastav u stilu Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band. Prilično energično postavljen uvod s brojnim ukusnim pasažama na klavinetu i dramatičnim, ponekad blago naporanim vokalnim melodijama u refrenu. Unatoč kompleksnim ritamskim obrascima, gdje do izražaja dolaze osobito utjecaji Gentle Giant, unutar kompozicije stalno se zadržava melodična komponenta. Solidno, ali nikako nešto posebno. “In The Wild” je puno izravnija skladba bez većih ritamskih pustolovina. Dramatične, prilično oštre gitarske linije i prelijepe melodije klavira lijepo se prelijevaju jedna u drugu dok energičan vokal pripovijeda središnji koncept. Progresivnometalni zahvati na gitari dobro su spojeni s ukusnim simfonijskim aranžmanima. “Late In November” je lijepa akustična balada s dobrim baroknim aranžmanima na flauti i klavinetu. Lundströmovu ekspresivnu vokalnu izvedbu treba pohvaliti, a dobre su i dodatne vokalne harmonije koje u kombinaciji s akustičnim melodijama stvaraju mističnu atmosferu. “The Groke” ima malo mračniju atmosferu koja odzvanja nekom zimskom depresijom. Gudački aranžmani vrlo su dobro položeni unutar suptilnih simfonijskih melodija, u kojima lavovski dio zauzima klavir. “Waiting By The Bridge” je lakša, gotovo pop tvorevina s brojnim elementima funka. Uz izuzetak vrlo dobre instrumentalne sekcije na basu i klaviru u drugom dijelu, po mom je mišljenju daleko najmanje zanimljiv komad na albumu, koji je doduše zamišljen komično, ali Ritual kad je riječ o stvaranju duhovitosti propadaju na cijeloj liniji (kao i većina skandinavskih sastava).
Da su Ritual, usprkos gotovo dječjoj razigranosti i naivnosti koja prožima većinu njihove glazbe, ambiciozni momci, dokazuje “A Dangerous Journey”, prvi dulji EP u njihovoj karijeri, koji iznenađujuće uspijeva zadržati neprekinutu nit tako da kompozicija tijekom svojih 26 minuta ni na trenutak ne zvuči monotono i užitak ju je slušati od početka do kraja. Nježne, melankolične folkaste melodije u sebi uspješno spajaju mistiku i dramatiku. Prva sekcija sadrži nježnu akustičnu melodiju s primjesama balade. Klavinet je vrlo dobro položen unutar glavnih melodija na akustičnoj gitari, dok joj usna harmonika daje glavninu onog mistično-ruralnog štiha, tipičnog za dobar folk rock. Treba se diviti kako im uspijeva na osjetljiv način spojiti neobične poliritmove u stilu nekih Gentle Giant s melodičnim, gotovo pop melodijama. Prema kraju kompozicije poslužuju i iznenađujuće brutalnu progresivnometalnu sekciju, u kojoj se moja teorija da bi Patrikov vokal dobro sjeo i u prog metal u potpunosti potvrđuje. Da ne zataje svoje pozitivističko nasljeđe pobrinula se završna mistična sekcija s lijepim simfonijsko-folk rockerskim aranžmanima. Ta kompozicija, koja se izravno odnosi na ime spomenute fantastične novele, podiže kvalitetu albuma za najmanje jednu razinu i ubjeđuje čak i najneprijatnije nevjernike u veliki stvaralački potencijal ove razmjerno opskurne grupe.
“The Hemulic Voluntary Band” sadrži lijepe simfonijske aranžmane, kompleksne varijacije, neobičnu upotrebu instrumenata, raznolike ritamske obrasce i naivan, gotovo dječji štih koji pojedinim ušima bez problema može dočarati atmosferu Janssonove fantastične novele. Oni koji vole mračniji i opskurniji simfonijski stil skandinavskog proga tipa nekih Anglagard ili Anekdoten vjerojatno će na Ritual i ovaj album kriviti nos, dok će ljubitelji vječnih pozitivista i tvoraca lijepih melodija poput Kaipe i trenutnih prvaka švedskog simfo proga, The Flower Kings, gotovo sigurno biti oduševljeni ovim izdanjem. Sve koje je strah da produkcija sadrži onaj tipični “uglačani”, gotovo sterilni zvuk skandinavskih (prog) rock sastava, mogu ohrabriti da nema razloga za paniku jer su se Ritual potrudili da album poprimi šarm zlatnih 70-ih. Iako ga ne bih uvrstio u uži izbor najboljih prog albuma ove godine i iako je daleko od toga da je bez mana, “The Hemulic Voluntary Band” je bez dvojbe ugodno iznenađenje u nedostatku pristojnih prog izdanja koja u sebi nose i folk rockovsku komponentu. Ritual stoga pozivaju sve ljubitelje skandinavskih bajki koji se ne srame skrivenog djeteta u sebi na čudesno putovanje i druženje s bićima koja unatoč svom neobičnom izgledu sviraju glazbu koja vrlo brzo dodirne prosječno ljudsko uho.
Postava
Patrik Lundström – vokal, akustična i električna gitara
Fredrik Lindqvist – bas gitara, bouzouki, mandolina, flauta, prateći vokal
Jon Gamble – klavijature, harmonij, usna harmonika, prateći vokal
Johan Nordgren – bubnjevi, udaraljke, nyckelharpa, prateći vokal
Produkcija
Ritual, Hans Fredriksson
Popis skladbi
1. The Hemulic Voluntary Band (4:53)
2. In The Wild (5:53)
3. Late In November (4:56)
4. The Groke (6:05)
5. Waiting By The Bridge (4:36)
6. A Dangerous Journey (26:33)
Trajanje albuma: 52:56
