Izvođač: Zao
Izdavač: Musea
Izdanje: 1973
Ocjena: 4.3/5
Zao je nastao kad su Yochk’o Seffer i Faton Cahen odlučili napustiti Magmu. Obojica su sudjelovala na albumu 1001° Centigrades, gdje su dali svoj doprinos konačnom uratku. No onda je producent Giorgio Gomelsky odlučio da Magma treba postati vlasništvo Christiana Vandera, koji je i prije bio idejni vođa, ali je ostavljao prostora i ostalim članovima. Seffer i Cahen htjeli su i sami stvarati autorsku glazbu pa su odlučili otići iz Magme. Unatoč tome među Vanderom i novopečenim članovima Zao nije bilo zamjerki, jer su ti dečki i dalje dobri prijatelji koji zajedno dišu za sličnu glazbu.
Iste godine kad je Magma izdala prvi pravi zeuhl uradak Mekanik Destruktiw Komandoh, Seffer i Cahen su s družinom novih jazz glazbenika također izdali svoju verziju zeuhl glazbe, koja se prilično razlikovala od Magmine, no ipak je zadržala nešto elemenata te poznatije postave. Dok je Christian Vander napravio golem iskorak što se tiče bombastičnosti i inovativnosti, oba glavna aktera ove nove grupe odlučila su nastaviti u stilu prvih dvaju Magminih albuma. Dakle, Z=7L je više jazzerski, smireniji, pristupačniji, odnosno bio bi, da nije atonalnih vokalizacija Mauricie Platon, na koje se nedvojbeno moraš priviknuti. Isprva ih uopće nisam mogao slušati, bilo me je baš sram zbog nje. Kako se usuđuje ispuštati takvu buku? No, kao što se s dobrim stvarima rado događa, ustrajnost se isplatila. Sad mi je njezin vokal najdraži dio, koji ovom albumu daje neku unikatnost koju bi inače bilo teže otkriti.
Zao zapravo uopće ne sviraju zeuhl. Zapravo sviraju jazz-rock sa snažnim utjecajima avangarde. Čak su i operni vokali otpjevani više u “scat” stilu nego u klasičnom. Primjećuje se i utjecaj folk glazbe iz istočne Europe. Slično kao kod Magme, Seffer je i ovdje dodao nekoliko mrvica iz svoje nekadašnje domovine, Mađarske. To se čuje u poskočnijim dijelovima, gdje se melodična plesna glazba istočnih susjeda križa s jazzom i avangardom, a još veću zbrku stvara neurotični operni vokal. Luda smjesa koja, začudo, funkcionira odlično, a još više originalno.
Z=7L će vjerojatno više odgovarati onima koje oduševljava rano razdoblje Magme. Zapravo je riječ o nekoj vrsti karike koja nedostaje između 1001° Centigrades i Mekanik Destruktiw Komandoh. Glazba je prilično usmjerena na jazz (kao prva dva Magmina albuma), dok su vokali, slično kao na MDK, operni i avangardni. Kod Zao ima više prostora za improvizaciju. Kompozicije su postavljene prilično okvirno, tako da za soliranje na svim mogućim instrumentima nema zapreka. Ponajprije se na tom području iskazuje Seffer, koji bez muke preskače između raznih puhačkih instrumenata, na kojima svira kao da su produžetak njegovih usta. Cahenov stil je opušteniji i manje uočljiv, ali zato ništa manje važan. Njegove istančane dionice na klaviru prava su paša za uši. Povremeno pred svjetla reflektora stupi i violinist, koji pokazuje da Ponty nije jedini Francuz koji na violini može svirati fusion. Truong je na bubnjevima zvijer, pravi jazzer, koji uvijek pazi da energija ne splasne. Vokalni dijelovi doduše jesu otpjevani u opernom stilu, no toliko su neobični i disonantni da se Magma može sakriti. Magmini su vokali u usporedbi s njima melem za uši. Maurica Platon pjeva melodije s tako oštrim prijelazima iz jedne note u drugu da se na prvo slušanje čini kako je to čista zbrka. No što češće čuješ njezine linije, to ti postaje jasnije da imaju smisla i da su vrlo originalne.
Zao doduše na ovom albumu nisu toliko istančani kao Magma na MDK (osim Cahena), ali to nadoknađuju originalnošću i dobrom mjerom mašte. Skladbe su uglavnom dobre, no smatram da bez tih odbijenih vokala ne bi bila riječ o tako kvalitetnom uratku. Mauricia Platon je onaj jezičac na vagi koji Zao odvaja od prosječnih jazz-rock grupa i na ovom albumu ih uzdiže u privlačan zeuhl sastav. Njezina se vrijednost posebno vidi na kasnijim izdanjima Zao, gdje je njezino odsustvo prilično uočljivo i zbog kojeg se u postavi stvorila velika rupa.
Postava
François Cahen: električni klavir, klavir
Yochk’o Seffer: saksofon, klarinet;
Joël Dugreno: bas
Jean-Yves Rigaud: električna violina
Jean-My Truong: bubnjevi
Mauricia Platon: vokal
Produkcija
Zao
Popis skladbi
1. Marochsek — 7:13
2. Ataturc — 5:49
3. Ronach — 4:39
4. Atart — 3:31
5. La Soupe — 7:20
6. Satanyia — 6:46
Trajanje albuma: 35:56
