Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Architects
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2011
Trajanje: 39:13
Ocjena: 4/5
Treba priznati da je britansko carstvo već zbog svog otočnog položaja nešto posebno, a kad na kartu takvih i drugačijih glazbenih posebnjaka dodaš još i hrpu (nad)standardnih uradaka (no, naravno, u svakom se žitu nađe i nešto pokvareno …), dio te kvalitativne elite su i Englezi Architects. Četvrti uradak dečki iz Brightona dokazuje da je sastav, koji je u svojih sedam godina postojanja promijenio nekoliko imena – najprije su bili Inharmonic, zatim Counting The Days, a posljednjih nekoliko godina osvajaju duše i uši mlade publike doma i u svijetu pod imenom Architects – prešao u fazu kreativne stabilnosti i čvrstoće, a u tom zenitu svoje stvaralačke žudnje rađa novodobna studijska zanatska umjetnička djela.
Bilo je puno snovanja i mijenjanja, a sada je tajni recept za posezanje za zvijezdama razotkriven i utkan u tkaninu njihove glazbene biti. Da ne bude zabune: ne manjka iskustva ni elemenata zbog kojih je proboj u gornji sloj, među vrhunac metalcoreovske, post-hardcoreovske i melodične screamo elite posve prirodan, očekivan, Everest glazbene afirmacije svladan, a poneko rutinirano uho dobro uvjereno i smekšano. The Here And Now penetrira koru hrskavog mainstreama nakon što su mu put dobro utabali Bring Me The Horizon, melodičniji My Chemical Romance i Bullet For My Valentine, a ako u spektar dodamo još i Young Gods, postaje jasno da se na otočnoj sceni već nekoliko godina događaju važni mentalni i tonalni tektonski pomaci. Ukus se mijenja i klizi, a dio najfinije vrhnja namjeravaju skinuti i oni koji su “krivi” za melodično – brutalni emocionalni splet čvrstih granitnih rifova i prilično predvidljivih pristupa. Predvidljivost nije uvijek loša, jer se ovaj put (vjerovali ili ne) umjesto standarda ubrzavanja tvojeg srčanog ritma ritmovima kod kojih je ruka uvijek na ručnoj kočnici, a stanke ti stalno ubijaju osjećaj za prirodno kretanje, u cerebralne vode ulijeva masovna količina melodike, bijesa i debelih slojeva glazbe. A tome kumuju mladci koji su tek prekoračili prag svijeta priznate punoljetnosti! I što uvjerava? Možda činjenica da je The Here And Now višeslojan album na kojem se predstavlja hrpa dotad nevidljivih ili barem manje izraženih lica sastava. Umjesto grlenog bljuvanja jednoličnog pražnjenja pluća vokalist Sam Carter nudi obilje kvalitetnog pjevanja i čistih vokala, zbog kojih je dinamika ploče još jedan plus na listi vrlina. Gitare Toma Searlea i Tima Hillier-Brooka poslužuju masno začinjene rifove, metalcoreovsku estetiku i seksi HC pretjerivanje, zbog kojih je divlja vožnja od uvodne skladbe Day In Day Out ili manje rezervirane Delete, Rewind nalik vožnji dobro uhodanim vlakom smrti. Da ne zaboravimo izvanrednu ritam sekciju: eksplozivna veza bubnjara Dana Searlea ovdje se još posljednji put organski povezuje s niskim frekvencijama basa Alexa Deana (potonji je naime upravo od ovogodišnjeg veljače upisan na ionako prilično kratku listu bivših članova). Da se u duši krije dosta mekog tkiva i slatkih refrena potvrdit će ti elektronikom prožeta skladba An Open Letter To Myself, a osobno sam svoju dozu užitka dobio u punkoidnoj stampedi skladbe The Blues, koju, kao da su se trudili dokazati da je ponuda ovaj put doista barokno bogata, nepotrebno smekšaju i razrijede sanjivo mekušnom pjesmom Red Eyes. Na ovoj ploči ćeš osim autohtonog bijesa i melodike dobiti čak dva dueta. Prvi se čuje na skladbi Stay Young Forever, na kojoj se Carter oslanja na pomoć (barem) desetljeće starijeg pjevača sastava Comeback Kid – Andrewa Neufelda. Skladbica puna testosterona i vatrenih jezika, zbog kojih se ne mogu otresti dojma da se dečki povremeno čak previše trude uvjeriti te da su stvarno ljuti – ali na nemačistički, pomalo pomlađeni način. Metalcore nikad nije bio paravan za balade, ali Architects te nakon pisarija samima sebi iznenade vokalnom širinom i putenim, zašećerenim Heartburnom. Gotovo kao da se među note prikrao duh nekoć dominantnih alternativaca Radiohead, samo što je umjesto Yorkeove osjetljivosti u prvom planu oslanjanje na granitne konture nesentimentalne i nemelankolične agresije. Završni udarac arhitekti neopterećenog masnog pop-corea serviraju zajedno s prvim grlom sastava The Dillinger Escape Plan, pjevačem Gregom Puciatom. S Year In Year Out ciklus se zatvara, a nakon posljednjeg zvižduka gitarske radiofonije, nakon kraće stanke, iz zvučnika zazvuči nešto što bi se lako moglo usporediti s Up And Away, koji izdaleka podsjeća na križanca Pink Floyd naracije na britpopovskim steroidima.
Benigno, bezopasno i uspješno progrizli smo se do prilično ležernog finala ovog slušanja. Architects su pobijedili demone neuspjeha koji su ih izjedali nakon druge ploče Ruin, premostili krizu metamorfoze s Hollow Crownom, a The Here And Now dokazuje da je stanje mijenjanja gotovo okončano. Iz metalcoreovske bube prošlosti izlegao se leptir koji će moći preživjeti i sadašnja vremena. Dio preživljavanja je i u smekšavanju oštrih rubova. Nekoć grubra poetika dobiva nove dimenzije i otvara put u posve nesluten smjer. Ambicija ne manjka, a kao posve ispravan i gotovo savršen način posezanja za zvijezdama dokazuje se i ovaj put odslušani pristup. Nadajmo se da će i ubuduće sačuvati gejzire kreativnosti čistima, srčanu krv vrućom i neokaljanom, a stvaralački um oštrim kao britva. Sjeme ovog razvrata palo je naime na plodno tlo, zbog čega nam se ove godine nedvojbeno nazire bogata godina puna izvanredne glazbe!
Postava
Sam Carter – vokal
Tom Searle – gitara
Tim Hillier-Brook – gitara
Alex Dean – bas
Dan Searle – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
•Andrew Neufeld – prateći vokali na 8. skladbi*
•Greg Puciato – prateći vokali na 10. skladbi*
Produkcija
Steve Evetts
Popis skladbi
1. Day In, Day Out
2. Learn To Live
3. Delete, Rewind
4. BTN
5. An Open Letter To Myself
6. The Blues
7. Red Eyes
8. Stay Young Forever (feat. Andrew Neufeld (Comeback Kid)
9. Heartburn
10. Year In Year Out / Up And Away (feat. Greg Puciato of The Dillinger Escape Plan)
