The Hobbit: The Desolation of Smaug

0 5

Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Peter Podbrežnik

Izvođač: Shore, Howard
Izdavač: Universal Music Group
Izlazak: 2013
Ocjena: 5/5

Književna ostvarenja legendarnog engleskog pisca J.R.R. Tolkiena, čak i nakon više od četiri desetljeća otkako je preminuo, i dalje bude maštu starih i mladih čitatelja, a u posljednjem desetljeću i brojnih filmskih gledatelja. Likovi i mjesta iz Tolkienova fantastičnog ‘Srednjeg svijeta’ već su bezbroj puta u prošlosti bili izvor raznih glazbenih inspiracija, kako unutar popularne, tako i klasične, orkestralne glazbe, uz čiju pomoć fantazijske slike kroz pojedine aranžmane obično zažive na posebno uvjerljiv način. Peter Jackson, novozelandski redatelj koji je proslavljen filmskom adaptacijom Tolkienove trilogije ‘Gospodar prstenova’, odlučio se pri izboru glazbene podloge svoje nove spektakularne trilogije, ovaj put nadahnute Tolkienovom knjigom »The Hobbit« odnosno kod nas ‘Hobit’, ponovno udružiti snage s priznatim, višestruko nagrađivanim kanadskim skladateljem i aranžerom Howardom Shoreom.

Potonji se već dokazao kao tvorac glazbene podloge svih triju filmova o Frodovu opasnom putovanju prema Planini sudbine, pa je bilo logično da je Jackson odlučio obnoviti njihovu uspješnu suradnju i na filmskom prikazu Bilbove pustolovine preko brda i dolina prema Samotnoj planini, gdje se pod budnim okom lukavog zmaja Smauga krije drevno patuljačko bogatstvo. Iskusni Shore je nekoliko godina poslije na filmskoj podlozi za »The Hobbit: An Unexpected Journey«, prvom dijelu nove trilogije, obnovio svoj profinjeni osjećaj za stvaranje moćnih i slikovitih orkestralnih aranžmana, uz čiju je pomoć s lakoćom dočarao slike i vizije Tolkienova fantazijskog svijeta, što mu je opet donijelo brojne nove pohvale i priznanja.

Ovaj se put Shore, uz ponovnu suradnju s novozelandskim simfonijskim orkestrom, našao pred posve novim izazovom. Tko je u kinu slučajno već gledao drugi film iz trilogije »The Hobbit«, ovaj put s podnaslovom »The Desolation of Smaug« ili u našem prijevodu ‘Smaugova pustoš’, zaključio je da je primjetno mračniji od prvog dijela ‘Neočekivano putovanje’. Tome je primjerena i atmosfera lavovskog dijela Shoreovih kompozicija na dvostrukom albumu »The Hobbit: The Desolation of Smaug«, jer uglavnom prevladavaju mračniji simfonijski tonovi, munjevite izmjene tempa i dramatični vremenski prijelazi, što samo još pojačava osjećaj skučenosti i brojnih opasnih situacija s kojima se na putu prema Erebooru susreću hobit Bilbo, čarobnjak Gandalf, kralj Thorin i njihovo patuljačko društvo.

Shore je ujedno bio i producent svojih skladateljskih kreacija, pri čemu je što vjernije poštovao pojedine Jacksonove redateljske ideje i scenografiju, tako da se određeni aranžmani idealno povezuju s pojedinim filmskim kadrovima i radnjom. Već uvodna kompozicija »The Quest For Erebor« svojim dramatičnim orkestralnim aranžmanima dočarava tajanstvenu, mističnu i pomalo melankoličnu atmosferu, među kojom se ‘prikrade’ ona poznata, pozitivistička ‘hobitska’ tema, koja se pojavila i u svim prijašnjim Jacksonovim filmovima o važnim događajima u Srednjem svijetu. Na »Wilderland« prvi put zavladaju izrazito ratoborni i mračni tonovi, koji iz sekunde u sekundu rastu u intenzitetu, što bi trebalo dočarati sve veću nevolju putujućeg društva nerazdvojnih prijatelja, koje se opet nađe usred negostoljubive i nepoznate divljine.

»The House of Beorn«, trenutak u priči kad se Bilbovo društvo susreće s enigmatičnim mijenjačem oblika Beornom, danju divovskim čovjekom, noću medvjedom, prepun je iznimno raznolikih aranžmana, gdje se uz usputne zborske vokalizacije neprestano izmjenjuju prigušeni osjećaji privremenog spasa na sigurno i tjeskobnog iščekivanja približavajućeg sukoba. Na »Mirkwood«, gdje se Gandalf rastaje od društva, koje se teška srca upućuje u nepoznato, kroz mračni dom šumskih vilenjaka, miješaju se svečana ljepota, koja dočarava veličanstvenost vilenjačke mudrosti, i turobnost, koja odražava opasnost od mračne sile zaražene šume, kroz koju se putnici moraju probiti da bi postigli svoj cilj. U posljednjem segmentu zbog neočekivanog improviziranja zavlada posve kaotična atmosfera.

Shore se kao majstor aranžerske dramatičnosti i naglih, munjevitih vremenskih prijelaza, uz čiju pomoć uspješno stvara približavajuću opasnost, posebno iskazao na »Flies And Spiders«, gdje se Bilbo i patuljci moraju sukobiti s divovskim paucima. Središnji motiv pomalo podsjeća na onaj iz posljednjeg dijela prve Jacksonove trilogije, to jest ‘Povratka kralja’, gdje se Frodo suočio s divovskom paučicom Shelob (Šelob u prijevodu Branka Gradišnika), čime je Shore uspješno dočarao srodničku povezanost među čudovišnim paučjim leglom. U završnom dijelu unutra se ‘prikrade’ i poznata, mistična tema, koja dočarava moć Sauronova jedinog prstena, koja se također pojavila već u prijašnjim filmovima, dok završni aranžman zvuči još posebno epski.

Na »The Woodland Realm« Shore je uspješno prearanžirao prepoznatljivu vilenjačku temu iz prethodnih filmova i začinio je pastoralnim elementima i brojnim novim simfonijskim ukrasima, zbog kojih njegov prikaz šumskih vilenjaka zvuči bitno mračnije i ratobornije nego što je to bilo uobičajeno kad su se pojavljivali njihovi ‘uglađeniji’ rođaci iz Rivendella ili Lothloriena. »Feast Of Starlight« može se pohvaliti izrazito eteričnim ozračjem, što simbolizira vilenjačku mudrost, ali i neočekivani početak prijateljstva i romanse između patuljka Kilija i crvenokose vilenjakinje Tauriel, što donekle smiruje dramatičnu narav većine kompozicija na albumu i traje sve do trenutka kad se opet ‘prikrade’ motiv ‘Jednog prstena’. »Barrels Out of Bond«, gdje se Bilbo pokaže kao inteligentan lopov i spasitelj, sadrži nešto svjetlije ambijentalne nijanse, koje popestre izrazito uzburkane aranžmane uz čiju pomoć Shore i na »The Forest River«, kroz koji zavlada ubrzan tempo, posrećeno dočarava borbu družine s riječnom strujom i orcima.

»Bard, A Man Of Lake-Town«, gdje se prvi put pojavljuje tajanstveni jezerac i krijumčar Bard, za kojeg družina pri prvom susretu ne zna je li prijatelj ili neprijatelj, sadrži izrazito napetu i tajanstvenu atmosferu, što simbolizira sudbonosni susret s neznancem, koji u ruci drži luk s uperenom strijelom. Na »The High Fells«, trenutku u priči gdje se težište zbivanja opet preusmjerava na čarobnjaka Gandalfa, koji se uputio u goru da bi usred grobnica ponovno ustalih Nazgula odgonetnuo zagonetku tajanstvenog Nekromanta, po očekivanju vladaju naglašeno mračne orkestralne varijacije, dok ženske zborske harmonije još pojačavaju antičko, drevno ozračje. »The Nature Of Evil«, gdje Gandalfa put odvede u strašnu tvrđavu Dol-Guldur, gdje se njegove slutnje o povratku Gospodara prstenova sve više ostvaruju, prava je manifestacija mraka i ambijentalnog kaosa, to jest onoga što Shore najbolje vlada kad želi glazbeno dočarati pobjedu zla. Na »Protector Of The Common Folk« opet zavladaju nešto svjetlije ambijentalne nijanse, koje posrećeno demonstriraju Bardovu odlučnost i hrabrost u njegovu otporu protiv korumpiranog gradonačelnika, dok usputni suptilni, barokni aranžmani uspješno dočaravaju sliku drevnog Jezerskog grada.

Drugi se disk otvara sa »Thrice Welcome«, gdje pokvareni gradonačelnik Jezerskog grada iz koristoljubivih razloga u goste prima Thorinovo ratničko društvo te im u čast njihova skorog povratka u Erebor, što je povezano s obećanjem udjela u legendarnom bogatstvu uz čiju bi pomoć mogao napuniti sva četiri kuta svoje riznice, priredi svečanu gozbu. Trenutku primjereno i ovdje vladaju barokno začinjeni orkestralni umeci, dok zvuk gudača razvija plašt tajanstvenosti i grozničavog iščekivanja. »Girion, Lord of Dale«, sjećanje na Bardova pretka, kojem je prije davnih godina pošlo za rukom ranjavati, ali ne i ubiti zmaja Smauga, kroz ambijent se ponosi antičkom aurom, koja cijelo vrijeme zrači iz pojedinih aranžmana. Na »Durin’s Folk«, gdje se u središtu opet nađe patuljačko društvo, vlada nešto sporije tempirana orkestracija nego inače s naglašenim rustikalnim zvukom gudača. »In the Shadow of the Mountain« strukturiran je u sličnom stilu, samo što zvuči još epskije i veličanstvenije, jer se hobit i njegovi patuljački drugovi napokon nađu na cilju; u sjeni moćne planine, gdje se krije legendarno patuljačko kraljevstvo.

Na »A Spell of Concealment«, gdje se zbivanje opet prevesi na Gandalfa i njegov dolazak u Dol-Guldur, dok plavi čarobnjak zaključi da je stara Sauronova tvrđava obavijena urokom napuštenosti, vladaju sakralno obilježeni umeci i bombastični prijelazi, što još pojačava tajanstveno i mračno ozračje. »On the Doorstep« spada među dulje kompozicije na albumu, što niti nije iznenađenje, jer se nadovezuje na gotovo ključan događaj cijele pustolovine, kad Bilbo i patuljci stignu pred skriveni ulaz u Erebor i gotovo očaju nad cijelim pothvatom, nakon što ne nađu ključanicu. Prva polovica kompozicije primjereno je odjevena u tamnije ambijentalne nijanse, dok se u drugoj polovici, preko moćnih zborskih harmonija, ozračje donekle razvedri, što simbolizira novu nadu i radost, nakon što Bilbo uspije otkriti ključanicu.

Na »The Courage of Hobbits« Shore je uspješno prearanžirao poznatu ‘hobitsku temu’ te je i uz pomoć dodatnih, improvizacijski raspoloženih udaraljki, ovio u plašt mističnosti i enigmatičnosti čime je dobro oslikao Bilbov hrabri dolazak u gromadnu kraljevsku riznicu sa zmajem. »Inside Information« predstavlja najmračniji trenutak filma, kad Gandalf napokon otkrije strašnu tajnu da je tajanstveni Nekromant u Dol-Guldurju zapravo ponovno ustali Sauron. Događaju sukladno Shore je dramatiku pojedinih aranžmana, koji postupno izgrađuju mračno ozračje, ovdje potegnuo do kraja, dok se sve skupa zaključuje prepoznatljivim tamnim motivom, koji dočarava prevlast drevnog zla, odnosno Saurona.

Na »Kingsfoil«, gdje Tauriel uz pomoć ljekovite vilenjačke biljke athelas spasi Kilijev život, opet zavladaju optimističnije i svijetle ambijentalne boje, što još pridonosi ‘anđeoski’ obojen ženski zborski vokal. »A Liar and a Thief«, Bilbov susret sa Smaugom, na trenutak je protkan kaotičnim, katkad već gotovo psihodeličnim, melodramatičnim aranžmanima, koji uspješno stupnjuju osjećaj velike opasnosti. »The Hunters« je s dobrih devet minuta najdulja i možda ujedno i najkompleksnija kompozicija na albumu, jer se ozračje kroz iznimno dinamično izmjenjivanje pojedinih aranžmana gotovo neprestano mijenja. »Smaug«, gdje se zli, drevni zmaj nakon brojnih godina odluči na novi razorni pohod, obilježen je svom potrebnom veličanstvenošću i pompoznošću, kako dolikuje predstavljanju ključnog (negativnog) lika drugog dijela Hobit sage.

Slično vrijedi i za izrazito ratobornu i uzburkanu kompoziciju »My Armor Is Iron« na kojoj se u zvučnom kolažu, zajedno sa zborskim harmonijama, udruže brojni aranžerski elementi, koji su obilježili prijašnje najdramatičnije tvorevine na albumu. Veliku posebnost predstavlja folk balada »I See Fire«, gdje prevladavaju pastoralni akordi akustične gitare te gudački aranžmani, jedino djelo koje nije plod Shoreova skladateljskog genija, nego ju je napisao, odsvirao i otpjevao Ed Sheeeran. To ujedno znači da je jedina vokalna tvorevina na ovoj u cijelosti instrumentalnoj glazbenoj podlozi za drugi dio Hobita. »Beyond the Forest« s nježnim orkestralnim zavjesama i prekrasnim ‘vilenjačkim’ zborskim harmonijama predstavlja krasan epilog albuma. To znači da na kraju priredi nadasve lijep ambijentalni kontrast u usporedbi s prevladavajućom mračnom naravi većine preostalih kompozicija.

Najnovija Shoreova glazbena podloga, ovaj put za drugi dio Hobita, praktički je obavezna kupnja za sve obožavatelje Tolkienova svijeta, jer se slavni kanadski skladatelj opet pokazao kao jedan od najvještijih vizionara u uspješnom spajanju pojedinih filmskih scena s orkestralnom glazbom, kakva dolikuje ključnim poglavljima ovog kultnog fantastičnog romana. Svatko ima svoju predodžbu kako bi trebala zvučati idealna glazbena podloga za Tolkienove književne majstorije, pri čemu se Howard Shore svojim majstorskim pristupom od svih prijašnjih i sadašnjih skladatelja dosad zasigurno još najviše približio originalnoj Tolkienovoj viziji.

Postava

Howard Shore – skladatelj, autor orkestralnih aranžmana
Conrad Pope – dirigent, orkestracija
James Sizemore – orkestracija
New Zealand Symphony Orchestra – izvedba
Ed Sheeran – vokal i akustična gitara na “I See Fire”

Produkcija

Howard Shore

Popis skladbi

CD 1
1. The Quest for Erebor
2. Wilderland
3. The House of Beorn
4. Mirkwood
5. Flies and Spiders
7. The Woodland Realm
8. Feast of Starlight
9. Barrels Out of Bond
10. The Forest River
11. Bard, a Man of Lake-town
12. The High Fells
13. The Nature of Evil
14. Protector of the Common Folk

CD 2
1. Thrice Welcome
2. Girion, Lord of Dale
3. Durin’s Folk
4. In the Shadow of the Mountain
5. A Spell of Concealment
6. On the Doorstep
7. The Courage of Hobbits
8. Inside Information
9. Kingsfoil
10. A Liar and a Thief
11. The Hunters
12. Smaug
13. My Armor Is Iron
14. I See Fire
15. Beyond the Forest

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići