Izdavačka kuća: Napalm Records
Datum izdanja: 31. 1. 2025.
Produkcija: The Night Flight Orchestra & Sebastian Forslund
Trajanje albuma:
Žanr: AOR/Arena Rock revival
Ocjena: 9.0/10
The Night Flight Orchestra su u svakom pogledu definitivno vrlo posebna grupa. Čine je izuzetno iskusni, ali i talentirani glazbenici. Postava je neka vrsta ‘svjetlosnog ventila’, jer je riječ o ekipi čiji nositelji dolaze iz sfera ekstremnog metala. Logično, teško je cijeli život svirati i komponirati samo i isključivo melodični death metal. »Give Us The Moon« tako je već sedmi studijski album grupe, koja je prvih šest albuma nanizala vrlo brzo. U razdoblju od devet godina. Vremenski razmak između prethodnog »Aeromantic II« (RockLine recenzija, 2021.) i najnovijeg iznosi tri i pol godine, no treba imati na umu međuvremenski kaos vezan uz doba ‘p(l)andemije’, ali i tragični događaj koji je grupu zadesio 2022., kada je iznenada preminuo zapravo jedna od pokretačkih snaga grupe i njezin gitarist David Andersson. No to The Night Flight Orchestra nije zaustavilo. Štoviše. Iz septeta su čak izrasli. U oktet. Postava sada zadržava dvojicu gitarista, a integrirala je i još jednog klavijaturista.
Novi album donekle se razlikuje od prethodnih. U aranžmanima je razigraniji i raznolikiji. No ima tu nešto. Skladbe su opet postavljene tako da bi, da su se The Night Flight Orchestra pojavili u drugoj polovici sedamdesetih, danas bili smatrani pionirima AOR žanra kao arena rock sastav, s albumima koji su postigli multiplatinasti status.
The Night Flight Orchestra su švedski glazbenici koji su u svom radu nevjerojatno posvećeni i pedantni. Uz to što posjeduju ponotranjen osjećaj za muzikalnost, koji nas odmah vodi do čvorišta asocijacija na besmrtni lik i djelo grupe ABBA, neće pustiti skladbu na vrpcu dok ne bude do tančina razrađena i izbrušena. Produkcijski i aranžmanski. Tako da te zgrabi odmah. Pri slušanju ‘iz prve’, kad te odmah uhvate ultra-zarazno pjevni refreni, koji su ujedno i vrhunci samog pompa, odnosno uspostavljene bombastičnosti albuma! Izvrsnost uratka je i u tome što taj visoki bombast nije prekinut nekom ‘slatkastom baladurom’, što je na albumskim AOR klasicima osamdesetih bila takoreći obveza.
The Night Flight Orchestra su si u pogledu prikazane artističke konzistentnosti, kojom su zaredom nanizali uistinu kvalitetna ostvarenja, već duže vrijeme time zaslužili krila s kojima lete visoko. Blizu sunca. A pritom se nikad ne opeku da bi potom strmoglavili. A poezija i inspiracija? Sve što se događa u backstageu putničkih aviona opet je dočarano. Nostalgija, romantične afere među službenim osobljem, serija ‘škakljivih’ i intrigantnih iskušenja. U novim avionskim i međukontinentalnim pričama. I iskreno. »Give Us The Moon« opet je tako ekstremno slušljiv i bombastično navijen uradak da se savršeno smjesti u player svakog prijevoznog sredstva. Pogotovo kad ste negdje na dugoj noćnoj vožnji, kad vaši suputnici već duboko spavaju, a vi za volanom navijete album do maksimuma! Riječ je o idealnom pomagalu u vašem svakodnevju! I zato što sažima vedrinu bezbrižnosti i onaj neponovljivi sentiment pozitivnog stava osamdesetih!
Da. Utjecaje ne treba poricati. Naslovna skladba ili kasnije A Paris Point Of View u vodećem motivu duguju zahvalu za inspiraciju grupi ABBA, a u ritmici nose čak i nešto dalekog disco funk podtona. Skladbu Stratus, kojom novi album uvodno uzlijeće, i kasnije Cosmic Tide s obzirom na aranžmane klavijatura mogli bismo usporediti s trenucima Toto AOR manevara osamdesetih, što u današnje vrijeme na svojim albumskim izdanjima vrlo dobro ponotranjuju i drugi skandinavski suvremenici sastava The Night Flight Orchestra, kao što su, među ostalima, Palace, Houston ili Work Of Art. Naravno, onaj ‘west-coast/AOR’ element opet je neka vrsta središnje gravitacijske točke albuma, što znači da će album »Give Us The Moon« ponovno uzbuđivati starije slušatelje koji su u tinejdžerskim danima odrastali uz zvukove Survivor, NIght Ranger i Journey. Way To Spend The Night u konfiguraciji ritmike nosi asocijaciju na hit Call Me grupe Blondie, samo što je stvar ubrzana, pojačana, više navijena. S posebno fantastičnim refrenom! Uz onaj u skladbi Shooting Velvet, definitivno je riječ o jednom od istaknutih refrena na albumu. Skladba Way To Spend The Night mogla bi s lakoćom i otvarati novi album (nije ni čudo da je grupa oba spomenuta komada odabrala za albumske singlove).
Prednost grupa poput The Night Flight Orchestra u današnje je vrijeme to što crpe inspiraciju iz arhaičnog žanra i s izuzetnim kredibilitetom recikliraju elemente AOR i arena rock žanrova u suvremeni produkcijski i aranžmanski izričaj. Takvih je sastava vrlo malo, pa generacije metalaca koji su članove grupe upoznali kao tinejdžeri slušajući Arch Enemy i/ili Soilwork tako dolaze u dodir s glazbenim usmjerenjem koje im je posve strano, ali ga zbog bezgranične odanosti matičnim sastavima kojima pripadaju pojedini članovi grupe The Night Flight Orchestra znaju prihvatiti kao svoje (i odatle dalje otkrivati pozadinu tog usmjerenja – iako je kod ‘okorjelih metalskih glava’ to prilična rijetkost). Treba imati na umu da su nosivi glazbenici grupe u osnovi srcem također metalci i to ne skriva ni novi album. To se može zamijetiti u nekim rješenjima unutar točaka albuma “Give Us The Moon” (izvedba prijelaza na bubnjevima, na pojedinim mjestima naglašeno fraziranje obiju gitara).
Strid je vokalno fenomenalno uliven u formu kompozicija, gdje je ljupko okružen harmonijama ženskih vokala i šuštavim slojevima sintetizatora osamdesetih. Nije uzalud zaslužio beretku Davea Bicklera (Survivor). The Night Flight Orchestra naime nose i prstohvat parodičnosti, koja djeluje u drugom planu, ali istodobno neizmjerno zabavlja! Osobito zbog scenske opreme pojedinaca, među koje odmah ubrajamo vokalnu falangu predvođenu Björnom Stridom, njegov zlatno-svileni ogrtač, beretku i Ray Ban naočale, a posebno obje prateće pjevačice, koje su uvijek i svagdje obavezno odjevene u stjuardese.
»Give Us The Moon« novo je izuzetno kvalitetno ostvarenje grupe. Na njemu ostaje vjerna svom glazbenom pristupu, pri čemu je isprobala nekoliko drugačijih stvari i uklopila ih u formu skladbi, što albumu daje razinu višu razigranost, dinamiku, ali i energičan dojam s visokoprotočnim driveom koji te odmah povuče k sebi. Vrhunac toga definitivno je završna skladba Stewardess, Empress, Hot Mess (And The Captain Of Pain), koja traje gotovo osam minuta. Zanimljiva je mješavina nadahnuća elementima arena rocka sedamdesetih (Angel, rani Foreigner) i AOR glazbe, a ne skriva ni slikovite progresivnorockerske manevre koji se u nju uvlače osobito u drugoj polovici skladbe. Komad je namjerno postavljen na rep albuma jer blago odstupa od ostalog materijala. Pod crtom. The Night Flight Orchestra su svoju misiju još jednom obavili s velikom odlikom!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Final Call (Intro)
2. Stratus
3. Shooting Velvet
4. Like The Beating Of A Heart
5. Melbourne, May I?
6. Miraculous
7. Paloma
8. Cosmic Tide
9. Give Us The Moon
10. A Paris Point Of View
11. Runaways
12. Way To Spend The Night
13. Stewardess, Empress, Hot Mess (And The Captain Of Pain)
Postava:
Björn Strid – vokal
Sharlee D’Angelo – bas-gitara
Jonas Källsbäck – bubnjevi
Sebastian Forslund – gitara, udaraljke
John Lönnmyr – klavijature
Rasmus Ehrnborn – gitara
Anna Brygard – prateći vokal
Åsa Lundman – prateći vokal
