The Ocean u londonskom The Domeu predstavili Phanerozoic I

Datum: 2. 11. 2018

Gdje: The Dome (Tufnell Park), London

Njemački progresivni metal sastav The Ocean nakon pet se godina napokon vratio s novim albumom. Nisu se zavlačili po kutovima, nego su nakon izlaska albuma Pelagial neprestano svirali uživo, pa jednostavno nije bilo vremena za stvaranje novog materijala. No posljednje dvije godine bile su za sastav vrlo produktivne. Nastao je novi album Phanerozoic, koji će izaći u dva dijela. Prvi dio naslovljen Palaeozoic izašao je 2. studenoga, a sastav ga je predstavio na studenskoj turneji, na koju je krenuo zajedno sa sastavima Rosetta i Arabrot. Na dan izlaska novog albuma The Ocean su nastupili u londonskom klubu The Dome. Riječ je o manjoj dvorani koja ipak može primiti preko tisuću posjetitelja. Posjećenost je bila solidna, ali gužve nije bilo.

Prvi na pozornicu su stupili norveški Arabrot, koji su predstavili poprilično neobičnu mješavinu glazbenih žanrova. Sastav navodi da svira noise rock i post-punk. U svakom slučaju cjelina je djelovala otkačeno, ali nekako nije dovoljno uvjerila publiku. Bilo je tek nekoliko zainteresiranih u prvim redovima. Arabrot su svakako sastav koji se ne kreće u komercijalnim vodama. Uz to, njihov stil nije najbolje pristajao uz ostale sastave na turneji. Ali Arabrot su pridonijeli raznolikosti koncerta.

S američkim post-metal sastavom Rosetta pak se moglo odlično zagrijati. Sastav je poslužio sirovi post-metal, pri čemu je u prvi plan došao moderniji sludge metal. No da sve ne bi bilo samo glasno, kao protuteža predstavili su i nježniju stranu. Pojavili su se pjevni vokali gitarista, ritam sekcija više nije bila udarna, a gitare su bile umirene u post-rockerskom stilu. Svakako su Rosetta više nego dobro predstavili svoju glazbu, koja u odnosu na ostale post-rockerske stvari nije bila predvidljiva. Budući da su dulje bili u prvom planu vrišteći vokali i snažna distorzija, jasno je da Rosetta cilja na metalskiju publiku, koja je oduševljena Neurosisom, Isisom, Pelicanom itd. Koncert Rosette uz dobro ozvučenje i scenska svjetla bio je još uvjerljiviji. Ukratko, sastav za koji bi se očekivala veća prepoznatljivost.

Za pola sata sve je bilo spremno za The Ocean, koji su na ovoj turneji počeli nastupati kao sekstet. Sastav je naime kao stalnog člana primio Petera Voigtmanna, koji je počeo svirati klavijature. Voigtmann sa sastavom surađuje već neko vrijeme, a prije je naime bio zadužen za scenska svjetla. Sastav je otvorio set novitetom Cambrian II: Eternal Recurrence. The Ocean su odmah pokazali da je njihov zvuk još puniji otkako nastupaju kao sekstet, a nastavkom su dokazali da i dalje ostaju beskompromisni. Godine se sastavu ne poznaju. Kilometraža je nedvojbeno vidljiva, pa je tome primjerena i uigranost. U očekivanju da će sastav odsvirati cijeli novi album, brzo je posegnuo i za ponekim starijim albumom. Nakon novog materijala Ordovicium, The Ocean su ostali progresivno usmjereni skladbom Hadopelagic II s albuma Pelagial. Iako je prethodni album konkretno proigran uživo, skladbe i dalje djeluju dovoljno zanimljivo da koncert učine još zanimljivijim.

The Ocean su se malo primirili skladbom Firmanent s albuma Heliocentric. Smirena skladba koja se, kako The Ocean najbolje znaju, razvije u nešto udarnije. No ono što je najviše oduševilo publiku bio je za mnoge povratak na album Precambrian. Skladba Orosorian već je po prirodi razorna, a vokal se dodatno ojačao pjevačem sastava Rosetta, Michaelom Arminom. Dvostruki vokalni napad dodatno je pojačao snažnu cjelinu, divljanje na pozornici bilo je neopisivo, a publika ga je bučno prihvatila. Prije stanke The Ocean su set zaključili melankoličnijom skladbom Permian: The Great Dying, kojom se zaključuje i aktualni album.

Čime The Ocean mogu iznenaditi u bisu prava je zagonetka. Sastav iza sebe ima poprilično albuma, a na svakom se nađe potencijalna skladba za repertoar. Odsvirana je The Great Observer, skladba snimljena između aktualnog i prethodnog albuma. Dakle, opet progresivnija skladba puna preokreta, a ujedno iznenađenje za bis. Krug se zatvorio skladbom Benthic: The Origin of Our Wishes, završnom skladbom albuma Pelagial. Riječ je o sporoj i morbidnoj skladbi u kojoj se ističe sludge metalski element. Gitare udaraju toliko nisko da se stječe dojam kao da osjećaš pritisak na dnu oceana. Pjevač Loic Rosetti pak je još jednom iskoristio priliku da se baci među publiku.

The Ocean i 2018. potvrđuju vrhunsku formu, koja se očituje i u inovativnom novom albumu. Nedvojbeno jedan od boljih koncertnih sastava na sceni trenutačno.