datum izdanja: 19.10.2018.
izdavač: AOR Heaven Records
trajanje albuma: 39:49
produkcija: Xavier Millis
ocjena: 7.0 / 10
White Widdow su zanimljiv bend. Zapravo i nisu. Glazbeno ne otkrivaju nikakvu revoluciju. Oni su AOR revitalisti. »Victory« je njihov novi studijski album i u osam godina, otkako je izašao istoimeni prvijenac grupe, ukupno peti. Zanimljivi su u smislu da se u novom mileniju nadahnjuju nasljeđem takoreći izumrlog glazbenog žanra, koji je osamdesetih bio ekstremno popularan.
S prethodnikom »Silhouette« White Widdow su se nekako učvrstili. Definirali su svoj glazbeni izričaj i ustalili se na provjerenoj i isprobano paljivoj recepturi. Baza slušatelja koja ih je prihvatila je zadovoljavajuća, a i pisanje i komponiranje takve glazbe im je na veliko zadovoljstvo, što je naravno najvažnije.
White Widdow su zanimljivi, potpuno u osamdesetima. U produkciji se današnji bendovi (općenito sa skandinavskog kraja), kad se late revitalizma AOR-a, najčešće drže uravnotežene produkcije, ili pak pobrinu za blago do jasno »naprijed progurani« zvuk gitarskih rifova (što prije vrijedi za njemački revitalizam). No australski White Widdow, zanimljivo, u pravilu u prvi plan stavljaju zvuk klavijatura. Nije ni čudo, jer je klavijaturist grupe Xavier Millis ujedno i glavni producent svih albuma grupe pa tako i albuma »Victory«. Klavijature preuzimaju tipično šuštavi zvuk sintisajzerskog valovanja, s kojim se pretežno srednje intonirane, ultra zarazne melodijske linije harmoniziranih refrenskih napjeva odlično povezuju. U svojim redovima White Widdow imaju odličnog gitarista. To je Enzo Almanzi, koji je mnoga majstorstva naučio slušajući asove poput Eddieja Van Halena. Međutim, njegov talent, ideje i visoka tehnička izbrušenost ostaju premalo iskorišteni u glazbi White Widdow. Povremeno gitara u aranžmanu djeluje čak inferiorno, to jest podređeno u zvuku. Takav »izlet« bend si priušti recimo u pjesmi Reach Up, a album u nastavku potpuno zakoči dosadna balada Anything. »Zavjese« sintisajzera povremeno su u zvuku toliko obilne da gitaru primjećuješ tek u »drugom planu«.
White Widdow doduše opet nadasve učinkovito trguju provjereno djelotvornom formulom glazbenog izričaja, pri čemu album opet pada pod cjelokupni dojam da su skladbe međusobno previše slične. Okej, istina je da u AOR žanru teško skreneš »lijevo« ili »desno«, jer su izražajni kalupi u tom žanru jasno zacrtani, ali ipak ponekad ideje djeluju gotovo identično, samo su nešto drukčije zapakirane u kompozicijama (linije slijeda akorada u fraziranju, vokalni napjevi u strofama). Takav je dojam ostavljao već prethodnik »Silhoutte« (2016). Nekoć je stari dobri Bajaga rekao: »Doboš, udara samo na dva«. To znači da je bend »strogo matematičan« i da od četvrtinskog treperenja pjesmica ne odstupa, premda neka ponavljanja prijelaznih umetaka u mid-eight pasažama nikako ne zadovolje, jer slijedeći kalupe White Widdow ne iskorištavaju raspoloživi prostor koji im se tu otvara i koji bi mogli popuniti dodatnim gitarskim solažama. Ono što bi White Widdow trebali jest dobar producent i možda još jedan gitarist, ili pak da bitno promijene aranžmane i Almanzija tako znatno bolje iskoriste, jer je doista izvrstan glazbenik.
Zvučno su White Widdow zanimljivi za sve one koje u novoj eri privlači »mekši« zvuk bendova poput Houston, Work Of Art, pa nekih »dostojnih« Def Leppard imitatora a la Grand Design. Svakako vuku White Widdow na vidjelo dostignuća klasičnih eighties AOR grupa a la FM i/ili Giuffria, što je naravno očekivano. I »Victory« će se jako svidjeti ljubiteljima klasičnog AOR zvuka, koji je dostojanstveno »podgrijan«, »preveden« i »prepakiran« za nova vremena. Uostalom, White Widdow su se počeli idejno ponavljati i na takav način teško da će ikad više biti tako zanimljivi i »svježi« kao što je to vrijedilo za materijal koji nude njihova prva tri studijska albuma.
autor: Aleš Podbrežnik
popis pjesama:
1 Victory (3:34)
2 Fight For Love (3:34)
3 Second Hand Heart (4:51)
4 Late Night Liaison (3:47)
5 Danced in the Moonlight (4:43)
6 Love And Hate (3:58)
7 Reach Up (3:46)
8 Anything (4:02)
9 America (4:28)
10 Run and Hide (3:41)
postava:
Jules Millis – vokal
Xavier Millis – klavijature, prateći vokal
Enzo Almanzi – gitara
Ben Webster – bas-gitara
Gavin Hill – bubnjevi
