The Offspring, Savršeni Marginalci, Luzeri
Nedjelja, 14. 6. 2026
Velesajam, Zagreb, Hrvatska
“Tonac, jebem ti sve, pojačaj ovo!”
Ovaj put sam iz Ajdovščine (koja je, kao što znate, metropola) krenuo na put u društvu kćeri, a odredište su bili punk rock praznici u Zagrebu. Da ne trućam previše, najupečatljiviji doživljaj dogodio se kad smo u podhodniku između garažne kuće i Velesajma naletjeli na uličnog glazbenika koji je na akustičnoj gitari svirao – i pritom mučio glasnice – ni više ni manje nego Manowar klasik Thor (The Powerhead). Legenda! Zaslužio je nekoliko € iz mog novčanika, koje je kasnije veselo potrošio na pivo na koncertu.
Nisam znao da je područje Velesajma od zadnjeg puta kad sam bio tamo (1998. ili 99.) toliko propalo. Prava postapokaliptična krajolika je sad ovo. Plato na kojem se održavao koncert pun je okana, rupa, neočekivanih pločnika i idealno je mjesto da si čovjek pod utjecajem super melodičnog punk rocka i nekoliko piva slomi nogu ili dvije.
Luzeri su nastupili prvi. Post punk jump-da-fuck-up kombinacija s autotune vokalima čak troje “vokalista” nije uvjerila nikoga osim nekoliko napaćenih tinejdžerica. Idemo dalje.
Savršeni Marginalci bili su druga priča. Veteranska postava gitarista, basista i bubnjara raspadnutih legendi Hladno Pivo uz pomoć ultra energičnog pjevača Hrvoja Krmpotića (“Krmpa”) iz hardcore punk grupe Deafness By Noise doslovno je razvalila. Odličan zvuk, fantastična setlista s mješavinom hitova Hladnog Piva i autorskog materijala te oduševljeno sudjelovanje publike dočarali su duh zagrebačke HC punk scene devedesetih godina prošlog stoljeća. Nije da sam išta sudjelovao u toj sceni ili da je poznajem do detalja, ali čita se dobro, ne? U svakom slučaju, stvar je odlična, prva ploča je vani i po onome što sam čuo, sasvim lijepo nastavlja nasljeđe Mileta Kekina (originalni pjevač Hladnog Piva), koji je zaplovio u trule i smrdljive vode politike. Krmpa ionako zvuči kao pobješnjeli Mile kojeg žena nakon prokockane noći u sedam ujutro probudi za misu. Pjevajte nešto ljubavno, Fur Immer Punk i Buba Švabe su naravno nezaboravni klasici, pa je to bio šut u glavu!
The Offspring. Svi ih poznajemo, zato preskačem povijest i kako i što. Lansirni album Smash (1994.) i album s intergalaktičkim hitom Pretty Fly (For a White Guy) Americana (1998.) činili su glavninu izrazito kratke setliste. Mislim da je sve skupa bilo 75 minuta nastupa, uz obilje srednje duhovitog trućanja između. Očito su Dexter i Noodles što se tiče organizacije koncerta i sastava popisa pjesama uzeli par lekcija kod Blackieja Lawlessa (W.A.S.P.).
Umjesto potresenih utroba, uvodnim dvojcem Come Out and Play te nabrijanom All I Want doživjeli smo jačinu bluetooth zvučnika i moj susjed se očajno okrenuo tonskom majstoru uzvikom iz podnaslova. Tonac se polako budio iz kome i do četvrte pjesme Looking Out for #1 nekako je zvuk doveo na pristojnu razinu. Poslije smo čuli krajnje automatiziran nastup s naštudiranim pseudo humorističnim umetcima. Popis pjesama bio je prilagođen prosječno zagrijanom obožavatelju, što mi je odlično odgovaralo. Stvarno je smetala sterilnost same izvedbe, koju je svojim monstruozno životinjskim bubnjanjem začinio Brandon Pertzborn (bubnjarski sveprisutnik koji je u zadnjih deset godina svirao za bezbroj bendova, uključujući Suicidal Tendencies i Limp Bizkit), kojeg je bilo užitak slušati i gledati na velikim ekranima.
Hoću-nećeš moram pohvaliti vokal Dextera Hollanda. Njegov vokalni stil ionako se temelji na rubu preživljavanja glasnica i očito ima model glasnica od čelika, jer je vokal još uvijek prepoznatljiv i zajebano bijesan kao nekoć. Meni je koncert bio OK, lijepo je bilo prvi put čuti majstore uživo, ali činjenica je da su događaj za sebe i za publiku ukrali Savršeni Marginalci. “Attitude” je ono što je (z)falilo The Offspring. Čak ni himna o marginalcima američkog društva (vidite što sam napravio ovdje?) The Kids Aren’t Alright nije posve prekinula urok automatike i nije zarezala kroz mozak, kao što to radi studijska verzija. Oh, da.
Za kraj još ovo: 20 WC-a za cca 15.000 posjetitelja. Ozbiljno?
Konačni poredak: 1. Savršeni Marginalci, 2. The Offspring, 17. Luzeri.
Autor: Igorac
Fotke: Doći će više kad-tad.
