Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gentle Giant
Izdavač: 57 Records
Izdanje: 1974
Trajanje: 40:09
Ocjena: 5/5
Šesti album progresivnorockovskih legendi, “The Power And The Glory”, konceptualni je album o korupciji i zlouporabi vlasti, s lirskim sadržajem koji nas iznova potiče na razmišljanje o kvaliteti našeg društvenog uređenja. Visokointeligentni i literarno obrazovani glazbenici, koji su nas već u prošlosti oduševljavali svojom duhovitom lirskom pronicljivošću, naslov albuma i inspiraciju za većinu lirskih tema posudili su iz istoimene novele poznatog britanskog pisca Grahama Greenea. Majstori eklektičnih oblika progresivnog rocka tako su još jednom potvrdili svoju jedinstvenost u suptilnom uključivanju društveno osviještenih tema u svoje vrlo složene zvučne sheme.
U skladu sa svojim imenom i filozofijom, i na “The Power And The Glory” iskorištavaju zavidne virtuozne vještine za gradnju eklektičnih kompozicijskih mozaika koje uglavnom krase razigrani, da ne kažem swaggerski ritmovi i zaštitna disonantna višeglasja. Dok se na izvrsnom prethodniku “In a Glass House” (1973) mogao naći nešto veći naglasak na hard rockerske finese, ovaj put su opet dali prostora većem udjelu jazzovskih aranžmana. Unutar zaštitnih polimetričkih shema i neočekivanih vremenskih prijelaza ni ovaj put ne nedostaje folk rockovskih baroknopastoralnih motiva, elemenata avangarde i starog dobrog jazz rock fusiona.
Gitarski majstor Gary Green na albumu ne škrtari sa svojim bluesovskim korijenima i zadovoljava apetite glazbenih sladokusaca masivnim hard rockerskim rifovima i upečatljivim solažama. Braća Shulman na puhačkim i gudačkim instrumentima uvijek su iznimno konzistentna i snalažljiva, dok Kerry Minnear barem toliko koliko svojim šarolikim klavijaturskim aranžmanima oduševljava anđeoskim vokalnim harmonijama. Zajedno s karizmatičnim saksofonistom Derekom, koji je po mom mišljenju, unatoč tome što je podcijenjen, među najboljim pjevačima u povijesti prog rocka, čini neodvojiv pjevački tandem koji kompozicijama jamči još veću mjeru kontrastnosti. John Weathers svojim masivnim, a vrlo dinamičnim prijelazima osigurava iznimnu ritmičku razigranost, koja je u njihovoj glazbi oduvijek imala vrlo važnu ulogu.
Album na šaljiv i razigran način neprestano prožima izniman sarkazam na račun vlastodržaca i institucija. U svojoj satiri zadržavaju prepoznatljiv britanski humor, pa nema potrebe tražiti moguće srodnosti s društveno-kritičnim šalama besmrtnog Franka Zappe. Uvodni “Proclamation” jedka je satira na račun diktature i apsolutizma, građena na zafrkantskim jazzovskim ritmičkim uzorcima, bluesovskim gitarskim frazama i zaštitnim disonantnim vokalnim harmonijama. Derekov vokal, poduprt dramatičnim višeglasjima, zrači izuzetnom tragikomičnošću i u odličnom je suzvučju s lirskim napadom na tiraniju i konzervativne institucije. U njihovoj najboljoj tradiciji ne izostaju brojni nepredvidivi prijelazi sa složenim instrumentalnim sekcijama, kojima će zapljeskati svi ljubitelji prog rocka s visokim stupnjem virtuozne hranjivosti.
Na melankoličnom “So Sincere” do izražaja dolaze duhoviti barokni motivi u izvedbi Rayeve violine, kojoj društvo pravi Greenov bezobrazno visoki falset. Unutar rasutih ritmova upleteni su brojni jazzovsko-avangardni aranžmani na klavijaturama i masivni gitarski rifovi. Green svojim anđeoskim pjevanjem blista i na “Aspirations”, jazzovski usmjerenoj baladi koja spada među najljepše tvorevine u njihovoj karijeri. U nježnoj melodiji, za promjenu, nema ni traga uobičajenom Gentle Giant bukaštvu. Unatoč tome, u tekstu ostaju čvrsto na zemlji jer je riječ o beskompromisnoj satiri na prazna (predizborna) politička obećanja. Slijedi nezaboravna Gentle Giant klasika “Playing the Game”, koja po mom mišljenju predstavlja vrhunac cijelog albuma jer je utjelovljenje svega najboljeg što ova skupina jest. Derekova teatralna izvedba u kojoj se do kraja uživljava u ulogu samodopadnog vlastodršca s apsolutističkim apetitima poduprta je zafrkantskim ritmičkim uzorcima na vibrafonu, zaobljenim bas linijama i primjereno tempiranim bubnjevima koji u tren oka bude asocijacije na nespretno pomicanje ljubaznog diva. Greenove duhovite, hard rockerske gitarske fraze šeću se kroz zafrkantske ritmičke uzorke nevjerojatnom pretočnošću. Oduševljava i kraća pastoralna dionica s Kerryjevim vokalom, kojoj slijedi nebeska jazz rock fusion sekcija.
“Cogs in Cogs” još je jedna omiljena klasika. Ta posve odlepršala tvorevina ponaša se s nevjerojatnom ritmičkom razigranošću, ludim vokalnim improvizacijama i ubojitim gitarskim frazama. Poskočni folk rockovski aranžmani u paru s paranoičnim vokalnim harmonijama ne smiju izostati ni na jednom poštenom Gentle Giant albumu. Sličan recept slijedi i folk rockerski “No God’s a Man” na kojem si priušte duhovitu satiru na račun crkvenih institucija. Unutar pastoralnih, akustično usmjerenih aranžmana na iznimno su vješt način ugradili sočne hard rockerske gitarske pasaže i sakralne teksture Minnearovih orgulja. “The Face”, u kojem ne nedostaje solističkih umetaka, ponaša se sa slasnim gudačkim aranžmanima na violini, eklektičnim gitarskim frazama i još jednom teatralnom pjevačkom izvedbom. Zaključak “Valedictory” savršena je eksperimentalistička orgija u kojoj se prepliću brojni zvučni motivi. Hard rockerskim frazama slijede žestoki fusionistički ritmički umetci, dok disonantne vokalizacije usred ludog tempa dosežu svoj vrhunac.
Na nekim verzijama albuma na kraju se nalazila bonus skladba “The Power And The Glory”, koja je izašla i kao singl. Skupina nije bila previše ponosna na tu tvorevinu jer je riječ o jednom od njihovih najkomercijalnijih djela, nastalom isključivo na želju izdavača. U sljedećim će ih godinama izdavač sve više tjerati na stvaranje skladbi s komercijalnim nabojem, ali ispod instrumentalnog i intelektualnog potencijala skupine, što će dovesti do raspada sustava.
“The Power And The Glory” spada među studijske vrhunce legendarnih šaljivdžija eklektičnog progresivnog rocka. Na njemu su svojom jedinstvenom zvučnom kombinatorikom i slikovitom filozofijom upozoravali na zamke apsolutne vlasti i pretjeranog povjerenja u društvene institucije. “The Power And The Glory” je uz pomoć očuvanja njihovih prepoznatljivih, vrlo eklektičnih i nepredvidivih zvučnih finesa još jedan posve osebujan album u studijskom katalogu Gentle Giant. U njegovim beskrajnim glazbenim dimenzijama slušatelj i nakon desetljeća uvijek može otkriti nešto novo, što je po mom mišljenju ujedno i najveća kvaliteta njihovih najboljih uradaka. Sve dok nisu podlegli zahtjevima proždrljive korporacije, u jedinstvenom zvučno-lirskom izražaju nije im bilo ravnog. U nastavku karijere će se i na primjeru svoje izdavačke kuće, koja će ih početi tjerati na sve veću komercijalizaciju, moći nazorno uvjeriti da apsolutna vlast apsolutno kvari.
Postava
Derek Shulman – vokal, saksofon
Gary Green – gitara
Kerry Minnear – klavijature, čelo, prateći vokal
Ray Shulman – bas gitara, violina, prateći vokal
John Weathers – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Produkcija
Gentle Giant
Popis skladbi
1. Proclamation
2. So Sincere
3. Aspirations
4. Playing the Game
5. Cogs in Cogs
6. No God’s a Man
7. The Face
8. Valedictory
9. The Power And The Glory (2:53) [bonus skladba, samo na Terrapin i One Way CD izdanjima]
