Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Nektar
Izdavač: Bellaphon
Izdanje: 2001
Trajanje: 52:15
Ocjena: 3.5/5
»The Prodigal Son« bio je deveti studijski album britanske progresivnorockerske institucije Nektar i njihov prvi nakon više od dvadeset godina potpunog mirovanja. Nektar, koje mnogi zbog njihova dugogodišnjeg studijskog djelovanja na njemačkom tlu pogrešno ubrajaju u krautrock, dok bi za njihovu glazbu, zbog inovativnih sintisajzerskih tehnologija na prijelazu sedamdesetih, uz pomoć kojih su glazbenom ambijentalu dali posve novo značenje, te znanstvenofantastičnih tekstova, puno prikladnija oznaka bila space rock. Poglavar grupe, kultni gitarist i pjevač Roye Albrighton, odlučio se na oživljavanje legendarne grupe zajedno s klavijaturistom Allanom ‘Taffom’ Freemanom upravo u pravo vrijeme, to jest u razdoblju kada se na prijelazu stoljeća zanimanje za progresivni rock polako počelo ponovno buditi. Albrighton i Freeman bili su na »The Prodigal Son« posljednji originalni članovi Nektara, dok je dugogodišnjeg bubnjara Rona Howdena privremeno (kasnije se vratio) zamijenio Ray Hardwick.
»The Prodigal Son« bio je donekle sastavljen po želji dugogodišnjih sljedbenika Nektara, iako, kako se i očekivalo, nije sadržavao nikakve dah oduzimajuće vrhunce, niti je spadao među njihova najsloženija ostvarenja. Albrighton i Freeman većinu su skladbi na albumu gradili na blues rock taktovima te ih proširili mogućim sintisajzerskim zavjesama i složenim ritmičkim nijansama na basu i bubnjevima. Sve bas dionice odsvirao je sam Albrighton, kojemu je to bila prava mačja kašlja, iako je tijekom karijere bio poznat ponajprije kao odličan gitarist i pjevač, odnosno kao jedan od boljih gitarista-pjevača u povijesti rocka.
Na većini skladbi s »The Prodigal Son« čuje se da su Nektar ostarjeli poput dobrog vina, jer i dalje zvuče prepoznatljivo, a istodobno moderno i prilagođeno novim produkcijskim uvjetima. Po općoj atmosferi većine skladbi ovaj je album bio još najbliži remek-djelu »Remember The Future« (1973), što je svakako bio dobar znak da su stari dobri Nektar ponovno tu, no istodobno je bio daleko od nekadašnjih inovativnih, složenih i nepredvidivih eksperimenata. »The Prodigal Son« bio je tako razmjerno lagan slušateljski zalogaj i za one koji se kunu u minimalističkije obojene rockerske melodije. Većina onih kojima progresivni rock nije najdraža glazbena vrsta vjerojatno bi se prestrašila već pri pogledu na devetominutnu duljinu uvodne suite »Terminus/Oh My«, pa ipak, u osnovi je riječ o melodičnom funky rockeru s bluesovskim tendencijama, položenom na inteligentne ritmičke varijacije i raskošnu sintisajzersku pozadinu, koji bez problema ulazi u uho prosječnog ‘Joze’. Albrighton uz pomoć oduševljavajućih pratećih vokala odmah dokazuje da je njegov vokal zadržao svu zaštitnu melodramatičnu epiku.
»Now« se, usprkos sporom uvodu koji ne obećava mnogo, do kraja lijepo razvije i kao cjelina ponaša se s moćnom, nostalgičnom atmosferom i epskim refrenom, izgrađenim u najboljoj Nektarovoj ambijentalnoj maniri. »I Can’t Help You« još je jedno sjajno ostvarenje koje oduševljava sve dugogodišnje sljedbenike, jer sadrži odgovarajuću mješavinu složene ambijentalne magije i melodičnosti izgrađene na duhovitim gitarskim frazama i epskom vokalu. »The Drinking Man’s Wine« nježna je, akustičnogitarski usmjerena pastoralna balada na kojoj se može diviti i Albrightonovu učinkovitom polaganju temperamentnih bas dionica, dok su melodične vokalne harmonije ponovno otpjevane u klasičnoj maniri.
»Shangri-La« se za skladbu koja je nazvana po tibetanskoj viziji raja ponaša s očekivanim epsko-eteričnim ambijentom, gdje Albrighton lijepo usklađuje nježne akustičnogitarske akorde sa strastvenim električnogitarskim pasažama. Svečani refren s druge strane ovaj put nije bio najbolje pogođen, jer u suzvučju s pomalo preslatkim ljubavnim tekstom zvuči blago patetično, što se Nektaru tijekom prošle karijere nikad nije dogodilo; svakako znak da su Albrighton i Freeman tada već prekoračili određenu dobnu granicu i da ih je u oživljavanju nostalgije ponekad malo previše zanijelo u pretjeranu sentimentalnost. »Salt And Vinegar Rhytm And Blues« skladba je koja je bez sumnje, ponajprije zbog pomalo ‘pospane’ ritmičke strukture, izgrađena najmanje po ukusu većine sljedbenika Nektara. U osnovi je riječ o energičnom, ali pomalo razvučenom blues/hard rockeru, utemeljenom na udarnoj gitarskoj frazi, dok su mu glavne svijetle točke duhovite plohe hammond orgulja i odlične vokalne harmonije.
Naslovna stvar jedan je od eksperimentalnije usmjerenih i time boljih trenutaka albuma, jer na njoj, uz ambijentalnu širokogrudnost orkestralno začinjenih sintisajzerskih zavjesa, vladaju zanimljive gitarske i bas-gitarske improvizacije te hipnotične vokalne harmonije. Bogata epsko-eterična atmosfera nakratko dočarava sjećanje na neka od njihovih najboljih ostvarenja iz sedamdesetih. »Be Tonight« je u usporedbi sa svojim space rockerski obojenim prethodnikom, na račun preplete akustične melodije, lakih ritmova, ljubavnog teksta i nostalgičnog refrena, gotovo pop rocker. Završni »Day Nine« otvara se neobećavajuće, kao još jedna sentimentalna balada, no s vremenom se pretvori u složeni progresivni rocker s moćnim bubnjarskim prijelazima, energičnim nizom gitarskih fraza i veličanstvenim vokalnim harmonijama te na taj način osigurava dobar završni dojam. Završno pucketanje i šum radiofrekvencija ispada kao pomalo nepotreban dodatak, iako su na taj način vjerojatno htjeli stvoriti dojam space rockerske enigmatičnosti.
S »The Prodigal Son« su Nektar na prijelazu stoljeća na uvjerljiv način, nakon više od dvadeset godina potpune studijske hibernacije, ustali iz mrtvih i dokazali da je njihov glazbeni izričaj i u 21. stoljeću još uvijek relevantan, makar svojim vjernim sljedbenicima samo još teško mogu ponuditi nešto posebno novo. Jedna od najinovativnijih grupa svih vremena s »The Prodigal Son« nije oduševila eventualnim novim remek-djelom, što je nakon svih tih godina bilo nekako nerealno očekivati, ali je svakako zadovoljila sve one koji su se možda bojali da će na novom studijskom ostvarenju nedostajati klasičnog, space rockerski eteričnog Nektarova ambijenta.
Postava
Roye Albrighton – vokal, gitara, bas gitara
Allan “Taff ” Freeman – klavijature, prateći vokal
Ray Hardwick – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Nektar
Popis skladbi
1. Terminus/Oh My (9:05)
2. Now (6:11)
3. I Can’t Help You (4:48)
4. The Drinking Man’s Wine (5:50)
5. Shangri-La (5:30)
6. Salt And Vinegar And Rhythm And Blues (6:15)
7. The Prodigal Son (6:41)
8. Be Tonight (3:58)
9. Day 9 (5:17)
