Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Rasmus, The
Izdavač: Universal Music Group
Izlazak: 2012
Trajanje: 41:25
Ocjena: 3/5
The Rasmus ne treba nikome posebno predstavljati. Riječ je o četveročlanoj postavi iz finskog Helsinkija koja je prodrla u vrhove uspješne, unosne MTV-jevske komercijalne sjetve izdavanjem petog albuma u karijeri, »Dead Letters« (2003), pogotovo nakon što je većina Zemljana masovno zagrizla u singl s tog albuma, In The Shadows. Dok je grupa uspjela zadržati komercijalni uspjeh s nasljednikom »Hide From The Sun« (2005), »Black Roses« (2008) pokazao je da prodaja albuma grupe ide prema dolje. Dio izražajne otupjelosti albuma »Black Roses« duguje suradnji grupe s Desmondom Childom. On je Fincima zvučno »oprao« zvuk i oduzeo im jedan od nosivih elemenata prepoznatljivosti. »Europskost«. The Rasmus su dakle s »Black Roses« neuspješno lovili prosječnu, trendovski usmjerenu filozofiju američkog tinejdžera nove ere.
Zato im je za novi album nužno trebala promjena. Letvicu stvaranja morali su pomaknuti drugamo, postaviti si novi izazov. Tako su se okrenuli čovjeku kojem mogu vjerovati u svakom trenutku. To je producent Martin Hansen, čovjek koji je bdio nad zvučnom slikom albuma »Into« (2001), zatim najuspješnijeg albuma The Rasmus, »Dead Letters«, i njegova nasljednika »Hide From the Sun«. Hansen ne samo da sigurno ne prodaje svoje usluge tako skupo kao razvikani Desmond Child, nego je prevagnula i činjenica da Martin Hansen poznaje osobnosti kvarteta The Rasmus kao svoj džep! Zato bolju adresu studijske pomoći od Martina Hansena, u ovoj točki karijere koju možemo nazvati i »krizom identiteta«, The Rasmus nisu mogli naći.
Na »The Rasmus« kvartet je ponovno uspio restaurirati svoju »tipičnost«, toj izražajnoj konstanti uspješno prikvačiti zvučne novosti koje su bile nužne u traženju izlaza iz manje krize identiteta. Gitarski orijentiranoj formi dodali su u ravnopravnoj dozi aranžmane sintetizatora i iznjedrili glazbenu sliku novog albuma koja u vrtnji na radijskim frekvencijama djeluje još invazivnije, ili infektivnije. Na prvo slušanje dakle odmah zarazno. Trivijalno rješive melodijske forme doslovno se natječu koja će ostaviti slađi dojam na slušatelja. »The Rasmus« je s te strane sigurno najizravnije u »mainstream« usmjereno izdanje karijere The Rasmus do danas. Unatoč hrabrom križanju tradicionalnog zvuka The Rasmus sa sintetizatorima, grupa ne izmišlja ništa novo u smislu umjetničke samonikloti. Prije možemo reći da si provjereno posuđuje iz radova drugih izvođača i te trikove ugrađuje u svoj provjereni karakter. Tako su The Rasmus uspješno dodali svom dosegu novu zvučnu kvalitetu, kojom sigurno pristaju u novootkriveno polje glazbenog univerzuma, što im daje sve kredibilne polazne točke za daljnje umjetničko sazrijevanje. Naravno, u tom je pogledu poželjno što više zvučnog eksperimentiranja, no genija zvučne manipulacije samonikle geste nekih (također komercijalno uspješnih) Radiohead ne možemo tražiti od The Rasmus. »The Rasmus« je unatoč novom zvučnom izgledu i dalje prvenstveno oprezno izdanje koje u prvom redu želi biti omiljeno masi. S tekstovima na koje će se opet u prvom redu paliti četrnaestogodišnjakinje. Ništa drugo ne treba očekivati, niti (više) zahtijevati, od grupe koja prvenstveno brine o komercijalnom uspjehu.
Album je svakako opet pun prepoznatljivog »neotenično-dječačkog« vokala Laurija Ylönena, a u principu nije teško naći ni aranžerske paralele s prošlim radovima grupe. Sve su skladbe aranžirane tako da se neprestano podređuju traženju melodijski zaraznih vodećih motiva. Opći je dojam jesenski. The Rasmus su melankolični, blago mračan karakter dodaje trivijalnoj rješivosti slatkog izraza blagu raspoloženjsku gorčinu, a tekstove ne smijete istraživati jer ne kriju obilje patetičnog oplakivanja. U mekšanju zvuka skladbe poput End Of The Story ili You Don’t See Me mogu se proglasiti točkama koje se najviše približavaju pop kozmetici. Grubo rečeno, nešto što je grupa već isprobala na albumu »Into«. Zasanjane skladbe Sky i/ili Somewhere okreću se prema skladbi Sail Away s albuma »Hide From The Sun.« Simfonijski elementi uključeni u Friends Don’t Like That zadržavaju trikove koje su dečki isprobali već na »Black Roses«.
Novi album grupe The Rasmus nedvojbeno iznenađuje u zvučnom i aranžerski karakternom smislu. Grupi je trebala promjena. Da se nešto takvo sprema na obzoru, nagovijestilo je već samostalno studijsko izdanje Laurija Ylönena »New World« (2011). Riječ je o albumu punom kontrasta kad ga postaviš uz prošle radove grupe. Na njemu je sve puno petljanja s elektroničkim zvučnim petljama. Na »The Rasmus« gitarski rockerski zvuk naravno je jasno istaknut, samo što mu ovaj put ravnopravno društvo prave aranžmani sintetizatora i programskih zvučnih petlji. S obzirom na to da je Ylönen glavni pisac glazbe The Rasmus, posve je logično da se dio stvorene supstance albuma »New World« preselio i na »The Rasmus« (It’s Your Night, I’m A Mess). I’m A Mess, koji u strofi gotovo preuzima kozmetiku Depeche Mode (od 1990. nadalje), već je izašao kao prvi predstavljački singl albuma »The Rasmus«.
»The Rasmus« ne predstavlja kreativni vrhunac. Oprezno spaja tradicionalni zvuk grupe s novom zvučnom dimenzijom. Unatoč radijski usmjerenom albumu, hit potencijale gotovo je nemoguće naći. Tome se na albumu najviše približava najotrovnija skladba Save Me Once Again, više nego već izdani hit singl I’m A Mess. »The Rasmus« je album opreznog pipanja. Kvalitetan album koji ljubitelji grupe nedvojbeno već imaju u svojoj zbirci. Nije baš dragulj koji bi se najintenzivnije svjetlucao u nizu izdanja grupe do danas, ali je svakako svjetlosnim godinama daleko od jalovih asocijacija da bi grupi donio »kreativni promašaj«.
Postava
Lauri Ylönen – vokal
Pauli Rantasalmi – gitara
Eero Heinonen – bas-gitara
Aki Hakala – bubnjevi
Produkcija
Martin Hansen
Popis skladbi
1. Stranger
2. I’m A Mess
3. It’s Your Night
4. Save Me Once Again
5. Someone’s Gonna Light You Up
6. End Of The Story
7. You Don’t See Me
8. Somewhere
9. Friends Don’t Do Like That
10. Sky
