Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Zoran, Jernej
Izdavač: Menart Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 52:26
Ocjena: 4.5/5
Jernej Zoran slovenski je glazbenik i stvaralac koji je na slovenskoj glazbenoj sceni aktivan već preko dva desetljeća. Karijera mu se protezala kroz više sastava u devedesetima, početkom novog milenija objavio je samostalni studijski prvijenac »Avgustovski kosci« (2001), a zatim se priključio Društvu mrtvih pesnikov, kod kojih je izdržao do 2010. godine. D.M.P. su dolaskom Petra Dekleve i albumom prearanžiranih autorskih skladbi “Krog” (2010 – RockLine recenzija OVDJE) nagovijestili da su na pragu velikih stilskih promjena, a Jernej Zoran je s druge strane trebao još više stvaralačke slobode, koju mu je mogao dati samo novi stvaralački izazov. Njega je našao u novom nastavku samostalnog glazbenog puta.
Jernej Zoran je gitarist koji je odrastao uz zvukove klasičnih rock izvođača. U sviranju se osjeća kulminacija utjecaja velikana gitarske igre poput Jeffa Becka, Erica Claptona i osobito Davida Gilmoura, zbog čega je ovaj album posebna stvar za slovensko podneblje. Pravi klasični rock album skrojen na slovenski način! Dublje pod kožu ne ide, a upravo u tome leži sva njegova fascinantnost.
U jedanaest godina od prvog studijskog izdanja nakupilo se mnogo ideja koje su sazrijevale i izrasle u 12 skladbi novog albuma »Stratosfera«. Kad ugledaš naslovnicu i pročitaš naslov albuma, prvi bežični dojam je kao da u rukama držiš novi uradak nekih dinosaurskih krautrockera à la Tangerine Dream, Amon Düül,… »Stratosfera« je međutim klasično rockerski skrojen album, na kojem si pružaju ruku kompaktnost klasično zamišljenih skladbi (kompaktnost u skladbama naravno učvršćuju vokalni aranžmani) i sama izloženost Jernejeve gitarističke izražajnosti, koja je s velikim osjećajem izvrsno ubrizgana kroz navigaciju mnogobrojnih uloga samog sviranja u do tančina razrađenim aranžmanima. Solaža u »Osamljen potnik skozi čas« djeluje poput prave male kratke erogene ispovjedne avanture, što dokazuje da Jernej u sebi nosi izvrstan osjećaj pri implantaciji gitarskih ukrasa na mjesta u skladbama koja potenciraju pojedina raspoloženja, oblikuju nova raspoloženja, pa tako za album »Stratosfera« možemo reći da u cijeloj svojoj minutaži posjeduje izrazito dinamičnu razgibanost pune sadržajne kontrastnosti.
Album je šarena slikovnica svega što oličava istraživački glazbeni duh ovog umjetnika. Za one koji tražite male začinjene slasti u glazbi, u vaš jagodni izbor favorita s ovog albuma sigurno će spadati uvodna instrumentalna naslovna skladba te uskoro nakon nje skladbe Krasni novi svet? i Monsanto Baby Blues.
Koliko je Jernej Zoran iskusan i karakterno jasno profiliran glazbenik, nije teško iščitati iz ovog uratka. Doslovno svaka skladba posjeduje profinjeno razrađen aranžman za gitaru. Od pozicije akorada koji obuhvaćaju vodeći vokal do tankoćutno profinjenog izbora samih zvučnih karakteristika, koje počivaju na kombinaciji Jernejeva pristupa i zvučnih efekata – ta kombinacija cijelo vrijeme zadržava besprijekornu organskost, bez nagrđivanja zvuka koji počiva na distorziji i/ili drugim sličnim efektima. Prijelazi u distorziju su rijetki, samo radi isticanja specifičnih raspoloženjskih stanja, pa su i tu ti rifovi u produkcijskoj slici zvuka tako odmjereni da nikako ne preuzimaju primat na tim dijelovima albuma. S njima se album intenzivnije koketira u svom najdramatičnijem dijelu. U završnoj »Osamljen potnik skozi čas« i najtvrđem trenutku albuma »Labodji spev«, kojom se album i zaključuje.
Album nosi poprilično punokrvno izrađenih vokalnih skladbi koje odgovaraju zahtjevima čestog vrtenja na radijskim postajama, a pritom ne skrivaju pravu rockersku konotaciju, izvrstan melodijski iskoristak pune kompaktnosti i zvučne zaraznosti, implementaciju gradiranog rasta raspoloženja s vrhuncima u refrenima. Skladba Poljubi Me prava je ispovjedna čarolija izvrsnog sporazumijevanja gotovo »stonesovski« zvučeće gitarske pratnje i slatko grešnog vokala Lare Poreber. Njezin je vokal cijelo vrijeme izvrsno iskorišten, a osobito iskače svojom pogođenošću u mračnoj, dramatično zamišljenoj, rockerskoj sažetnici »Osamljen potnik skozi čas«. Razgibanost točaka albuma postiže se izborom više različitih vodećih vokala, koji majstorski oživljavaju zadanu poruku stihova. Primjerice, ako tražimo energetske paralele sa svijetom rocka, skladba Tisočletja pogođena je kombinacija nezaboravne Claptonove uspavanke Tears In Heaven (jecavost gitarskih linija) i floydovske Comfortably Numb (osobito prijelazna melodija kombinacije akorada koja vodi skladbu u novi krug kitice). Ta je skladba prožeta uhu iznimno prijaznim gitarskim ukrasima »gilmourovskog« ugodnog »slide« gitarskog momenta. Tu je skladba »Vegas« (nakon Poljubi Me i Tisočeltja) treći najavni singl albuma, koji nosi ravnopravno privlačnu refrensku zaraznost prethodna dva singla. Društveno kritičnu notu u toj skladbi produbljuje prepoznatljivi vokal Damirja Lisice (Anavrin, Adam), koji udahnjuje skladbi blago čeznutljivu buntovničku notu alternativnog rocka. Skladba »Lažejo« također je posebna vrsta pustolovine. Sama ritmička podloga u refrenu, kao i muževno vibrantan vokal Gabra Brina, nehotice bude osjećaje Bowiejeva zimzelenog Heroes (tu odbrojite u tren oka zvučni krajolik »Frippertronizama« spomenutog Bowiejeva hita). Jernej u ovoj skladbi postiže iskoristak pune zvučne slike ponovno s više gitarskih linija, u kitici se uz vokal veže gitarska pratnja, obogaćena »stereo chorus« efektom.
Ukratko, ne samo ta skladba, već cijeli album cijelo vrijeme draži slušatelja lukavošću pozicioniranja mnogih gitarskih linija, koje supostoje u savršenom glazbenom razmještaju velikog ispovjednog urodu. To Jernej postiže posve nepretenciozno, ali uz punu kontrolu nad kreacijom glazbene supstance. Puno jezgrovito, s kratkim opuštenim potezima, punokrvne ispovjedne jasnoće. Ta nepretencioznost, odnosno pristup minimalizma, punim intenzitetom djeluje primjerice u »Vse ti dam«, gdje jednostavnu gitarsku formu pratnje obuhvaća čvrsto pulsirajuća, visoko koketna ritmička tekstura. Ta skladba nosi dašak pop kozmetike, zapravo je trenutak albuma koji se najbestidnije koketira s elementom pop glazbe. Možda će biti dobrodošao izbor za četvrti predstavljajući singl albuma.
»Stratosfera« je album koji ne poznaje maštilo minutaže. 12 skladbi jasno istaknutog karaktera, izbrušenih vodećih vokalnih napjeva, izvrsne aranžerske konfekcije, pun mnogobrojnih emotivnih impresija! Uradak je u kojem ćete dulje vrijeme otkrivati sve njegove sitnice, usprkos činjenici da je za konzumaciju posve nezahtjevan i melodijski visoko zarazan uradak. »Stratosfera« je jako lijep album, kakvih u Sloveniji nedostaje. Svojim retro zvukom ne otkriva glazbenu revoluciju, ali nam vraća nedostajuće kamenčiće u mozaiku povijesti slovenske rock glazbe na mjesta koja uspostavljaju iskrenu stvaralačku vezu sa svjetski poznatim rock velikanima. Rockerski nostalgičari! Nikako ne oklijevajte, nego odmah provjerite ovaj glazbeni uradak snažne ispovjedne supstance.
Postava
Jernej Zoran – gitara, bas gitara, klavijature, udaraljke
Lara Poreber – vokal (2,4,9.11)
Damir Lisica – vokal (5,12)
Gaber Brin – vokal (7)
Janez Lamovšek – vokal (8)
Sašo Đukič – vokal (10)
Miha Recelj – bubnjevi
Dušan Obradinovič – bubnjevi
Miro Tomšič
Produkcija
Jernej Zoran
Popis skladbi
1. Stratosfera
2. Poljubi me
3. Krasni novi svet?
4. Tisočletja
5. Vegas
6. Monsanto Baby Blues
7. Lažejo
8. Moja dežela
9. Kaplja
10. Vse ti dam
11. Osamljen potnik skozi čas
12. Labodji spev
