Izvođač: Empire
Izdavač: AOR Heaven Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 2.5/5
Empire izdaju nasljednika “Trading Souls” (2003)! To je sastav koji će privući pozornost svih fanova kasnih Black Sabbath, odnosno, ako površno sažmem, fanova svih “sabbath” albuma na kojima se kao glavni vokal pojavljuje Tony Martin. Ovaj put mu od bivših “sabbathovaca” u Empire opet društvo pravi odlični basist Neil Murray (također ex-Whitesnake), za bubnjevima je opet Andre Hilgers (Silent Force, Axxis), a glavni kovač melodija u Empire ostaje član sastava Majesty Rolf Munkes (gitara, klavijature). Dakle, na ”The Raven Ride” ovaj put nema klavijaturista Dona Aireya (Deep Purple). Ukratko, glazba koja u osnovi nije daleko od Black Sabbath, a i novi Empire album ostaje vjeran toj tradiciji.
Ako “The Raven Ride” uzmemo pod povećalo, najbolje je album shvatiti kao cjelinu, jer kroz 45 minuta glazbe nosi vrlo sličnu frekvenciju. Produkcija je sofisticiranija od klasičnih albuma iz “Martinove ere Black Sabbath”, nosi veću dozu simfonike, epskosti i više čistih klasičnih zahvata u melodiji, što se tiče gitarskih solaža i samih melodija u prijelaznim dionicama, u kojima se nađu i visoko raspoloženjski uzleti koje osigurava korištenje arapskih ljestvica. Klavijature su, uz Martinov vokal, još i najviše “sabbathovske”. Album je bliži npr. Martinovu solo albumu “Scream”, ali nipošto preblizu “spaghetti hard rocku” koji Martin radi u Giuntini Project. Polutonskih sumornih “doomerskih fint” praktički nema, uz iznimku “zlobne” Devil Speaks Sinner Cries, gdje Martin u refrenu vrišti vražje visoko, kao npr. Bruce Dickinson (Iron Maiden) u ranim osamdesetima.
Upravo ta veća doza pompe udaljava album dovoljno daleko od ostavštine Black Sabbath da o “The Raven Ride” ne možemo govoriti kao o tipičnom klonu. Pjesme resi ekspresivno dotjerani gitarski rifovi koji ti sjednu u uho “iz prve”, a kao protuteža njima na albumu je topovska ritam linija, koja ne briljira takvom sirovom snagom kakvu su na “sabbath” albume unosili primjerice bubnjari Powell, Rondinelli ili Appice. U takvu se kombinaciju idealno ulegne snažan, od nehrđajućeg čelika iskovan, Martinov ultramelodični vokal, koji opet dokazuje da u svim godinama glazbenog djelovanja nije izgubio ni trunku sjaja. Ukratko, skladbe su prave, velikih melodija, od kojih te podiđu žmarci, kad osjetiš magiju rifa, kad prepoznaš pravu i jedinstvenu frekvenciju “heavy metala” odnosno “hard rocka”.
Empire je sada još jedan sastav koji popunjava prazninu što su je ostavili Black Sabbath nakon 1995., a ta je praznina danas već gusto ispunjena. No bez Martina ne bi bilo ništa, jer su svi sastavi, odnosno projekti, koji se mogu pohvaliti takvim pristupom, pozvali na suradnju Tonyja Martina, koji je kao glazbena figura očito na toj poziciji toliko jak da izrazi sastava Guintini Project, Rondinelli, Voodoo Hill ili Empire naprosto moraju gravitirati prema Black Sabbath. “The Raven Ride” je izniman, tehnički dotjeran, klasično melodično obojen, pakleno navijen “hard rock” album koji su zajedno napisali iskusni glazbenici. Resi ga bogata visoka atmosfera, mistika i koketiranje s okultizmom. Prava mentalna hrana za sve fanove Tonyja Martina.
Postava
Tony Martin – vokal
Rolf Munkes – gitara, klavijature
Neil Murray – bas gitara
Andre Hilgers – bubnjevi
Produkcija
Rolf Munkes
Popis skladbi
1. The Raven Ride
2. Breathe
3. Carbon Based Lifeform
4. Satanic Curses
5. Al Sirat (The Bridge To Paradise)
6. What Would I Do
7. Changing World
8. Maximum
9. I Can’t Trust Myself
10. The Devil Speaks, The Sinner Cries
Trajanje albuma: 45:55
