Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Markonee
Izdavač: 57 Records
Izdanje: 2006
Markonee su talijanski sleaze/glam rockeri iz Bologne, grada u našoj susjednoj Italiji u kojem se u posljednje vrijeme događaju pravi rockerska čuda! “The Spirit Of Radio” je njihov prvijenac. Na njemu se osjeti da dečki naprosto kipe od ideja, želje za dokazivanjem i, naravno, kreativne energije. Album nosi koncept koji se odnosi na život i smrt Guglielma Marconija, izumitelja koji je svojim dostignućima na području bežične telegrafije dao lavovski doprinos. Marconi je rođen u Bologni, baš kao i Markonee. Gdje li su Talijani, ponosni na svog zemljaka, dobili ideju za svoje ime?
Dečki se inače u tom konceptu pogrešno uvjeravaju sami sebe i, naravno, mase da je Marconi izumitelj radija. O tome da to ne stoji govori već Tofsijeva pojoča travica! Radio je naime izumio Nikola Tesla (što sve Tesla nije izumio, no pročitaj argumente za radio OVDJE). Dečki su skupili preko 75 minuta glazbe. Svaka skladba dočarava isječak iz Marconijeva života i vaš je zaključak ispravan! Ovaj album nosi lijepu mjeru šarolikosti. Na njemu se može naći baš sve. Sirove beskompromisne okorjele šus rockere, srednje brze zapaljivce koji nose više bombastike i, naravno, balade.
Marconee su začinili s lijepom mjerom sintisajzera, a u pomoć su priskočile i dvije prateće vokalistice. Stil? Def Leppard, Motley Crue, začeci Queen i vraga, gdje je Marconi opet Tesla, odnosno gdje su Markonee ujedno i Tesla, a reference se mogu tražiti i u Aerosmith. Kako se u ovom slučaju opet sve tako lijepo povezuje. Metaforički i doslovno!
Dečki znaju svirati i u to nema nikakve sumnje. Vokal, gitare, bas linija… Sve djeluje dovoljno uvjerljivo da kažeš: “Dečki posjeduju žar u sviranju!” Pa ipak, sve skupa ne dosiže razinu na kojoj bi album ostavio poseban pečat na slušatelju. Zašto? Dečkima prije svega nedostaje više originalnosti. Šteta je jer se osjeti da su dečki na istoj valnoj duljini, da znaju služiti stvarima kako se pristoji, pa je zato šteta što svoj potencijal ne znaju dovoljno uvjerljivo istaknuti i unovčiti. Drugi veći minus je naravno produkcija. Gitare su odlučno pretihe, a produkcija glavnog vokala gurnuta je previše među samo gitarsko rifovanje, pa kad se pridruže i prateći vokali, jedva ga razaznaješ unutar harmonija. Prateće vokalistice trebale bi odmah na brzi tečaj engleskog da nauče pravilan naglasak!!!! Bas linija nosi produkciju osamdesetih, jasno je odvojena od ostalih instrumenata i u zvuku stoji u prvom planu. Bubnjevima također nedostaje više razigranosti, zvuk je cijelo vrijeme monoton.
S druge strane, sastav privlači pozornost korištenjem nekih zanimljivih snimljenih efekata odnosno uzoraka koji pripadaju konceptu albuma i koji dokazuju da sastav tom albumu pristupa s iskreno žarkom željom da pruži kvalitetu. No gdje je iskrenost, blizu je i naivnost, pa nadobudni Talijani često plaćaju danak gomili ideja kojima je materijal protkan, tako da pojedini snimljeni uzorci mogu postati vrlo smetajući ili (opet) naivno djetinjasti (snimljeni uzorak bubanj efekta u I Would Die For You). Ta eksperimentalna strana tako na trenutke djeluje čak kontraproduktivno jer utječe na fragmentaciju materijala, koju dečki doduše uvijek mogu opravdavati argumentom slijeđenja odabranog koncepta, ali fragmentacija u sleaze glam rocku nipošto nije poželjna. Tako album na trenutke posve popusti u dinamici. Jednostavno rečeno, materijala je apsolutno previše. Da je odabrao samo rifovski kompaktnije skladbe albuma, zasigurno bi nabrao materijala za dobrih 40 minuta, a to bi ponudilo puno kompaktnije, razjarenije i užarenije rockersko iskustvo.
Kako god okrenemo, sastav je platio gubitak konzistentnosti albuma zbog svoje pretjerane hrabrosti, a album uz to dosta pati i zbog već spomenute šlampave produkcije. Možda je razlog djetinjasta nestrpljivost? Pa ipak, Markonee će s takvom hrabrošću i kreativnim idejama zasigurno stići još daleko. Ono što trenutno trebaju je odlučan dirigent, menadžer, redatelj. Čovjek s vizijom koji bi znao usmjeriti sastav koji kipi od želje za glazbenim izražavanjem tako da se sve silnice u sastavu spoje u konstruktivno samoojačavanje i usavršavanje. U čvrst neprobojni hard rockerski oklop koji će sastavu zasigurno narasti. Markonee u osnovi nose sve predispozicije za to. I naravno! Dečki! Nemojte zaboraviti unijeti vlastitu samonikлost, inače iz tog brašna neće biti kruha!
Postava
Emiliano Gurioli – vokal
Carlo Bevilacqua – gitara, klavijature
Stefano Peresson – gitara, akustična gitara, klavijature, orgulje, bas pedala, prateći vokal
Diego Quarantotto – bas gitara, klavir
Davide Carletti – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Susanna Minghetti – prateći vokal
Lara Tarantini – bubnjevi i tamburin na skladbama #6 & #13
Produkcija
Oderso & Markonee
Popis skladbi
01. Algoritmo
02. Colors
03. Black ‘n’ Grey
04. Every Beat of My Heart
05. Loved Land
06. I don’t Remember Well
07. Discovery
08. Radio TimeWarp
09. Would I Lie to You
10. Movin’ to America
11. Modern Time Clockwork
12. I Know that You Know the He Knows
13. Love on the Run
14. Officer & Gentleman
15. Burnin’
16. I Would Die for You
17. Near the End:
a) Fanfare for the Uncommon Man
b) Full of Words Full of Sounds
c) My Inerhitance
d) Choir of Angels
e) Final Destination
Trajanje albuma: 75.15
