Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Marillion
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1988
Ocjena: 4/5
“The Thieving Magpie – La Gazza Ladra” je dvostruki koncertni album, koji za Marillion predstavlja njihov prvi pravi službeni koncertni snimak, ako ne računamo koncertne snimke koji su izašli na njihovom “prvom” koncertnom snimku “Real To Reel” (1984) i EP-ju “Brief Encounter” (1986), koji su bili prije svega komercijalni potez izdavačke kuće da zaradi nešto dodatnog sitniša na račun njihove rastuće popularnosti, iako su oba obavezna za sve prave ljubitelje sastava (sada se zajedno nalaze na dvostrukom izdanju koje je izašlo 1997.). “The Thieving Magpie” na simboličan način zaokružuje i obilježava njihove posljednje koncertne trenutke s karizmatičnim pjevačem Fishem, koji je nakon izlaska albuma iz osobnih razloga napustio sastav. Tim dramatičnim potezom i dolaskom njegova nasljednika Stevea Hogartha, koji je potpuno drukčiji tip pjevača, polako je došao kraj razdoblju u kojem su Marillion bili središnji nositelji novog vala progresivnog rocka, a počelo je traženje novog zvuka u avanturističnijim art rock vodama.
Nakon izlaska remek-djela “Clutching At Straws” (1987) Marillion su krenuli na svoju posljednju turneju s Fishem kao pjevačem i premda je ona za Fisha, osobito u psihološkom smislu, bila izuzetno naporna, na pojedinim izvedbama se ni najmanje ne primjećuje da bi mislima već bio negdje drugdje. Naprotiv, jer je izvedba svake skladbe na ovom snimku u najmanju ruku odlična, budući da svaki član sastava svira naprosto na vrhuncu svojih mogućnosti. Na snimkama u odličnom suzvučju djeluju svi glavni elementi koji usrećuju većinu ljubitelja sastava: Rotheryjeve suptilne gitarske dionice, Trewavasove moćne i stupnjevane dionice na basu, Mosleyjevo precizno i dinamično bubnjanje, višeslojne teksture Kellyjevih klavijatura i, kao i uvijek, izuzetno emotivni Fish, koji je i ovaj put glavni nositelj nevjerojatne poetske ekspresije većine kompozicija u koje je znao preliti većinu svoje osobnosti. Svi zajedno pridonose izuzetnoj energiji snimaka, koji su mjestimice čak i nadogradnja nekih studijskih verzija. Na prvom CD-u možemo uživati u odličnim izvedbama nekih od njihovih najboljih klasika poput epski intoniranih remek-djela “Chelsea Monday”, “Jigsaw”, “Fugazi” i “Script For A Jester’s Tear”, gdje svjedočimo najboljem što je krasilo Marillion u njihovoj neo-progresivnoj eri. Od omiljenih koncertnih klasika nedostaju “Market Square Heroes” i “Garden Party”, koje su obično bile najpopularnije za zagrijavanje mase. Neki manji minusi većine snimaka leže u promjenjivoj kvaliteti zvuka i ograničenom doprinosu publike, ali to je gotovo zanemarivo jer se koncertni puls cijelo vrijeme lijepo osjeća. Najveći adut je svakako cjelovita koncertna izvedba nezaboravnog remek-djela “Misplaced Childhood” (1985), koje je na originalnom LP izdanju sadržavalo samo polovicu skladbi s tog klasika neo-progresivnog rocka.
Prvi CD otvara se snimkom Rossinijeva klasičnog djela “La Gazza Ladra”, čime se nastavlja tradicija nekih drugih progresivnih sastava (primjerice Yes), koji i danas za otvaranje svojih koncerata koriste skladbe iz svijeta klasične glazbe. Zatim sastav odmah kreće u “Slainthe Mhath” (Clutching At Straws, 1987), gdje lijepo pokazuju nevjerojatnu profinjenost i skladnost energije. Sve skladbe na snimku inače su vjerne svojim studijskim verzijama, ali su odsvirane još malo emotivnije jer ih Fishev vokal diže na sljedeću razinu. Tako je primjerice ova verzija nezaboravne “He Knows You Know” (Script For A Jester’s Tear, 1983) primjer izvedbe koja me čak više oduševljava od studijske verzije. “Chelsea Monday” je zahvaljujući nevjerojatnom Rotheryjevu solu jedan od vrhunaca cijelog snimka. Zanimljiva je i izvedba B-strane singla, inače prilično prosječne pjesme “Freaks”, koja je odsvirana izuzetno proživljeno i kao posveta svim članovima njihova fan kluba, koji sami sebe nazivaju “freaks”. Na odličnoj izvedbi power balade “Sugar Mice” (Clutching At Straws) već se naslućuju klice Fishova odlaska. I izvedba skladbi s “Fugazi” (1984), poput višeslojne “Jigsaw”, poskočne “Punch And Judy” i epske “Fugazi”, na zavidnoj je razini. Vrhunac je bez sumnje izvedba nezaboravnog remek-djela “Script For A Jester’s Tear” s istoimenog prvijenca, koje je za mene i danas glavna manifestacija svega najboljeg iz njihova neo-progresivnog razdoblja. Za kraj slijede još dvije skladbe s “Clutching At Straws”. “Incommunicado” je sa svojom nabrijanom atmosferom kao i uvijek pravi energetski katalizator i trenutak kad se i publika podiže na noge, što se lijepo čuje i na ovom snimku. Nakon veselog trenutka za kraj slijedi izuzetno dramatičan i melankoličan ep “White Russian”, koji vjerno slijedi svoju studijsku verziju.
Na drugom disku svjedočimo cjelovitoj koncertnoj izvedbi konceptualnog remek-djela “Misplaced Childhood”, koja ni u čemu, ni po atmosferi ni po izvedbi, ne zaostaje za studijskom verzijom, a to je glavni razlog zašto je ovaj koncertni album i danas među fanovima sastava najomiljeniji. Izvedba dakle zvuči prilično slično studijskom izvorniku, samo što Fishev vokal sadrži dodatan priljev emocija i nekoliko dodatnih Rotheryjevih gitarskih improvizacija, pa pojedine skladbe nema smisla posebno nabrajati. Tu su naravno njihova dva najveća hita “Kayleigh” i “Lavender”, kao i među fanovima najomiljenija skladba s albuma, “Heart Of Lothian”. Dakle, nije izostavljen nijedan integralni element originalnog izdanja. Jedina zamjerka odnosi se na skraćenu verziju odličnog epa “Childhoods End?”, koji je za mene jedno od njihovih najboljih djela uopće, jer u mojim očima upravo on predstavlja najvažniji trenutak albuma (barem što se tiče njegova koncepta). Onoga koga ne uvjeri prvi dio snimka, sigurno će uvjeriti ova odlična izvedba njihova najomiljenijeg i najpoznatijeg albuma.
Marillion su s “The Thieving Magpie” izabrali nadasve prikladan nadgrobni spomenik za kraj svog prvog razdoblja i oproštaj od karizmatičnog škotskog diva, koji je sljedeće godine krenuo samostalnim glazbenim putem. Onima koji ih još ne poznaju ovo je prilično dobro polazište za upoznavanje, iako u njihovu slučaju svima preporučujem da radije počnu sa studijskim albumima od prvijenca nadalje. Svi ljubitelji sastava pak ovaj odlični koncertni album, koji je i danas jedno od njihovih rijetkih službenih koncertnih izdanja iz Fishova razdoblja, naravno moraju imati u svojoj kolekciji.
Postava
Fish – vokal
Steve Rothery – gitara
Pete Trewavas – bas-gitara
Mark Kelly – klavijature
Ian Mosley – bubnjevi
Produkcija
Marillion i Privet Hedge
Popis skladbi
CD 1: 73:29
1. Intro-La Gazza Ladra (2:45)
2. Slàinte Mhath (4:48)
3. He knows you know (5:12)
4. Chelsea Monday (7:59)
5. Freaks (7:59)
6. Jigsaw (6:24)
7. Punch and Judy (3:22)
8. Sugar mice (6:02)
9. Fugazi (8:38)
10. Script for a Jester’s tears (8:44)
11. Incommunicado (5:23)
12. White Russian (6:13)
CD 2: 42:33
1. Pseudo silk kimono (2:19)
2. Kayleigh (3:52)
3. Lavender (2:27)
4. Bitter suite (7:37)
5. Heart of Lothian (5:12)
6. Waterhole (expresso bongo) (2:16)
7. Lords of the backstage (6:07)
8. Blind curve (5:34)
9. Childhood’s end? (2:47)
10. White feather (4:22)
Trajanje albuma: 112:32
