Izvajalec: Ten
Založba: Frontiers Records
Izid: 2006
Ocena: 2/5
Pjevač Gary Hughes i ostali članovi Ten “bande” potrudili su se i izbacili svoj novi album pod naslovom “The Twilight Chronicles”. Prema Garyjevim riječima, to je njihovo najveće karijerno dostignuće i njihovo dosad najambicioznije djelo. Riječ je o osmom studijskom albumu skupine! E pa, očito nije bilo puno žanrovskih i stilskih odmaka u odnosu na album “Return To Evermore”. Novi album zvuči mekše i svidjet će se onima koji prisežete na rano razdoblje skupine, a manje ostalima kojima je bliži primjerice njihov album “Spellbound”.
Govorilo se o ambicioznom albumu, čak o najambicioznijem! Time se misli na zadani koncept koji nas treba povesti u vrijeme starog Rima. I? Uvod je fenomenalan, orkestralni aranžmani odmah na početku albuma grade moćnu atmosferu. Tako album, malo prije nego što istekne četvrta minuta, neočekivano krene s odličnim gitarskim riffom i Ten se bude! Sve je tu. Jedinstveni Hughesov vokal, odlična jasna produkcija koja stvara kontraste između prve fronte – riffova, vokala, klavijatura – i ritam sekcije. I glavna gitara Chrisa Francisa u solažama je jako lijepo uklopljena u formu pjesme. Prvi komad je dakle klasik Ten, s poznatim trikovima skupine, a nadograđuje ga rad simfonijskog orkestra. Vrhunac komada su dramatičan glavni riff gitare i sam refren skladbe.
Zanimljivo je da u The Chronicles atmosfera ostaje na sličnoj točki, bend se drži provjerenih formi, s mekšom riffovskom orijentacijom i primjesama zvuka ploče “Return To Evermore”, Ten ustraju i dalje kroz The Elysian Fields. E pa tu se počinje zapinjati! Komad je malo predug i njegova repetitivnost iz minute u minutu postaje sve naporniji. Da noćna mora bude još veća, sljedeći komad otvara se potpuno istim motivom. Riječ je o 10-minutnom “epu” Hallowed Ground i taj potez ploči u velikoj mjeri oduzima svu kredibilnost. Vrlo brzo se može zaključiti da je Hallowed Ground zapravo The Elysian Fields čija je baladna orijentacija s dominantnim klavijaturama ovaj put preoblikovana u gitarsku riffovsku formu, koja se razvija kroz srednje brz tempo pjesme. Naravno, glazbenici su stvari odsvirali odlično, ali spomenuta greška preteška je da ne bi smetala. Isto tako Ten gube tlo pod nogama zbog ponovne repetitivnosti motiva u komadu. Komad se pretvara u gotovo 11-minutnu pustolovinu koja bi se mogla odvrtjeti u samo dobrih sedam minuta, jer se nakon sedme minute opet postavlja onaj spomenuti odvratni motiv. Očito su Ten htjeli na takav način povezati tako različita djela koncepta. Twilight Masquerade, Torniquet i Oblivinon, koji slijede u nastavku, svi bi redom mogli biti odličan izbor za izdavanje kao “hit singl”, svakako bi ih čovjek skratio i sklestio na duljinu od 4 minute, no inače je u spomenutim skladbama riječ o doista dovršenoj kombinaciji melodičnog hard rocka srednje brzog tempa s tečnim prelijevanjem među strukturama skladbe i postizanjem dramatičnih vrhunaca u refrenima. Samo se melodijski predvidljivi motivi ponavljaju previše puta.
Koncept je izgubio svoju svrhu i nije uspio dočarati željenu atmosferu. Skladbe su previše razvučene. Tako razvučenu minutažu mogu si priuštiti bendovi koji su eksperimentalnije potkovani, počevši od power metalaca Virgin Steele i Blind Guardian, pa sve do progresivnih metalaca tipa Seventh Wonder ili Symphony X, no takav koncept nikako nije uspio u rukama melodičnih “hard rockera” Ten. Album je dosegnuo epske razmjere, ali samo po duljini albuma, inače je izrazito predug, i to minimalno za 25 minuta. Osim toga, ni sama naslovnica nema posebne veze sa samim konceptom. Više bi se uklapala na posljednji studijski album Iron Maiden, koji propitkuje svrhe života i smrti. Album je dobar, nije potresan, nije briljantan i nažalost ne uvjerava. Samo je dobar. Ljubitelji skupine bit će njime ipak zadovoljni, a ja bih dečkima ubuduće predložio da ostanu pri kraćim strukturama i da preko njih pokušavaju oživljavati odabrane koncepte. Mogli bi si pomoći i širim orkestralnim simfonijskim pasažama, gdje bi golu melodiju, koju bi svirao samo orkestar, pustili slobodno teći. Već bi se tim trikom izbjegli vlastitoj repetitivnosti na “The Twilight Chronicles”.
Postava
Gary Hughes – vokal
John Haliwell – gitara
Chris Francis – gitara, bas-gitara
Paul Hodson – klavijature
Frank Basile – bubnjevi
Produkcija
Gary Hughes
Popis skladbi
1. The Prologue; Rome
2. The Chronicles
3. Elysian Fields
4. Hallowed Ground
5. This Heart Goes On
6. Oblivion
7. The Twilight Masquerade
8. Tourniquet
9. Born To The Grave
10. When This Night Is Done; Epilogue
Trajanje albuma: 73.43
