Autor: Rok Klemše
Izvođač: Cryptopsy
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2008
Kanadska tehnička death metal neman Cryptopsy nekoć je važila za jedno od najvećih imena tog žanra. Albumi Blasphemy Made Flesh (1994) i None So Vile (1996) još i danas važe za kultna ostvarenja tehničkog death metala koja su put otvorila i drugim progresivnim/tehničkim sastavima iz Kanade; Martyr, Quo Vadis, Neuraxis i drugima. A zašto je u prvoj rečenici napisana riječ nekoć? Zato što je sastav Cryptopsy novim albumom, The Unspoken King, izdao bez sumnje daleko najlošiji uradak svoje karijere.
Nakon izlaska prethodnog albuma Once Was Not bend je (još jednom) napustio karizmatični vokalist Lord Worm, a pred šefovima sastava Alexom Auburnom (gitara) i Flo Mounierom (bubnjevi) bio je težak zadatak popuniti prazninu koja je nastala njegovim ponovnim odlaskom. Evolucija zvuka benda svakako je i te kako dobrodošla, ali u slučaju albuma The Unspoken King Cryptopsyju je to potpuno podbacilo. Korijeni tehničkog death metala pokopani su i zaboravljeni, kanadski velikani zvukovno su se preusmjerili na moderni deathcore zvuk. Da, The Unspoken King ploča je koja je nedostojna imena Cryptopsy. Novi smjer obično zahtijeva nove članove, pa se tako na novoj ploči prvi put predstavljaju novi vokalist Matt McGachy i klavijaturistica Maggy Duran (ona je bend već napustila). A što je zapravo tako loše na The Unspoken King? Zapravo sve! Uzalud ćeš tražiti tipične prljave i teške gitarske rifove koji su postali Auburnov zaštitni znak, jer su ih zamijenili generički metalcore “chugga chugga” akordi i očajni core breakdowni. No gitare bi se još i mogle preslišati, jer povremeno posluže zanimljivim rifom i solažom-dvjema. Najblasfemičnija komponenta nove ploče su užasno loši McGachyjevi vokali, koji su tipični “hoću-biti-brutalan-pod-svaku-cijenu” deathcore očajni vokali s hrpom nerazumljivog vrištanja i besmislenog krkljanja. Potpuno beživotno i pseudobrutalno povrh svega, McGachy rado pokazuje i svoju emo stranu očajnim, osjećajnim čistim pjevanjem. Očajni tekstovi dodaju posljednju ciglu koja gradi jednu od lošijih ploča u posljednje vrijeme. Jedina stvarno slušljiva stvar na ovom albumu tako ostaje samo odlično bubnjanje Mournieja, koji nije džabe jedno od najvećih imena ekstremnog metala, ali što bi tu, i taj dio se gubi u izrodu novih Cryptopsy.
Evolucija zvuka nekog benda je, još jednom, nužna i i te kako važna za opstanak i razvoj. Ali samo ako je to evolucija u pravom, dakle boljem smjeru. Cryptopsy su s The Unspoken King prije nazadovali nego napredovali, pa čak i ako su se usmjerili u deathcore, u tom žanru postoji bezbroj boljih bendova. The Unspoken King tako si gotovo bez sumnje može prisvojiti oznaku najgoreg death metal albuma godine, a svakako i oznaku razočaranja godine.
Postava
Matt McGachy – vokal
Alex Auburn – gitara, prateći vokali
Éric Langlois – bas
Flo Mounier – bubnjevi, prateći vokali
Christian Donaldson – gitara
Maggie Durand – klavijature
Popis skladbi
1. Worship Your Demons 02:12
2. The Headsmen 05:14
3. Silence the Tyrants 04:09
4. Bemoan the Martyr 04:10
5. Leach 04:48
6. The Plagued 04:09
7. Resurgence of an Empire 04:40
8. Anoint the Dead 03:19
9. Contemplate Regicide 05:29
10. Bound Dead 06:26
11. (Exit) the Few 02:31
