The Vicious Head Society: Extinction Level Event
Izdavačka kuća: Hostile Media
Datum izlaska: 28. 5. 2021.
Produkcija: Graham Keane
Trajanje albuma: 60.58 min
Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 10/10
The Vicious Head Society je dijete irskog glazbenog genija, prije svega vrhunskog gitarskog virtuoza, skladatelja, aranžera i producenta te D.I.Y. maga Grahama Keanea. Da se s tim čovjekom nema što šaliti, dokazao je već prvijenac »Abject Tomorrow«, jer je Graham svojim talentom i idejama za suradnju privukao samog Dereka Sheriniana (Sons of Apollo, ex-Dream Theater), a na albumu su, među ostalima, sudjelovali i Wilmer Waarbroek iz sastava Computer Mind te novo otkriće među klavijaturistima Nauhel Ramos. Uvoda još nije kraj. Već na prvijencu važnu je ulogu odigrao nitko drugi nego slovenski bubnjarski as i majstor Klemen Markelj, koji je odsvirao bubnjeve za dvije skladbe.
Nakon više od četiri godine Graham Keane vraća se s nasljednikom »Extinction Level Event«, na kojem je četa glazbenika u odnosu na prvijenac nešto sažetija. I na novom je albumu Keane uz gitaru odsvirao i bas gitaru te klavijature. Ipak je i za ova dva instrumenta na novi album pozvao “pomoćnike”. Virtuoz je sastavio svojevrsnu instrumentalnu jezgru na relaciji trokuta gitara – klavijature – bubnjevi. Što nije mogao sam obaviti, umjesto njega je na albumu odradio klavijaturist Nahuel Ramos. Keane je odabrao odlično. Za novi je album zadržao uza se Marklja i Ramosa (za solaže na klavijaturama), kojima je povjerio sviranje na cijelom albumu. Dodatne bas gitare doprinijela su dva glazbenika: Pat Byrne i Matheus Manente. Ako se pak odlučiš i za vokalne dionice, i tu ti treba konkretna svestranost. Keane je tako uključio dva vokalista. Andy Ennis (Overoth) doprinio je »growlove«, a Nathan Maxx čisto pjevanje. Treba dakle ponovno naglasiti da je Keane izvanserijski glazbenik koji uz svoju nevjerojatnu tehničku izbrušenost komponiranje shvaća vrlo slojevito i vrlo pustolovno. Voli isprobavati različite ideje i spajati ih u opsežne i kompleksno zamišljene glazbene konglomerate. Isto tako album odaje razinu vrhunskog perfekcionizma i brušenja svih detalja. Zvučnih i aranžerskih. Tome ne može slijediti prosječan glazbenik. Zato je potrebna doista vrhunska ekipa. I Keane ju je pronašao.
Glazbe je više od sat vremena. Može se pohvaliti izuzetnom dovršenošću. U skladanje, aranžiranje i naposljetku u produkcijsko poliranje zvuka uložen je golem trud. Valja istaknuti da iza glazbe stoji apokaliptični koncept. U središtu je pojedinac koji svojim očima i doživljajima opisuje raspad sustava i života kakvog smo poznavali. Zapravo izbor koncepta ne donosi ništa novo, ali dolazi kao naručen. U pravo vrijeme. Naime, na rubu smo propasti poretka kakvog smo poznavali, a rađa se novi svijet. Pritom poezija ne štedi na gorčini zbog potpunog pustošenja i devastacije planeta koje je čovjek uzrokovao svojom taštinom i ludošću. Album nosi iznimno snažnu poruku i donosi budnicu, svojevrsno zvono za uzbunu.
Skladbe na albumu izgrađene su iznimno kompleksno, konkretno opušteno, ali nikad ne zapadaju u avangardno čudaštvo. Albumom se neprestano provlači primjetna crvena nit nevjerojatne angažiranosti, predanosti i iznimnog entuzijazma koji su pratili materijal kroz proces njegova nastajanja. Album nosi poželjan učinak nepredvidivog razvoja događaja te iznenađuje i zaokuplja slušatelja na svakom koraku. Uvodna naslovna skladba albuma gotovo je desetominutni instrumental koji odmah stvara mračno apokaliptično ozračje, a razvija se istodobno kao progresivni simfonijski ep u kojem se novi i novi vodeći motivi neprestano nadovezuju jedan na drugi. To je najopuštenija skladba albuma, koja već na samom početku pokazuje izuzetne vrline i akrobatske vještine instrumentalista.
Album sadrži i silno privlačan i sveprisutan spoj epske bombastike, koja je potkrijepljena dramatičnim i mračno teatralnim ozračjem, tu je gomila neoklasičnih aranžerskih elemenata, koji su odlično uravnoteženi s visokovibrantnom apokaliptičnom atmosferom.
Harmoniziranje vodećih napjeva može povremeno (ne nužno) povući u vibraciju nizozemskih Ayreon, što je prepoznatljivo npr. u skladbama On A Silver Thread, silno melankoličnoj Throes of Despair i/ili Absolution. Usporedba s Ayreonom na mjestu je i kad govorimo o opremanju skladbi klavijaturama (aranžiranje). Keane je mjestimice aranžmane poduprijeo i dodatnim zvučnim petljama i programiranjem, što je prepoznatljivo u The Signal, koja ima izrazito pjevljiv refren. Posebna poslastica albuma je skladba Judgement. Elemente neoklasičnog aranžiranja na sredini presijeca duža pasaža s arapskim umetkom i arapskom ritmikom (udaraljke), koja najavljuje kao da je riječ o konačnom obračunu između propadajućeg zapadnog carstva i osiromašenog, ali izuzetno ljutitog istoka. YP 138 je posebno apokaliptično zvučan instrumental koji se otvara gitarskom frazom srodnom frazama Karla Grooma (Threshold), a njegov razvoj dobiva i na elementu zloćudnosti i propasti. Ponajviše zbog integracije odabranih motiva i zvuka klavijatura. One se često drže i debelog zvuka orgulja, a Keane inače osupne maštovitom uporabom raznovrsnih zvukova i paleta kojima opremlja sliku skladbi. Nepotrebno je isticati da se Keane i Ramos često susreću u stvaranju harmonija i naravno unakrsne vatre supersoničnih dvoboja na relaciji gitara – klavijature. Preko cijelog albuma.
Zvučni krajolik albuma majstorski je iskorišten i popunjen. Kako rečeno. Album na svakom koraku prati mračno i turobno ozračje te melankolična čežnja. Aranžmani su vrhunski odmjereni glazbenim dionicama koje odmah idu u uho, a hod između kompleksnog i tehnički zahtjevnog te muzikalnog naprosto je fascinantan u postizanju skladne ravnoteže. Što se aranžiranja tiče, Keane je ovdje položio ispit zrelosti s najvišom mogućom ocjenom.
Album nikad ne bi imao tako učinkovito grabežljiv format bez fantastične izvedbe Klemna Marklja, koji je na ovom albumu doista na jednom mjestu u 61 minuti pokazao i razmahao kakav je majstor svog zanata. S The Vicious Head Society napokon je došao u društvo tako izvježbanih i talentiranih glazbenika koji postižu ravnopravnu razinu glazbene izbrušenosti, pa se njegovi bubnjarski talenti mogu zaiskriti u punom sjaju. Nevjerojatno je koliko idejne gipkosti, duhovitosti i pronicljivosti u plasiranju prijelaznih umetaka, kao i fascinantnih lomova u samoj ritmici i ritmičkim ključevima Klemen Markelj odradi na ovom albumu. Teško je izdvojiti vrhunce, no možda je najreprezentativniji prikaz izrazite gipkosti i slojevitosti bubnjanja u srednje brzoj Absolution, gdje posebno fascinira način na koji Klemen vješto popunjava prostor serijom raznolikih umetaka, ukrasa i slikovitih prijelaznih eskapada koje daju poseban pečat i karakter ne samo ovoj skladbi, već cijelom albumu. Markelj je uz sonične avanture gitare i klavijatura jedan od glavnih i temeljnih nositelja ovog bezgranično oduševljavajućeg progresivnometalskog albuma. Njegov doprinos na ovom albumu ujedno je i novi trijumf za samu slovensku glazbenu scenu. Poznato je naime kako je slovenskim glazbenicima teško probiti se na međunarodnoj pozornici. Uz Tilna Hudrapa (U.D.O.) Klemen Markelj tek je drugi takav usamljeni jahač iz Slovenije kojem je to uspjelo ostvariti. Markelj je neprestano u pravom trenutku na pravom mjestu. Ništa mu ne promiče. Bilo kad treba biti nježan, bilo kad se treba punokrvno raspaliti i razmahati. Govorimo o vrlo zahtjevnom albumu koji od glazbenika traži izrazitu gipkost i širinu u poimanju vizionarstva koje stoji iza Grahama Keanea. Za mnoge koji Marklja još ne poznaju (ciljam ponajprije na slušatelje iz inozemstva) naš će bubnjar na ovom albumu biti posebno otkriće. Nadajmo se da mu doprinos na »Extinction Level Event« pomaže izgraditi ime.
»Extinction Level Event« izvrsna je progresivnometalska ploča. To je uradak kod kojeg nijedan recenzentski esej ne zadovoljava objektivnu ocjenu o supstanci albuma. Keane je novim albumom još proširio sam izražajni domet prvijenca. Poanta glazbenikova djelovanja naime je u tome da mu je već prvijencem uspjelo pronaći samonikli izražajni glazbeni smjer te da su sama energetska vibracija, ozračja, aranžmani, a ponajviše domet instrumentalno-vokalne ekspresije novim albumom preskočili na novu kvalitetnu razinu. S izrazitim zrelim umjetničkim pomakom. Album je prava glazbena poslastica koja neprestano lukavo odmjerava najbolje umjetničke zavoje spajanja progresivno-tehničke kompleksnosti i muzikalne definiranosti (kompaktnosti). Glazba na njemu je samonikli unikat kojem je teško naći usporedbe. To je djelo koje će sa svakim slušanjem slušatelju otkriti nešto novo i suočiti ga s novim iskustvom slušanja. Kao takav, album će do kraja zaposliti i najzahtjevnije glazbene sladokusce. The Vicious Head Society na ovom albumu djeluju gotovo kao ekipa – sastav, a ne samo projekt jednog čovjeka. Izražajni domet i format iznimni su i neprestano visokooduševljavajuća avantura koja će u budućnosti zasigurno isporučiti još hrpu briljantnih glazbenih pustolovina.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Extinction Level Event
2. Solipsism
3. The Signal
4. Judgement
5. Throes of Despair
6. YP138
7. On a Silver Thread
8. Absolution
9. Hymn of Creation
Postava:
Graham Keane – gitara, klavijature, bas gitara
Gostujući glazbenici:
Andy Ennis – “growl” vokal
Nathan Maxx – vokal (čisto pjevanje)
Nahuel Ramos – klavijature (solaže)
Shelley Weiss – violina na skladbi br. 4
Pat Byrne – bas gitara
Matheus Manente – bas gitara na skladbama br. 3 i 7
Klemen Markelj – bubnjevi
