Izdavač: Interscope / Polydor
Datum izlaska: 6. prosinca 2019.
Produkcija: Pete Townshend, Dave Sardy, Bob Pridden, Dave Eringa
Trajanje albuma: 45.45 min (deluxe verzija: 57.01 min)
Žanr: rock, klasični rock
Ocjena: 9/10
Grupa The Who članica je skupine koju su šezdesetih zvali British Invasion i predstavlja tvrđi dio tog spektra. Pet i pol desetljeća na sceni, a tek dvanaesti studijski album? Nema problema, u tako dugom razdoblju svašta se dogodi, a i onim najizdržljivijima priređuju se priče koje utječu na glazbeni put. Usput je bilo raznih reunion turneja, međusobnih svađa, spekulacija medija, gubitaka sluha i nažalost smrti dvojice osnivača, bubnjara Keitha Moona i basista Johna Entwistlea. U posljednjih trideset i osam godina The Who su objavili samo tri studijska albuma. Čak su i najveći obožavatelji polako gubili nadu da će uopće ugledati svjetlo dana nešto nove glazbe, ali sreća im se osmjehnula. Pjevač Roger Daltrey te gitarist, glavni autor i pjevač Pete Townshend jedini su članovi s početka karijere, tvrde da nisu počivali na lovorikama, nego na novoj ploči naziva WHO nude glazbu za novo tisućljeće.
Pete Townshend na WHO-u i dalje istražuje životna i egzistencijalna pitanja, zaljubljenost i biranje životnih partnera te osoba koje cijenimo i najviše volimo, ne osvrćući se na njihov status i debljinu novčanika. Nekoliko skladbi po staroj navici otpjeva sam, jer i dalje voli zadržati vokalni dualizam koji grupi donosi prijeko potrebnu raznolikost. Ponovno se pokazao kao odličan tekstopisac, glazba je prepoznatljivo njegova i vrlo dobra. U grubo predstavlja pohvalno poštovanje i poklon prošlosti i sadašnjosti, ali opet bez prevelikog pompa i buke. The Who jednostavno tiho podsjećaju na sebe i na svoju ponovnu prisutnost u svijetu glazbe.
All This Music Must Fade Townshend je posvetio svim autorima koji su ikad bili optuženi da su kopirali druge. Kaže da je glazbena paleta toliko ograničena i već iskorištena da nitko u 21. stoljeću ne bi smio reći da je izumio novi slijed akorda. Što god mislili o Guantanamu, vaša je stvar, kako to vide Townshend i Daltrey, rekli su u Ball And Chain. Rockin’ In Rage Townshend je cijedio posljednjih šest godina. Tek kad je Daltrey dodao svoj glas, oživjela je kako treba. Njegov glas u njoj je snažan, ranjiv, slomljen i molećiv. U I Don’t Wanna Get Wise pak upozorava: »Nemojte ostarjeti, možda ćete postati pametni.«
Dvojcu Daltrey – Townshend već debelo desetljeće uživo pomažu basist Pino Palladino i bubnjar Zak Starkey, sin slavnog Beatlea Ringa. Ovaj put snimili su cijeli album, a uz dodatne glazbene ruke produkciju su vješto odradili ljudi koji se mogu pohvaliti radom na pločama imena kao što su Oasis, Gorillaz ili Manic Street Preachers. Skladbama nisu oduzeli baš ništa, zvuče kao da su snimljene sedamdesetih. Na njemu ćete naći sve one poznate dodire koje je grupa predstavljala od samog početka, dakle od sredine 60-ih prošlog stoljeća. Angažirane tekstove, i dalje prepoznatljiv, snažan i blago hrapav Daltreyjev glas, odličnu pratnju i unikatne grmeće gitare Petea Townshenda. I sve ostalo je i dalje tu: obilje klavijatura, simfonijski orkestar i puno ukrasa. Townshend naravno nije tražio samorevoluciju. U neke je skladbe vješto spakirao dulje instrumentalne dionice, time ih učinio neinstant, a prije svega zanimljivijima slušateljima koje zanima još nešto više.
The Who na albumu WHO nude Daltreyjevu interiorizirano interpretaciju. I Townshend se vokalno dobro drži, usprkos tome što su obojica snažno zagazili u osmo desetljeće života. Pete Townshend je možda ponekad htio previše, ali manje-više mu je svejedno, jer je pisao iz srca. Možda je htio ponuditi previše, čime prosječnog slučajnog slušatelja i mladež koja se danas prvi put susreće s The Who lako zagušiš. Na ploči WHO dedeki su doista u odličnoj formi, pogotovo kad znamo da Townshend neprestano stvara, ali ne daje sve Daltreyju na milost i nemilost. Za povrh je 2018. za pjevačev solo album As Long As I Have You također doprinio nekoliko skladbi za koje tada nije bilo jasno na kojem će nosaču naći mjesto u povijesti. Dugogodišnji obožavatelji benda The Who naravno mogu biti samo sretni da se okrenulo tako kako se okrenulo. Nisu uvijek bili u najboljim odnosima, što se događalo i posljednjih godina. Navodno je čak i Daltrey svoj dio posla odradio odvojeno od ostalih glazbenika i samog Townshenda. No to ne umanjuje značaj ovog albuma. Omot ploče sastavio je Peter Blake kao kolaž slika iz nekih od najvažnijih razdoblja grupe. Budući da su gospoda u vrlo zrelim godinama, nadam se da će novi album producirati prije nego za trinaest godina, jer će tada doista biti prekasno. Ako pak je ovaj posljednji, svakako je odličan zaključak blistave karijere jedne od najvažnijih grupa u povijesti rocka.
Autor: Jernej Vene
Popis skladbi:
1. All This Music Must Fade (3:21)
2. Ball And Chain (4:30)
3. I Don’t Wanna Get Wise (3:55)
4. Detour (3:46)
5. Beads On One String (3:40)
6. Hero Ground Zero (4:53)
7. Street Song (4:48)
8. I’ll Be Back (5:02)
9. Break The News (4:30)
10. Rockin’ In Rage (4:05)
11. She Rocked My World (3:23)
Dodatne skladbe:
12. This Gun Will Misfire (3:35)
13. Got Nothing To Prove (3:38)
14. Danny And My Ponies (4:04)
Postava:
Pete Townshend: gitare, prateći vokali, glavni vokal (skladbe 8, 12–14), harmonike, udaraljke, sintesajzer, violina, violončelo, hurdy gurdy, orkestracija (6)
Roger Daltrey: glavni vokal (osim 8, 12–14)
Gostujući glazbenici:
Pino Palladino: bas (1-2, 4-8, 11-12)
Zak Starkey: bubnjevi (1-2, 4, 7)
Simon Townshend: udaraljke
Dave Sardy: udaraljke, mellotron, programiranje sintesajzera (5)
Joey Waronker: bubnjevi (5, 8, 11-12)
Benmont Tench: orgulje, mellotron
Gus Seyffert: bas (3, 9-10)
Carla Azar: bubnjevi (3, 10)
Matt Chamberlain: bubnjevi (6)
Josh Tyrrell: pljeskanje (4)
Rowan McIntosh: pljeskanje (4)
Martin Batchelar: programiranje (6), orkestracija (6, 8), aranžiranje orkestra (8), dirigiranje orkestrom (6, 8, 13)
Rachel Fuller: orkestracija (6)
Bruce Dukov: voditelj orkestra (6, 8, 13)
Andrew Synowiec: akustična gitara (9)
Gordon Giltrap: akustična gitara (11)
Fergus Gerrand: udaraljke (11)
