Izvođač: Kansas
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2009
Ocjena: 4/5
Kansas nas već dugo drže na suhom, osobito kad su u pitanju studijski albumi, jer od 2000. godine nisu snimili ništa novo. Ni ovaj put se ne vraćaju s novim materijalom, nego nas pokušavaju iznenaditi prilično standardnim izborom svojih najprepoznatljivijih skladbi i tisućitom verzijom pjesme Dust in the Wind.
Nekako je primjereno da su Kansas ovaj live album odlučili snimiti u Topeki, u Kansasu, gradu u kojem su započeli svoj glazbeni put. Ovaj put im se pridružuje i simfonijski orkestar Universe u Topeki, što cijelu stvar ipak malo začini.
Kansas su uvijek znali složiti dobar presjek karijere i ovaj put nije drukčije. Na ovoj live snimci predstavljaju praktički cijelu svoju karijeru, uz iznimku razdoblja s Davidom Ragsdaleom, što je pomalo čudno jer je Ragsdale trenutni član sastava. Žao mi je i osobno, jer mi je Freaks of Nature (jedini studijski album s njim) priličnо prirastao srcu. Uključili su i pjesmu Fight Fire with Fire iz razdoblja s Johnom Elefanteom.
Prvi CD počinje s Howling at the Moon, koja je dio njihova opsežnog djela Magnum Opus. Dečki nastavljaju duljom verzijom skladbe Belexes s njihova prvog albuma. Slijedi prva (naslovna) od triju pjesama s albuma Point of Know Return, nakon čega dolazi prvi vrhunac koncerta – Song for America, gdje i Steve Walsh zvuči nešto bolje nego do tada. Nastavljaju s jednom od boljih kompozicija s albuma Monolith (On the Other Side), a onda im se na pozornici pridružuje Steve Morse (Deep Purple, Dixie Dregs), njihov bivši član, koji najprije odsvira strastvene gitarske dionice na Musicatto (Power), a potom sastav odsvira i kombiniranu skladbu Ghosts/Rainmaker s albuma In the Spirit of Things. Nakon vrlo dobre izvedbe Nobody’s Home (Point of Know Return), na pozornicu im dolazi Kerry Livgren, njihov dugogodišnji član i vođa, koji svoje gitarske vještine najprije pokazuje na Hold On (Audio-Visions), a onda čujemo i Cheyenne Anthem, gdje Steve Walsh možda otpjeva najbolje te večeri. Posebno je lijepo čuti kontrast između Billyjeva (Billy pjeva glavne dionice koje je inače pjevao Robbie Steinhardt) i Steveova vokala.
Drugi CD počinje počastom američkim vojnim pilotima, Icarus II (sa zadnjeg studijskog albuma Somewhere to Elsewhere). Logično je da slijedi i Icarus (još bi logičnije bilo da je ispred Icarus II), vrhunac albuma Masque. Slijede dvije kompozicije s albuma Leftoverture – Miracles out of Nowhere i The Wall, koje su meni posebno drage jer je to moj najdraži Kansas album. Na kraju im naravno nije preostalo ništa drugo nego odsvirati tri velika hita – Fight Fire with Fire (Drastic Measures), Dust in the Wind (Point of Know Return) i Carry on Wayward Son (Leftoverture). Kao bonus čujemo i pjesmu Down the Road s albuma Song for America, gdje se sastavu tijekom probe zvuka pridružuju Steve Morse i Kerry Livgren, a gitaristi izmjenjuju solaže. Lijep dodatak, nema što.
Kao što vidite, dečki su svirali ponešto s praktički svakog albuma. Nedostajala je samo još koja skladba s Vinyl Confessions i Freaks of Nature, ali to bi već bilo gotovo previše. Mislim da je riječ o prilično lijepom, iako predvidljivom izboru skladbi. Ipak se primjećuju određene preferencije. Vidi se da Kansas najradije sviraju stvari s albuma Leftoverture, jer su odsvirali podosta tog izvrsnog albuma.
Svi glazbenici odrađuju zaista dobar posao. Rich Williams je i dalje odličan gitarist, unatoč povezu preko oka. Phil Ehart je trenutno pokretačka snaga grupe i još uvijek izniman bubnjar. Billy Greer je odličan basist i po meni još bolji prateći (i glavni) vokalist, koji često spašava Walsha. Najviše me je možda dojmio David Ragsdale, koji doprinosi hrpu violinskih solaža, koje donekle preuredi na svoj način i tako osigura zanimljivije slušanje. Najslabija karika ovaj je put Steve Walsh, koji je doduše još uvijek solidan klavijaturist i pjevač, no, osobito na vokalu, očito se mnogo više napinje nego u prošlosti.
Tijekom koncerta dečkima se na pozornici pridružuju dva ključna člana iz prošlosti grupe. Kerry Livgren je možda čak i najvažniji član Kansasa uopće, jer je stvorio većinu najvažnijih djela grupe, dok je Steve Morse došao u grupu onda kad joj je osvježenje bilo najpotrebnije, što mu je i uspjelo postići. Obojica doprinose odlične trenutke. Osobito se ističe Morse, jer je njegov stil prilično moderniji (čitaj shredderski) od Livgrenova i Williamsova.
Posebno treba istaknuti i nastup orkestra sa sveučilišta Washburn. On dodaje nekoliko lijepih trenutaka, a ponekad na neki način i zamjenjuje klavijature, koje se ne čuju uvijek najbolje. Orkestar osobito lijepo djeluje u vezi s violinom Davida Ragsdalea.
Nastup sastava uglavnom je vrlo dobar do odličan, ali ima nekoliko očitih nedostataka. Steve Walsh je inače poznat kao odličan showman, no posljednjih je godina sve neuravnoteženiji u tom pogledu. Tako je i na ovom nastupu. Steve s publikom ne komunicira previše, a povremeno mu u pomoć priskače i Billy Greer. Drugi nedostatak je vokal, koji je poprilično istrošen, a povremeno se čini da Greer dosta pomaže Walshu. Walsh nekoliko puta zapadne i u probleme. To je osobito očito na početku Icarus II, kad upadne u krivom trenutku. Prema nekim svjedočanstvima Walsh to čak radi namjerno, tako da je možda više riječ o umjetničkoj slobodi nego o greškama. Posljednji veći nedostatak koji sam primijetio opet cilja na Walsha, jer ponekad ima doista čudan izbor zvukova klavijatura, a i klavijature se često loše čuju.
There’s Know Place Like Home ne nudi ništa strašno novo. Grupa je doduše u dobroj formi (uz iznimku umornog Walsha), no sličnu smo izdanje doživjeli već s Device, Voice, Drum, koji ni kvalitetom ne zaostaje za ovim uratkom. Unatoč svemu, lijepo je čuti izbor pjesama koji je ipak malo drukčiji od Device, Voice, Drum. There’s Know Place Like Home simpatičan je uradak koji bi Kansas fanovi trebali poslušati, jer se nikad ne zna koje će im biti zadnje izdanje.
Postava
Steve Walsh – klavijature, vokal
Richard Williams – gitara
David Ragsdale – violina, gitara
Billy Greer – bas gitara, vokal
Phil Ehart – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Kerry Livgren – gitara
Steve Morse – gitara
Dirigent Larry Baird s orkestrom Washburn University
Produkcija
Jeff Glixman, Jim Gentile & Kansas
Popis skladbi
CD 1:
1. Howling At The Moon
2. Belexes
3. Point Of Know Return
4. Song For America
5. On The Other Side
6. Musicatto
7. Ghosts/Rainmaker
8. Nobody’s Home
9. Hold On
10. Cheyenne Anthem
CD 2:
1. Icarus II
2. Icarus: Borne On Wings Of Steel
3. Miracles Out Of Nowhere
4. The Wall
5. Fight Fire With Fire
6. Dust In The Wind
7. Carry On Wayward Son
8. Down The Road – Afternoon Jam
