Izvođač: Bon Jovi
Izdavač: Mercury Records
Izdano: 1995
Trajanje: 63.53
Ocjena: 4/5
“These Days” slijedi etikete “mainstreamovski” orijentirane rock ideologije, koja se usred nestabilnih 90-ih razrasla u odliku spasonosne bilke većine protagonista preživjelog “hair metal” cirkusa. Istodobno, Bon Jovi ovim albumom ne okreću leđa svojim korijenima, pa bi se moglo reći da se s dobrom mjerom kreativne inspiracije ovaj put još posljednji put zaustavljaju na točki na kojoj su načela još postavljena ispred slijepe žudnje za komercijalnom prepoznatljivošću.
“These Days” iz rukava uspješno vadi glavnog izražajnog aduta benda, dakle baladu, koja u novijoj, malo izbrušenijoj inačici, obavijena melodičnim omotačem toplih tonova, marljivo dobiva na pristupačnosti. Sve po cijenu novog komercijalnog trijumfa? Ni slučajno! U fazi nastajanja albuma Bon Jovi su i u svom najosjećajnijem elementu još uvijek bili sposobni za intenzivno stupnjevanje i, obrnutim smjerom, smirivanje raspoloženja, oboje naravno ponajprije zahvaljujući nezamjenjivom doprinosu Richieja Sambore. Jonove vokalno lirske dispozicije su naravno duša i glavni sadržajni tvorac bolno srčanih poticaja “This Ain’t a Love Song” i “Lie To Me”, a grijeh bi bio zaboraviti i odličnu “My Guitar Lies Bleeding In My Arms”, koja i nakon dobrih desetak godina od nastanka još uvijek ponosno prkosi zubu vremena kao spomenik jednom od posljednjih izljeva stvaralačkog majstorstva Jonova saveza s gitaristom. Sambora je odličan i u ulozi nadahnutog gitarista i autora te nezamjenjivog isporučitelja tercnih vokalnih pratnji, koje refrene oplemenjuju neizmjernom dozom zarazljivosti. Richiejeva prisutnost ključna je za stvaranje homogene i organski zvučeće zvučne kulise, koja ovaj put još posljednji put bez srama ili žaljenja crpi iz bunara čvrstog rokerskog izraza.
Kad smo već kod čvrstih derivata rock & rolla, ne može se mimoići uvodna “Hey God”, koja na za Bon Jovi netipičan način s naglašenom disharmoničnom intonacijom gitare odrješitosti uvodnika daruje još i osjećaj kaotičnosti. “Something For The Pain” nas oživljavanjem duha “Sleep When I’m Dead” brzo vraća u ustaljene smjernice, a primat opet preuzima Sambora, ovaj put s jezičavim slide solažama. S “Damned” Bon Jovi se usuđuju stati čak i korak dalje, ovaj put sa žućkasto-vrućim okretanjem ritmičkog kolosijeka koji na vrhuncu funk-rokerske ekstaze poslužuje razgrtanje gitarskog majstorstva nezamjenjivog Richieja Sambore. Putenu ambijentalnost skladbe dodatno usavršava i smjelo umetanje puhačkih aranžmana, kojima Bon Jovi pod primjetnim Kalodnerovim utjecajem odašilju čak i pokoji slastan osjećaj po uzoru na staru aerosmithovsku školu. Obogaćena višeslojnost skladbe s posljedično naglašenim završnim dojmom stavlja točku na i razdraganoj atmosferičnosti albuma, koju ne mogu pokvariti ni skladateljska ni izvedbena prosječnost motiva “It’s Hard Letting You Go” ili “Hearts Breaking Even”.
“These Days” je važan kamen međaš uspjesima protkane sage rokera iz New Jerseyja, pedantno smješten između pristupačnosti rocka za “zrelu” publiku i organskog zvuka s dovoljno visokooktanskog klipnog okretanja u motoru benda, kojim su Bon Jovi lukavo sačuvali većinu kredibiliteta teške rokerske atrakcije. Dodana vrijednost albuma leži upravo u činjenici da Bon Jovi glavu nad vodom nisu držali isključivo na račun radikalnog sakaćenja čvrstih rokerskih sadržaja, nego upravo obrnuto, nudeći smion i svakako vitalan glazbeni pristup.
Postava
Jon Bon Jovi: vokal, usna harmonika
Richie Sambora: gitara, prateći vokal
David Bryan: klavijature, prateći vokal
Tico Torres: bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Hugh McDonald: bas
Produkcija
Peter Collins, Jon Bon Jovi, Richie Sambora
Popis skladbi
1. Hey God
2. Something for the Pain
3. This Ain’t a Love Song
4. These Days
5. Lie to Me
6. Damned
7. My Guitar Lies Bleeding in My Arms
8. (It’s Hard) Letting You Go
9. Hearts Breaking Even
10. Something to Believe In
11. If That’s What It Takes
12. Diamond Ring
13. All I Want Is Everything
14. Bitter Wine
