Izvođač: Zhabareth
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: 2009
Ocjena: 4/5
Danas je glazbena scena preplavljena raznoraznim bendovima, a među njima je mnogo onih koji pokušavaju stvoriti nešto novo, ali im to ne ide baš najbolje, a još više onih koji inspiraciju crpe iz svojih uzora pa zato ne zvuče baš originalno. No Zhabareth zasigurno ne spada ni u jedne ni u druge. Duet učitelja Andrea Orsela i učenika Kasa Kluitmana stvara glazbu koja spaja elemente metala i jazza s dozom ambijentalne atmosfere. Na prvi pogled (odnosno slušanje) mogli bismo ih proglasiti nekakvim “ripoffom” Exiviousa, ali to nikako nije tako. Još veći faktor “sličnosti” dodaje i Stef Broks, član Exiviousa i Textures, koji je dodatno “nasnimio” bubnjeve. Glazba je naime puna mračne jazzerske atmosfere s povremenim metalskim riffovima, ali tu se sličnost s drugim sličnim bendovima i završava. Ako glazba Exiviousa počiva na virtuoznosti glazbenika (mislim prvenstveno na brze prste gitarista, kompliciranu bubnjarsku svirku …), Or’ghin je album koji je sasvim prikladan čak i za neke klubove i barove, jer gradi na epskoj atmosferi. Nabijena atmosfera koju stvaraju Nizozemci upravo je ono što njihov demo album čini ne samo slušljivim, nego gotovo pa genijalnim.
EP sadrži četiri skladbe koje nas ne ostavljaju ravnodušnima. Već nakon “Zhabarethа”, naslovne pjesme, shvaćamo da Nizozemci nisu muhe jednodnevke. Početak, kako se šika, mogli bismo reći, koji stvara svijet darkerskih jazzista s mračnim krajolicima metalskih riffova. Kraći gitarski solo ipak nam sugerira da Ander i Kas nemaju samo sluha, nego i priličnog znanja u svladavanju različitih instrumenata.
Naslovnoj skladbi slijedi “V’sion”, koja je već nešto življa i snažnija. Iako prožeta distorziranom gitarom i teškim ritmovima, šov i dalje vode klavijature, koje su i ovaj put srce kompozicije. Metalska inspiracija kasnije se pretvara u swingovski ritam s jazzovskim gitarskim umetcima, a klavijature pojačavaju sve prijeteću atmosferu.
Kad se glazba Zhabarethа malo udalji od početnih ambijentalnih temelja, treća skladba “Echonh” ta je koja tu atmosferu vraća. Sporiji ritmovi s vrlo povremenim i nekako slobodnim bubnjanjem bacaju nas u ekstazu bezvremenosti. Ako dakle postoji žanrovska etiketa “ambijentalni jazz-metal”, onda si je nizozemski bend definitivno može prilijepiti.
Posljednja skladba je, po mom mišljenju, vrhunac ovog dema. Otvara je Andre Orsel nevjerojatno lepršavom i osjećajnom melodijom klasične gitare, koju prate klavijature. Fuzija je ovaj put vodilja glazbenika, gdje opet ne ide za razmetanjem svojim sposobnostima, nego više za osjećajem i sluhom za glazbu. Najduža skladba albuma njiše se između kaosa i reda, između jazzovskih umetaka klasične gitare i metalskih distorziranih riffova; potpuno je bipolarna. Osim toga, solom nam se bolje predstavlja i Stef Broks. Sve to u sjeni sunca glazbe Zhabarethа, srca ovog mistično zvučećeg benda, vođe među svim instrumentima – Orselovih klavijatura.
Već i to što se projektu pridružio bubnjar takvog kova kao što je Stef Broks dovoljno je rječito da je riječ o bendu s izvanrednim potencijalom. Nakon izdanog EP-a hvalili su ga razni ugledniji glazbenici, između ostalih i Tymon (Exivious, Cynic) i Matt Medeiros (Kalopsia, Funebrarum) – lijepih riječi nije nedostajalo.
Možda glazba Zhabarethа malo oscilira, ne samo među žanrovima, nego i među putovima kojima treba ići, na čemu ideje trebaju počivati. Tako se duet još malo traži, ali činjenicu da su kvaliteta i volja tu, ne treba odbaciti; praćenje razvoja benda nužno je. Budućnost je naime za Zhabareth izuzetno svijetla.
Postava
Andre Orsel – klavijature, solo gitara
Kas Kluitman – bas gitara, ritam gitara
Gostujući glazbenici:
Stef Broks – bubnjevi
Produkcija
Andre Orsel i Kas Kluitman
Popis skladbi
1. Zhabareth
2. V’sion
3. Echonh
4. Or’ghin
