Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Fish
Izdavačka kuća: Chocolate Frog Records
Izdanje: 2007
Ocjena: 4.5/5
Fishova solo karijera posljednjih godina više nego očito doživljava novi zamah. Nakon hrpe više-manje prosječnih albuma u 90-ima, među kojima su se najviše isticali “Sunsets On Empire” (1997) i “Raingods With Zippos” (1999), već se činilo da će zbog ne baš oduševljenih kritika i komercijalnog neuspjeha, a ponajviše zbog presušivanja novog stvaralačkog nadahnuća, baciti pušku u raž i prebaciti se na glumačku karijeru. Nakon što je o tome već ozbiljno razmišljao tik prije izlaska albuma “Field Of Crows” (2004), prethodnika kojim je pozitivno iznenadio i napravio jedan od svojih boljih uradaka, na sreću se predomislio. Na to je zasigurno utjecao i neočekivan uspjeh turneje “Return to Childhood”, na kojoj je uživo izvodio cijelu marillionsku klasiku “Misplaced Childhood” (1985). To ga je više nego očito potaknulo da obnovi svoju glazbenu strast. Fish je cijelu karijeru dobro znao da je sjena Marillion i njegova neo-progresivno-rockerskog naslijeđa prevelika da bi joj tek tako utekao, bez obzira na to koliko eksperimentalan i “drugačiji” album pokušao napraviti. Nakon prošlih neuspjelih pokušaja, s “13th Star” mu je napokon uspjelo stvoriti zvučno iznimno uvjerljiv i zreo album koji rječito svjedoči o njegovu razvoju u ulozi solo glazbenika, a da pritom nije prekinuo sa svojim dotadašnjim lirskim nasljeđem. Sukladno tome odlučio je da će “13th Star” biti konceptualni album.
Koncept albuma je očekivano prilično osoban, vrlo tipičan za Fisha i više nego očito nadahnut nesretnim krajem njegove epizode s Heather Findlay (inače pjevačicom modernih folk prog rockera Mostly Autumn): govori o čovjeku zarobljenom u svakodnevnoj rutini koji odluči pronaći svog navigatora kroz život, nekoga tko će njegov život učiniti manje patetičnim i apatičnim. Kad ga pronađe, uvjeren je da je našao pravu ljubav, ali ubrzo doživljava bolan kraj svoje iluzije. Na kraju se ipak nekako uspije izvući iz depresije i zakoračiti u budućnost s novom nadom i ciljevima. Možda doista još jedan patetični klišej više od vječnog pjesnika slomljena srca, koji se vuče još od njegovih prvih dana s Marillion, ali treba priznati da je Fish uvijek bio najjači upravo tamo gdje je riječ o lirskom izražavanju vlastitih trauma i emocionalnih padova. Što je to iskustvo bilo bolnije, to ga je obično proživljenije i iz srca otpjevao. Sukladno tome, na albumu prevladava mračno ozračje, premda tu i tamo ipak proviri poneka zraka sunca.
Album zvučno nudi izvrsnu produkciju i neke od najboljih glazbenih trenutaka u njegovoj samostalnoj karijeri. Pozitivno iznenađenje je poprilična količina električnih gitara i obilje udarnih rifova, većinom u domeni Fishova izvornog gitarista Franka Ushera. Najviše zasluga za izvrsnu produkciju, kao i velik udio u pisanju većine glazbe, ima basist Steve Vantsis, koji je ujedno izvrstan i na svojem basu, koji se najbolje snalazi u težim i mračnijim trenucima albuma. Unatoč prilično mračnoj i naoštrenoj atmosferi, na albumu se nalazi i nekoliko mirnijih dijelova s brojnim uzdižućim trenucima, obično s dionicama na akustičnoj gitari i klaviru. Oni unose ravnotežu i primjeren kontrast, pa album kao cjelina ne ispada previše jednoličan i mračan. Za klavijature se vratio odlični Foss Paterson, koji je u karijeri, među ostalim, surađivao i s Camel i Jethro Tull. Njegov doprinos na albumu odmah se osjeti. Fishov je vokal doduše već prije nekoliko godina primjetno izgubio na nekadašnjoj gipkosti i već mu dugo bolje leže niže tonalitete, no tip je i dalje odličan glumac i karizma bez premca, koji je svojim vokalnim nastupom sposoban slušatelju dočarati pravi film.
“13th Star” otvara prilično mračan i opskuran “Circle Lane”, u kojem slušatelja udaraju brojni elektronički uzorci na klavijaturama, udarni gitarski rif, nagruvan ritam i prepoznatljiv poetski vokal. Iznenađuje ponajprije obilje udarnih gitarskih dionica (Ushera na električnoj gitari povremeno nadopunjuju još Chris Johnon i Steve Vantsis). Fish kroz skladbu, koja prikazuje sivu svakodnevicu glavnog junaka, već na početku pokaže zube i poruči da definitivno neće biti riječ o lakom albumu koji bi slušatelj progutao u jednom dahu, nego o nečemu osjetno dubljem. Album se doista razvija, raste iz skladbe u skladbu. Još udarnije zvuči “Square Go”, u kojem više nego očito odjekuje režanje Vantsisova basa, prožetog naelektriziranim gitarskim rifom. Refren je pravi “udarac u glavu”, a Fish cijelo vrijeme zvuči prilično razjareno, pa si priušti i nekoliko narativnih umetaka, koje oduvijek jako voli. Takvu udarnost od Fisha obično nisam navikao, ali mu je uspjelo na uvjerljiv način stvoriti uvodno ozračje koncepta i pripremiti teren za nastavak albuma. Atmosferu smiruje “Milos De Besos”, atmosferična balada u kojoj se ističu Foss Paterson na klaviru i Frank Usher na akustičnoj gitari, koji tvore izvrsnu akustičnu melodiju. Iako se isprva doima kao ljubavna balada, u završnici dobiva zanimljiv, posve neočekivan preokret i energičan motiv.
“Zoe 25” je po mojem mišljenju lirski najjači komad na albumu. Neutješni osjećaji melankolije naprosto ključaju iz Fishova vokala. Riječ je o odličnoj mješavini akustike, simfonijskih aranžmana i lijepog višeglasnog refrena. “Arc Of The Curve” je zasigurno jedan od vrhunaca albuma, na kojem oduševljava upotreba akustične gitare, snažna melodija i odlična Fishova vokalna ekspresija. Pravi rock himan s izvrsnom melodijom, hipnotičkim instrumentalnim umetcima i odličnim višeglasnim refrenom. U ovom trenutku koncepta protagonist misli da je napokon otkrio svoju pravu ljubav. Naravno, taj osjećaj ne traje dugo, pa na “Manchmal” (njemački za “ponekad”), koji je po mojem mišljenju najtvrđi komad koji je do sada napravio, njegov bijes pljuska na sve strane. Teški gitarski rif, prije karakterističan za neki metal bend, odlično je isprepleten s razjarenim vokalom i pobješnjelim ritmom. Zvučni uzorci dobro unose kontrast i smiruju Fishov bijes na “cijeli svijet”. “Openwater” je još jedna prilično udarna tvorevina, koju otvara udarni gitarski rif i Fishova naracija koja vodi do dobrog prijelaza na klaviru s bluesy motivom. I ovdje su za uspješan kontrast položeni brojni zvučni uzorci.
“Dark Star” je još jedan od vrhunaca albuma, koji me zbog svojeg mračnog, tajanstvenog ozračja, ritma, udarnog gitarskog rifa, boje glasa i brojnih zvučnih uzoraka pomalo podsjeća na neke stvari koje je na “Up” snimio Fishov veliki inspirator, Peter Gabriel. Skladba iz minute u minutu zvuči mračnije. Posebno me oduševljava dio u kojem je Fishova naracija snimljena kao monolog sa samim sobom. U posljednjem dijelu iznenade neki posve neočekivani vremenski prijelazi. Da ne zaboravim na ukusne simfonijske aranžmane. “Where in the World” je lijepa balada koja unosi primjeren kontrast nakon mračnog prethodnika, kad se protagonist nakon pada već počeo emocionalno pribirati, ali ga još uvijek proganjaju prošle uspomene.Odlična lirska ekspresija uz lijepe aranžmane na akustičnoj gitari, klaviru i ostalim klavijaturama. U drugom dijelu nastaje sanjiva melodija kojoj svoj čar dodaje i hipnotički ženski prateći vokal. Završna “13th Star” predstavlja protagonistov emocionalni vrhunac, kad se podiže s dna i s nadom gleda naprijed. Fish je do tada većinu stvari na albumu pjevao u nižem registru, što se posljednjih godina bolje uklapa u njegov vokal, no ovaj put ide još niže, tako da ispada emocionalno gotovo posve prazan i hladan. U jednom trenutku čak se čini kao da plače dok pjeva, iako si prilično teško predstavljam takvog orijaša u suzama. Odlični simfonijski aranžmani, zanimljiv unos mandoline i ženska višeglasja daju joj još jednu dodatnu, širu dimenziju. Na kraju se ipak podiže iza “šanka” i pronalazi novu nadu i ciljeve u životu, nekako u stilu marillionske klasike “Sugar Mice”, te odlučuje da će odsad slijediti “13. zvijezdu”.
S “13th Star” Fish je napokon stvorio album na koji smo dugo čekali – album koji je napokon dokazao njegovu novu razinu zrelosti i razvoj u ulozi samostalnog glazbenika. Tijesna suradnja s Vantsisom u pisanju na kraju je urodila neočekivano bogatim plodovima. Rezultat je jedan od njegovih najboljih albuma, ako ne i najbolji uopće (zasigurno najbolji što se tiče vokalne i lirske uvjerljivosti, ali i inovativnosti pojedinih motiva). Unatoč tome, nikako ne očekujte da je išta na albumu glazbeno usporedivo s onim što je stvorio s Marillion, jer je to poglavlje svoje karijere, osim na koncertnim nastupima, ostavio daleko iza sebe i uopće se više ne može uspoređivati. Jedino što ga još uvijek veže uz ona vremena jest to da je Fish u svojoj biti ostao onaj stari dobri Ribar, ljubazni div i simpatični “luzer” kojeg ženski kameleoni za koje se veže na kraju uvijek ostave na cjedilu. Kao takav zadržao je svoje omiljene lirske koncepte. Što je tužniji i deziluzioniraniji, to će album biti bolji, baš kao što su u prošlosti radili najbolji pjesnici. Malo mu zamjeram jedino to što se “13th Star” može nabaviti samo preko njegove web stranice ili na koncertnoj turneji. S druge strane, to je čvrst dokaz da u posljednje vrijeme stvara doista samo za vlastito veselje i veselje svojih vjernih fanova. Svi vi koji ste prema solo karijeri ljubaznog škotskog diva bili skeptični, zavrtite ovaj album i otpuhnite svoje sumnje u njegove sposobnosti u ulozi solo glazbenika. Fish je uspješno pobijedio i prošle i nedavne demone i stvorio svoje najzrelije djelo otkako je krenuo samostalnim putem.
Postava
Fish – vokal
Frank Usher – električna gitara, akustična gitara
Steve Vantsis – bas gitara, zvučni uzorci, programirani bubnjevi, električna gitara, akustična gitara, klavijature, klavinet (2)
Foss Paterson – klavijature, klavir, orgulje, zvučni uzorci
Gavin Griffiths – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Chris Johnson – električna gitara, akustična gitara
Lorna Bannon – prateći vokal
Dave Haswell – udaraljke
Produkcija
Steve Vantsis
Popis skladbi
1. Circle Line (6:04)
2. Square Go (5:31)
3. Miles de Besos (4:22)
4. Zöe 25 (5:19)
5. Arc of the Curve (4:29)
6. Manchmal (5:42)
7. Open Water (5:07)
8. Dark Star (6:48)
9. Where in the World (6:05)
10. Thirtennth Star (5:41)
Trajanje albuma: 55:13
