Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1968
Ocjena: 3.5/5
“This Was” je posve prvi album legendarnih Jethro Tull. U to su vrijeme Jethro Tull, kako je pjevač, flautist i vođa grupe Ian Anderson više puta naglasio, bili “mali blues bend”. Ali izuzetno talentiran blues bend, koji je očito bio sklon eksperimentiranju s folk rockom, elementima jazza i klasične glazbe. “This Was” nastao je u vrijeme kad je britanski “white” blues dosegnuo svoj vrhunac, dok je progresivni rock još bio u embrionalnoj fazi. Jethro Tull su u to vrijeme tek tražili svoj pravi glazbeni smjer, a većina glazbenih ideja bila je koncentrirana oko dvojice glazbenika koji su se borili za mjesto vođe grupe. Njihovi su se glazbeni pogledi na budućnost grupe počeli snažno razilaziti još prije izlaska ovog albuma. Dok je gitarist Mick Abrahams bio zaprisegnuti blueser koji od toga nije odstupao ni za pedalj, pjevač i flautist Ian Anderson bio je odlučan da grupa u sebi krije puno veće potencijale od običnog malog blues benda. Kao izvrsnog flautista i ljubitelja folklora privlačili su ga prije svega tradicionalni britanski folk elementi. Naslov albuma Ian je izabrao upravo zato što je bio svjestan da je tadašnji glazbeni stil grupe samo prijelazne naravi i da će grupa u svom glazbenom razvoju krenuti posve novim putovima koji će nadići granice bluesa. Tadašnji menadžment grupe, koji je u tadašnjoj blues verziji grupe nazreo veliki komercijalni potencijal, čak je navijao za to da pjevačke dužnosti preuzme Abrahams, dok bi Anderson osim pjevanja napustio i flautu (a time i sve kompleksne elemente koji su ih razlikovali od drugih blues grupa) te bio sveden samo na ulogu pratećeg gitarista. Srećom, Andersonova je iznimno snažna osobnost, nabijena golemim karizmom, bila presudna da Jethro Tull postanu ono što poznajemo danas. Grupa nije mogla imati dva šefa pa je Abrahams otišao i osnovao vlastiti blues bend Blodwyn Pig, dok je Anderson postao središnji glazbenik i duša grupe. Njegovo sviranje flaute, pjevanje, slikoviti nastupi na pozornici, govori, divlji ples s flautom i njegov scenski lik “prosjaka” u zakrpanom kaputu upisali su grupu među besmrtne. Počeci grupe bili su zapisani u eksperimentalnom bluesu, u kojem se već može diviti i osjetiti darovitost pojedinih glazbenika, ponajviše Andersona.
“My Sunday Feeling” je usprkos svojoj “pretpovijesnosti” jedna od rijetkih skladbi s albuma koja se zadržala na njihovim koncertnim repertoarima do današnjih dana i kojom rado otvaraju nastup. U osnovi je riječ o živahnom blues rockeru u kojem se odmah može zamijetiti Andersonov jedinstveni vokal, njegovi ukusni solo dionice na flauti, Abrahamsovi dotjerani bluesovski zahvati na gitari te solidna ritam linija Clivea Bunkera na bubnjevima i Glenna Cornicka na bas gitari. Bez obzira na to što odražava sliku grupe kakvu danas više ne poznajemo. To da je Abrahams bio blueser dušom i srcem, koji od toga nije odstupao ni za pedalj, najviše se osjeti u “Some Day the Sun Won’t Shine For You”, gdje se njegov prateći vokal odlično uklapa s Andersonovim. Ta tradicionalna blues skladba pokazuje da su imali sve odlike izvrsne blues grupe. Ianova usna harmonika daje joj čak lagani prizvuk countryja. “Beggar’s Farm”, koja se otvara razigranom Andersonovom flautom, jedna je od najboljih kompozicija na albumu, s izvrsnim Ianovim solo dionicama na flauti koje se prepliću s maštovitim Abrahamsovim rifom i slikovitim ritmom. Ona je po atmosferi mjestimice čak pomalo jeziva. Tako nam se lako dočarava duhovita naslovnica albuma, na kojoj su članovi grupe našminkani kao stari zemljoradnici okruženi psima. Povezivanje grupe s prosjačkim i seljačkim temama (svoje je u velikoj mjeri pridonio i izgled članova grupe, ponajviše Andersona, koji je s godinama dobio nadimak “tramp”) s godinama je postalo zaštitni znak grupe. “Move On Alone” je još jedna tradicionalna blues skladba koja sadrži i nešto jazz elemenata, ponajviše zahvaljujući aranžmanima posebnog gosta, skladatelja i klavijaturista Davida Palmera, i za grupu je posve jedinstvena. “Serenade To a Cuckoo” s brojnim folk elementima na flauti puno više odražava kasniji smjer grupe i navodno je ujedno prva kompozicija u kojoj je Anderson naučio svirati flautu. Istodobno je sa svojom ritam linijom vjerojatno najjazzerskija skladba koju je grupa stvorila. “Dharma For One” dominiraju slikovite psihodelične solo dionice bubnjara Clivea Bunkera koje nikad ne dosađuju, ponajviše zahvaljujući Cornickovu basu i Abrahamsovim rifovima. “It’s Breaking Me Up” je čisti britanski blues, s autentičnim “pospanim” blues ritmom koji je tada bio iznimno popularan. Pravo je zabavno danas čuti Andersona kao tradicionalnog blues pjevača. Abrahams si ovdje s autentičnim blues solo dionicama ponovno daje oduška na svojoj gitari. Potpuno netipična Tull kompozicija, ali upravo zato zanimljiva. “Cat’s Squirrel” je tradicionalna blues skladba koja služi ponajprije za demonstraciju Abrahamsova izuzetnog talenta i u kojoj on poslužuje svoje najbolje solo dionice na albumu. Nedvojbeno je bio jedan od najboljih blues gitarista tog vremena. “A Song For Jeffrey” je vjerojatno najpoznatija i najomiljenija skladba s albuma. Ima i najkomercijalniji prizvuk od svih skladbi na albumu te je nabijena i blues i folk rock elementima, a od svih skladbi na albumu najautentičnije nagovješćuje kamo će se grupa usmjeriti nakon Abrahamsova odlaska. Sadrži šaljiv prizvuk, ponajviše zahvaljujući Andersonovu načinu pjevanja “kroz nos”, koji čovjeka jednostavno tjera na smijeh. Njegove solo dionice na flauti opet govore za sebe. Iako je s godinama tu još dosta napredovao, već je tada pokazao da je riječ o najboljem flautistu među rock glazbenicima. Uostalom, “A Song For Jeffrey” prva je od tri skladbe grupe posvećene Jeffreyu Hammondu, Andersonovu prijatelju i budućem Tullovu basistu. “Round” je pak jednominutni završetak na Ianovoj flauti.
Reizdanje sadrži tri zanimljive bonus skladbe. Prva je “One For John Gee”, zanimljiva jazz improvizacija posvećena tadašnjem menadžeru grupe. Folk orijentirana “Love Story” posljednja je Tullova pjesma u kojoj je još sudjelovao Abrahams te je s tog stajališta iznimno zanimljiva ljubiteljima grupe. “Christmas Song” je pak tradicionalna folk skladba i predstavlja prvu od božićnih folk pjesama koje su s godinama postale iznimno omiljene u grupi.
“This Was” bez obzira na to što danas predstavlja neku vrstu anomalije u katalogu njihovih albuma, predstavlja Jethro Tull kao jednu od najkreativnijih blues grupa tog vremena, kad su se blues i psihodelični rock borili za primat u rock glazbi. Kao što je već rečeno, nakon Abrahamsova odlaska grupa se preusmjerila prema folk rock smjeru, postala u 70-ima jedna od najvažnijih i najomiljenijih grupa progresivnog rocka te za sobom do kraja ostavila gotovo sve blues elemente. Bez obzira na to što su Jethro Tull tek sa sljedećim albumima pokazali svoj pravi glazbeni smjer i sav potencijal, “This Was” je iznimno ugodan album “progresivnog bluesa” koji blista ponajprije svojom izvanrednom samosvojnošću. Na taj način nije samo osebujna posebnost u katalogu grupe, nego i u (blues) rock glazbi uopće.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, usna harmonika, claghorn, klavir
Mick Abrahams – gitara, 9-žičana gitara, prateći vokal
Glenn Cornick – bas gitara
Clive Bunker – bubnjevi
Gostujući glazbenik:
David Palmer – brass aranžman i dirigiranje na “Move On Alone”
Produkcija
Terry Ellis i Jethro Tull
Popis skladbi
1. My Sunday Feeling (3:42)
2. Some Day The Sun Won’t Shine For You (2:49)
3. Beggar’s Farm (4:20)
4. Move On Alone (1:59)
5. Serenade To A Cuckoo (6:11)
6. Dharma For One (4:16)
7. It’s Breaking Me Up (5:05)
8. Cat’s Squirrel (5:44)
9. A Song For Jeffrey (3:23)
10. Round (0:49)
Trajanje albuma: 38:18
Bonus skladbe na reizdanju:
11.) One For John Gee (2:06)
12.) Love Story (3:06)
13.) Christmas Song (3:06)
