Tiho

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Dan D
Izdavač: ZKP RTV Slovenija
Izdanje: 2013
Trajanje: 75:21
Ocjena: 5/5

»U jebemti! Sve vas je više!«

Dan D jedan su od rijetkih slovenskih sastava, zapravo jedini, koji je u slovenskom središnjem, zabavljačkom glazbenom parku dosegao čvrsto usidren status mainstream rock postave, izborio si prostor da neprestano umjetnički zrije onako kako mu nalaže vlastiti umjetnički talent, dakle po načelu stroge samonikosti, i kojega nitko ne tjera, nikakav ugovor ni korporacija, kada mora izdati studijski album. Do nedavno je na tom putu kredibilno stajala i Siddharta, no album »VI« potvrđuje da se sastav umjetnički krha. Kod Dan D je drukčije. Prihvate se novog albuma kad 100 posto osjete da je za to pravi trenutak. Od posljednjeg, umjetnički najzrelijeg »Ura letenja za ekstravagantne ptice« prošle su već četiri godine, a proći će još četiri ako to bude nalagao unutarnji osjećaj grupe. I to je jedino pravo vodilo kojega bi se morao držati svaki umjetnik.

Kad si na vrhu, postavljanje umjetničkih izazova nužan je preduvjet da kao umjetnik opstaneš na sceni i zadržiš kredibilitet. Mnogi veliki tome podlegnu i počivaju na lovorikama starih uspjeha, dok nude »puhlice« nekadašnje idejne pronicljivosti, drugi pak očajno odustanu jer na vrhu ne vide novi vrh. Priča o Dan D na sreću je drukčija.

»Tiho« je album koji nije tek snimka u »izštekanoj« verziji. Skladbe na njemu doživjele su potpunu adaptaciju, potpunu rekonfiguraciju, prestrukturiranje. Već kaseta »Tiho«, manifest ljetnih priprema za turneju koju je bilo moguće nabaviti tijekom »Tiho« turneje (»polena« su ubrzo planula, pitanje je je li ostao još koji kožni »mošnjiček«), kombinacijom posve novih skladbi i preobučenih klasika nudi odličan uvod u ono što su posjetitelji mogli doživjeti na »Tiho« turneji. U tom smislu izlazak koncertnog albuma nije bio ni toliko nužan. Dan D su iskustvo »izštekanih« odradili, kasetu »Tiho« ljudi su nabavili. Pa ipak. Sadržaj je predobar da bi ostao samo u sjećanju onih koji su doživjeli djelić ove Dan D turneje.

Skladbe su naime okrenute naglavce takvom potresnošću da, dok Tokac u njih ne uskoči sa stihovima, djeluju kao posve nova, još neprobana glazbena avantura. I tu je odgovor na misao razvijenu u prvom odlomku ove recenzije. Dan D su si postavili novi kreativni izazov, vješto ga realizirali i iz peke s novim iskustvom izašli bogatiji, još zreliji. Repertoar čine posve nove skladbe, nastale prošlog ljeta na ravnicama prostranog šentjernejskog polja, dok je sastav radio na prestrukturiranju aranžmana u »Tiho« verziju, i teško ćemo ih ikad čuti u električnoj verziji. Njihovo vrijeme i prostor umjetničkog stvaranja definirani su i smisleni samo u kontekstu »Tiho«. Fantastično se uklapaju u repertoar, zapravo ga pokreću, daju mu dodatni smisao, novu umjetničku vrijednost. Uvodna »San San« neposredan je dokaz da Dan D zadržavaju stvaralačku snagu, kao da im karijera tek počinje. U izvorniku nabrijani rocker na »Tiho« je zaziban u orijentalno zavodljivo iskustvo u kojemu prostor dijele trbušne plesačice i krotitelji kobri, a obogaćen je djelićem avanturizma iz Pageova i Plantova »No Quarter«. To iskustvo sljedeća »Počasi« samo produbljuje. Ali stvari se okreću raznoliko. U »Za naju punca«, gdje Tokac tijekom interpretacije posebno simpatično iskreno tjera na smijeh, uz malo ubrzanja bez problema bi se u pratnju uključio i Greentown Jazz Band.

U novom okruženju standardni elementi glazbe Dan D očituju se u posve novom svjetlu. Na površinu izlaze druge kvalitete koje zato ostavljaju novo, jedinstveno iskustvo. Gizdavi, radosni aranžmani organski zvučeće, razigrano svjetlucave šarolikosti, u kojima se uljevno prepleću i jedna na drugu nadovezuju nijanse građevnih elemenata akustične gitare, egzotičnih brenkala različitog broja žica, udaraljki, metlica, lupkanja po kuhinjskim predmetima, vokodera i puhača poput tube, koje povezuje mekano zaobljena toplina »fretless« bas linija, stvaraju posve novi ambijent u koji se urezuje Tokčeva punozvučna vokalna figura. Njegova unikatna interpretacija osvaja osjetilno strastvenim pristupom stihovima. U tome se pečatno ističe valovito preskakanje raspoloženja koja boji vokalna interpretacija dok se seli od točkastih erupcija gorljivog izricanja stihova (»Tvoje je vse« i/ili izlaz u »Pozitivne misli«) do suptilnog omekšavanja falseta u gotovo šaptni učinak (»Daj mi daj«). Nadasve pak osvaja muževno postavljen, baršunasto grlen i u ugodnu frekvenciju zaokrenut pristup. Jedan od najintenzivnijih trenutaka ovog izdanja donosi upravo baladno zaokrenuta verzija naglašeno krhko nježne »Daj mi daj«, gdje se Tokčevoj osjetilnoj sofisticiranosti pridružuje Boštjanov šapat vokodera.

Swing-kabaretna »Plešeš«, u gotovo havajski ritam uhvaćene »Pozitivne misli«, u country galop šaljivo urezano iskustvo hedonizma »Polna luna« (konotacija pokvarenosti u prenesenoj poruci još je izdašnije produbljena), u novom izdanju posebno upaljiva »Moj problem« i kulminacija zbroja svih tih kvaliteta u vrhunac izdanja »Tiho«, koji sažima naslovna skladba »Tiho«, pejzaž su slikovite harmonike koja ne prestaje oduševljavati iskričavom domišljatošću rješavanja različitih aranžerskih izazova, fascinantnom kemijom među građevnim elementima scenske interpretacije, osjećajem spontanog razvoja događaja i notom autentičnosti ostavštine ovog izdanja. Više ne možeš ponuditi. Dakle, ponudio si najviše.

Upravo nove skladbe »Čuti se kot konec sveta«, »Rekli so« i »Kamn« (uz dubinu stihova i kamenje bi zaplakalo) majstorski su sažetak pulsa aktualnog vremena potpunog moralnog obezvrjeđivanja, koje je donio apsurd materijalnog grabeža doktrine kapitalističke filozofije prilagođavanja i gurnuo planet uza zid egzistencije. Simbolično je riječ o najmelankoličnije zagledanim trenucima albuma, koji se kupaju u boli istinoljubivosti neiscrpno iskričave Tokčeve poezije novih vremena.

Snimka posljednjeg termina »Tiho« turneje od 30. 11. 2012. u novomješkom klubu Lokalpatriot ujedno je manifest radosnog spoznanja grupe da čaroliju može dijeliti s publikom na tako fascinantno intimnoj, još neotkrivenoj iskustvenoj razini novih glazbenih obzora, koju puni i raspiruje povratni pozitivni odziv publike. Ona gotovo hipnotički slijedi zaokrete raspoloženja. Publika zanijemi u trenucima optećenima boli, poput završetka pjesme »Kamn«, ili se s Tokcem razdragano zanjiše u pjevanju stihova (»Pozitivne misli«, »Čas«). Sve je to za grupu temelj koji je članove raspirivao kroz turneju da s koncerta u koncert isporuče bolje iskustvo.

Tokčevo radosno otkriće da je riječ o posljednjem koncertu turneje spoznaja je velikog olakšanja, jer je grupa pokazivala znakove vidljive izmorenosti napornim nizom od 16 koncerata kroz listopad i studeni 2012. Oba koncerta u Lokalpatriotu, uključujući onaj uhvaćen na »Tiho«, bila su pak ozbiljno ugrožena jer je Boštjan Grubar nakon koncerta u Murskoj Soboti morao na hitnu operaciju slijepog crijeva. Sve se sretno završilo, iako je Boštjan dan obaju nastupa u Lokalpatriotu proveo na relaciji »Lokalpatriot – bolnica«.

»Tiho« nije samo manifest izvanredne umjetničke zrelosti i mudrosti učinkovito provedenog izazova grupe i osvojenog cilja samonikle glazbene vizije. Kao koncertni dokument umjetnički je unikat koji ljubitelju glazbe Dan D donosi nezaboravno iskustvo, jer uhodane standarde grupe stavlja u novo, posve drukčije aranžmansko ruho, a tome karakter komponiranja novih skladbi dodaje dokaz da su Dan D neovisni samouci koje dalje nezadrživo tjera »perpetuum mobile« glazbenog iskaza samonikle umjetničke naravi. Za grupu na vrhu slo-rock mainstreama to je od velike važnosti jer sprječava da Dan D slučajno izgube razvojnu viziju i počnu se »šlepati« na lovorike prošlosti. U ambijentu u kojem se čuje pad igle, samo najbolji znaju odsvirati bez “fuša”! A Dan D su zasigurno među njima.

Postava

Tomislav Jovanović “Tokac” – bisernica, mandolina, kuhalnica, orglice, agogo, def, žlica
Marko Turk “Tučo” – ukulele, bisernica, mandolina, slide, klobuk
Boštjan Grubar – melodika, cabasa, maracas, vibraslap, zill, twin shaker, thunder drum, zvončki, malezijski angklung, prazna steklenica cvička, vocoder
Nikola Sekulović – pol-akustičen bas brez prečk, žlica, kuhalnica, jajčka, gruljenje, živci
Dušan Obradinović “Obra” – steklenice, cohon, kongo, tarabuka, razni zvonci, shaker, činele, djemba, bariton (trobilo), ribežen

Popis skladbi

1. San San
2. Počasi
3. Rekli so
4. Plešeš
5. Pozitivne misli
6. Polna luna
7. Čuti se kot konec sveta
8. Moj problem
9. Kamn
10. Voda
11. Tiho
12. Čas
13. Love song
14. Tvoje je vse
15. Daj mi daj
16. Jutranja
17. Za naju punca