Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavačka kuća: Rykodisc Records
Izdanje: 1981
Trajanje: 67:19
Ocjena: 5/5
Koncertnim albumom “Tinseltown Rebellion” legendarni američki skladatelj, gitarist, satiričar i redatelj Frank Zappa na svoj je karakteristični, genijalno-huliganski način, obilato šibajući brojne stranputice suvremenog američkog društva, odlučno zakoračio u osamdesete, koje je svojim glazbenim remek-djelima obilježio barem toliko koliko i šezdesete i sedamdesete. Na američko društveno zbivanje i popularnu kulturu imao je čak veći utjecaj nego ikad prije, čemu je najviše pridonijela medijska hajka s strane tadašnje Reaganove ultrakonzervativne administracije, koju bi Frank vjerojatno morao izmisliti za svoje satirične pothvate da slučajno već nije postojala i tako mu ironično priskrbila obilje zahvalnog stvaralačkog materijala. Do čuvenih porno ratova u kojima se morao pred sudom obračunavati s nekim konzervativnim kongresnicima i njihovim frigidnim suprugama na čelu s Tipper Gore bio je od ovog albuma nadalje samo još korak.
“Tinseltown Rebellion” bio je Frankov prvi album nakon “sušne” 1980. u kojoj na opće iznenađenje svih ljubitelja vječnog radoholičara i čovjeka tisuću ideja nije izdao nijedan studijski ni koncertni album (to se za njegova života dogodilo samo još dvaput, i to 1977. i 1990.). Skoro dvostruki koncertni album sadrži brojne nove skladbe (od toga dvije snimljene u studiju) te nekoliko starih favorita poput “Love Of My Life”, “I Ain’t Got No Heart”, “Tell Me You Love Me” i “Brown Shoes Don’t Make It”. Među oduševljavajućim nizom izvedbi nalazi se i odlična, rearanžirana verzija Frankove najpopularnije klasike “Peaches En Regalia” pod radnim naslovom “Peaches III” (drugu verziju legendarnog instrumentala moguće je naći na koncertnom albumu “Filmore East – June 1971” (1971)).
Navedene klasike te brojne instrumentalne pustolovine sa solističkim akrobacijama u režiji gotovo svih članova Frankove tehnički nevjerojatno potkovane postave (s manje od perfekcije se naprosto nikad nije zadovoljavao) predstavljaju najbolje trenutke albuma. “Panty Rap” i “Dance Contest” kratke su satirične točke u kojima Frank, među ostalim, ponovno s odličjem odrađuje svoju ulogu neispravljivog scenskog zabavljača zbog kojeg se nije crvenjela samo cijela konzervativna Amerika, nego i poneki liberalno usmjereni intelektualac, kojih nije nedostajalo među njegovom publikom. Posebno je provokativan “Panty Rap”, u kojem organizira skupljanje donjeg rublja od strane ženskih članova publike i pritom nailazi na nezanemariv odaziv. Izdašna galona Frankova juvenilno-zahodskog humora, koji je prema njegovim riječima bio tek mješavina nekih zabavnih budalaština i seksualnih klišeja karakterističnih za oba spola, nalazi se u tekstovima skladbi poput “Fine Girl”, “Easy Meat” te “Pick Me, I’m Clan”, koje i danas izazivaju rumenilo na licu mnogih crkvenih eminencija što svake nedjelje nakon molitve zobaju kiseli kupus i heljdine žgance.
“Tinseltown Rebellion” u anale suvremene glazbene povijesti upisao se i kao prvi službeni album na kojem je sudjelovao “mali talijanski virtuoz” Steve Vai, danas jedan od najcjenjenijih gitarskih virtuoza, a u vrijeme nastanka ovog albuma tek jedan od zanimljivijih članova Frankove pratnje. Nekadašnji učenik jednako razvikanog gitarskog virtuoza Joea Satrianija pozvan je u Frankovu postavu nakon što ga je uvjerio uspješnom transkripcijom skladbe “Black Page”, izuzetno zahtjevnog instrumentala napisanog za bubnjeve, te nekim snimkama svog sviranja gitare. Frank je bio dovoljno oduševljen mladićem da mu je 1979. ponudio mjesto transkriptora nekih svojih gitarskih solaža. Marljivim radom s vremenom je stekao dovoljno Frankova povjerenja da je kao ritam gitarist postao nezamjenjiv član njegove studijske i koncertne postave, a kasnije je dobivao sve više prostora za solističke točke te upio poveliku dozu majstorovih gitarističkih, ali i skladateljskih pouka. Od svih Frankovih nekadašnjih učenika mali talijanski virtuoz izgradio je nedvojbeno najuspješniju karijeru s brojnim albumima na kojima nastavlja s nekim prepoznatljivim trikovima koje je naučio od svog pokojnog učitelja, kojeg je prije nekoliko godina počastio i serijom koncerata pod naslovom Zappa Plays Zappa.
Također ne treba zanemariti da “Tinseltown Rebellion” predstavlja debi odličnog bubnjara Davida Logemana, koji je sudjelovao na prve dvije skladbe na albumu. Obje su snimljene odnosno obrađene u studiju, iako imaju izuzetno živu produkciju. Logeman je zadržao bubnjarsku poziciju kroz većinu 1980. i odsvirao sve bubnjeve na kultnom albumu “You Are What You Is” (1981). Ostali važni članovi Frankove ekipe koji su se istaknuli na ovim snimkama bili su bubnjarski megalomanijak Vinnie Colaiuta, gitarski terminator Warren Cuccurullo, klavijaturistički čarobnjak Tommy Mars, izvrsni ritam gitarist Ray White te karizmatični gitarist i pjevač Ike Willis. Potonji, osim Franka, najčešće staje pred mikrofon, osobito kad se satirična razina pojedinih djela spusti za stepenicu ili dvije niže nego inače.
Većina snimaka potječe iz različitih koncertnih nastupa između 1979. i 1980. Otvaračka zahodsko-humoreskna satira “Fine Girl”, obilježena vragolastom funk melodijom i šaljivim pratećim vokalima, studijska je snimka nastala tijekom snimanja albuma “You Are What You Is”. I odlični “Easy Meat” sadrži nekoliko studijskih rearanžmana, dok drugdje nema nikakvih studijskih popravaka. Jedan od najboljih uradaka iz druge polovice Frankove karijere sadrži fenomenalno aranžiranu i nevjerojatno zabavnu mješavinu pop-rock melodike, funk ritmičkih shema, sintesajzerskih uzoraka, jazz fusion vragolija te progresivno-rock ekstravagancije. Bestidno huliganski refren okrunjen je pompoznim orkestralnim aranžmanima od kojih odmah zamiriše na simfonijske podvige legendarnih engleskih simfo-progresivaca Emerson, Lake & Palmer.
Neke za spoznaju manje složene skladbe na čelu s “For The Young Sophisticate” i “Bamboozled By Love” odražavaju Frankov smisao za gradnju kompaktnih, gotovo pop-rock djela, podloženih melodičnim, uglavnom hard rock gitarskim frazama. Naravno, ne nedostaje ni obilja razvučenih gitarskih solaža s vrhuncem u “Now You See It-Now You Don’t”, gdje do izražaja dolaze zadivljujuće virtuozne sposobnosti gospode Zappe, Vaija i Cuccurulla. “The Blue Light” još je jedna satirična točka u kojoj instrumentalna pratnja služi samo za povezivanje govorenog skeča o još jednom presjeku maloumnih američkih društvenih navika. Naslovna skladba napola je posrećena satira na punk koja sadrži sarkastičnu mješavinu različitih stilova, od hard rocka, kabarea i jazz fusiona do zajedljivo-podrugljivog oblika punka. Frank naprosto nikad nije imao želudac za razne samosažalijevajuće buntovnike bez razloga.
Za što veličanstveniji završetak albuma pobrinuo se “Peaches IIII”, odlična obrada instrumentalne klasike “Peaches En Regalia”. I ovdje ne manjka brojnih satira s vrhuncem u završetku, kad Vai počinje mijenjati različite stilove sviranja solaža i oponašati neke druge poznate gitariste poput svog kompanjona Warrena Cuccurulla te Al Di Meole i Alvina Leeja. Frank je vjerojatno bio jedini glazbenik i skladatelj koji si je mogao bez posljedica priuštiti takve satire na račun svojih “strukovnih” kolega, čemu je pridonijelo i to što je to radio na zabavan i nevrijeđajući način, a često se znao našaliti i na vlastiti račun.
“Tinseltown Rebellion” jedan je od Frankovih najboljih koncertnih dokumenata, koji zorno odražava bezgraničnu energiju, neukrotivu šaljivost i tehnički perfekcionizam kojima su se ponosile njegove koncertne postave između 1979. i 1980. Album, koji je, među ostalim, svijetu uspješno predstavio mladog Stevea Vaija željnog dokazivanja, spada u sam vrh najboljih koncertnih izdanja iz prve polovice osamdesetih, pa bi se morao naći i u zbirci svih onih kojima Frank ne predstavlja alfu i omegu glazbenog zbivanja u drugoj polovici 20. stoljeća. O tome da je ovaj zlata vrijedan koncertni dokument i danas neiscrpan izvor inspiracije brojnim mladim gitaristima diljem svijeta, naravno, nije potrebno trošiti riječi.
Postava
Frank Zappa – glavna gitara, vokal, aranžer, producent
Arthur Barrow – bas gitara, prateći vokal
Vinnie Colaiuta – bubnjevi
Warren Cuccurullo – ritam gitara, prateći vokal
Bob Harris – klavijature, truba, prateći vokal
David Logeman – bubnjevi na “Fine Girl” te prvoj polovici “Easy Meat”
Ed Mann – udaraljke
Tommy Mars – klavijature, prateći vokal
Thomas Nordegg – everything remote
Patrick O’Hearn – bas gitara na “Dance Contest”
Steve Vai – ritam gitara, prateći vokal
Denny Walley – slide gitara, prateći vokal
Ray White – ritam gitara, prateći vokal
Ike Willis – ritam gitara, vokal, prateći vokal
Peter Wolf – klavijature
Produkcija
Frank Zappa
Popis skladbi
1. Fine Girl
2. Easy Meat
3. For The Young Sophisticate
4. Love Of My Life
5. I Ain’t Got No Heart
6. Panty Rap
7. Tell Me You Love Me
8. Now You See It Now You Don’t
9. Dance Contest
10. Blue Light
11. Tinsel Town Rebellion
12. Pick Me I’m Clean
13. Bamboozled By Love
14. Brown Shoes Don’t Make It
15. Peaches III
