Autor: Rok Klemše
Izvođač: Deicide
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2011
Trajanje: 35:43
Ocjena: 3/5
Bilo je vrijeme kad je death metal još bio mlad balavac kojeg su usta pakla tek izpljunula iz svojih dubina. Bilo je to vrijeme kad su pionirsko područje ekstremnog death metala otkrivali i njegovu povijest pisali sastavi poput Morbid Angel, Death, Obituary i Deicide. Možda najsatanističkije nastrojen sastav mladog čopora death metalaca bio je upravo potonji, koji je u prvim godinama djelovanja izlegao nekoliko besmrtnih klasika žanra, među koje bezuvjetno spadaju ploče Deicide (1990) i Legion (1992). No sastav pod vodstvom našeg najdražeg štovatelja đavla, Glena Bentona, od tada je manje-više u trajnim porođajnim mukama, a svećenik koji je izvodio egzorcizam odmorio se tek kad su Deicide 2006. naoko pobijedili remek-djelom The Stench of Redemption. No bič božji ponovno je pobijedio i Deicide poslao natrag u tamu s očajnim Till Death Do Us Part. Ali zvijer je bdjela u tami i čekala svoj povratak – vatru opet pali izuzetno domišljato naslovljena To Hell With God.
Što dakle donosi deseta ploča Deicide? Hm, ništa pretjerano potresno novo što već ne bismo čuli od njih. U dobrih pola sata Deicide nam natrusi deset death metal izljeva prosječne duljine tri minute. Pa dobro, neki izbljuvaju tek mali plamičak, a ne piroklastični tok. No prvo što je ipak veliko i ugodno iznenađenje jest odlična produkcija, koja se u bubnjiće zabija kao đavolje vile. Baš svaki instrument je jasan i razgovijetan, a zvuk mu je oštar i čist. Za brutal death metal album zvuk gitara pomalo je iznenađujući, jer nisu duboke i hrskave kako je uobičajeno, nego su mjestimice čak blago jednolične i bezukusne poput bezalkoholnog piva. S druge strane, veliki su plus opet thrashersko razigraniji komadi koji, pogotovo što se tiče riffanja Jacka Owena, snažno podsjećaju na sirovost i agresivnost Slayera. No riffovi ovaj put nažalost nisu nimalo iznenađujući, jer su to isti zlokobno zvučni gitarski obrasci na koje smo kod Deicide već dobro navikli. Lijepo je ipak čuti da ponavljajuće skladbe, među kojima je tek nekoliko onih koje se ističu i pamte, oplemenjuju i bogate brzi, melodični i izuzetno čisto zvučni solaži Ralpha Santolle. Upravo je Santolla najveći “krivac” za veću dinamiku i razigranost komada. I Bentonov urlik je ovaj put razgovjetniji i razumljiviji, ne više tako prasetasto dubok kao u prošlosti, ali iako se zbog toga tekstovi zapravo čuju, to je u najboljem slučaju minus. Benton i dalje laje jedan te isti klišejizirani satanistički tekst na razini osnovnoškolca koji kriomice crta pentagrame, naopako okrenute križeve i 666-ice na korice bilježnice za Prirodu i društvo. No dobro, i nakon tog prvog susreta s Deicide slijedi još pola sata manje-više istog blast beatanja, kruljenja, sličnih riffova i prigovaranja te jadikovanja nad atletom na križu.
To Hell With God je daleko od beskompromisnog napada albuma The Stench of Redemption, ali je ipak veliko poboljšanje nakon što smo s Till Death Do Us Part duboko zagazili do koljena u veliku, zadimljenu kravlju balegu. No da je Benton na kraju albuma s naslovnice iskočio kao Porky Pig, njegov “that’s all folks” ne bi imao ni približno tako zadovoljavajući učinak.
Sastav
Glen Benton – vokal, bas
Jack Owen – gitara
Ralph Santolla – gitara
Steve Asheim – bubnjevi
Produkcija
Steve Asheim, Glen Benton & Mark Lewis
Popis skladbi
1. To Hell with God
2. Save Your
3. Witness of Death
4. Conviction
5. Empowered by Blasphemy
6. Angels of Hell
7. Hang in Agony Until You’re Dead
8. Servant of the Enemy
9. Into the Darkness You Go
10. How Can You Call Yourself a God
