Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 23.05.2013
Krajem svibnja u Orto baru su zajedno s kućnim bendom C4 u ulozi predgrupe nastupili Top Stripper, mladi ljubljanski hard rockeri koji su prije nekoliko mjeseci na scenu stupili tihim, ali odlučnim koracima izdavanjem prvijenca »High Heels Avenue« (Rockline recenziju možeš pročitati ovdje). Nakon izdavanja snažno su aktivirali svoju koncertnu misiju i zahvaljujući samosvojnom stilu i simpatičnom cjelokupnom imidžu u podzemnoj sceni brzo su stekli glas vrlo obećavajućeg benda. Nakon koncerta smo se u opuštenoj atmosferi u backstageu Orto bara razgovarali s Jašom Sabanom (vokal), Juretom Demšarom (glavna gitara), Mihom Majcnom (bubnjevi) i Rokom Rožmancem (ritam gitara). Dečki su tijekom razgovora otkrili da se usuđuju sanjati, ali istodobno i dalje čvrsto stoje na zemlji.
Rockline: Pozdrav, Top Stripper! Prije nekoliko mjeseci, kad ste izdali prvijenac »High Heels Avenue« i predstavili ga u Orto baru, činilo se kao da ste se pojavili niotkuda. Prije toga vas u slovenskom rockerskom undergroundu naime nije bilo moguće primijetiti, iako djelujete već nekoliko godina. Kako je zapravo nastao bend?
Jaša: Prije otprilike četiri godine našli smo se Jure, Miha i ja, u projekt smo pozvali još i Roka i počeli svirati za vlastito veselje. Usput su nastajale nove pjesme, a kad ih se skupilo dovoljno, snimili smo album i izdali ga. Isprva smo imali nemalo problema s basistima, ali smo sad napokon našli jednog s kojim smo se uklopili.
Miha: Rok i ja smo već prije toga zajedno svirali u bendu Rockolution. Tamo je počelo škripati, pa je Rok pozvao Juretа da se nađemo. Nastao je novi, odvojeni bend s kojim smo na početku svirali obrade. U novom projektu vidio sam izniman potencijal, pogotovo zbog Juretove gitarističke genijalnosti. Kad se bend ozbiljno postavio na noge, Rok i ja smo izašli iz Rockolutiona i potpuno se posvetili Top Stripperima. Trebalo je neko vrijeme da oblikujemo autorske pjesme, a i na samom snimanju smo se krvavo namučili. Otpalo nam je nekoliko koncerata, pokvario se disk na koji smo snimali i slične stvari, ali nam je na kraju ipak uspjelo i sad smo tu!
Rockline: Imam dojam da ste doista udarili iznenada – s veljačinim koncertom u Orto baru, dok vas prije rockerska javnost nije poznavala.
Jaša: Možda se doista čini da smo došli preko noći, ali mi vrlo dobro znamo da iza izdanog albuma stoji višegodišnje sviranje u podrumu. Kad je album bio gotov, odlučili smo se za promociju, da pokažemo što smo napravili i predstavimo se i prema van, počeli smo češće koncertirati.
Rockline: Jeste li od osnutka benda slijedili cilj izdavanja albuma i svega što slijedi nakon toga ili se sve skupa dogodilo spontano?
Miha: Da, i za sada smo s rezultatima našeg rada vrlo zadovoljni. Trudimo se što više koncertirati u »undergroundu« i steći što raznolikija iskustva, svjesni smo da imamo još puno nedostataka, već čisto s tehničkog aspekta moramo ukloniti poneku pogrešku da bismo možda došli do točke kad ćemo biti spremni i za veće pozornice. Do tada nas čeka još puno posla, moramo se poboljšati na svim mogućim razinama, pisati novu glazbu, stalno napredovati…
Jure: Kad već spominješ našu tehničku stranu, Miha, zapravo je tako da tek osvajanjem novog glazbenog i tehničkog znanja shvatiš što sve još ne znaš. Već kad smo došli do te spoznaje, napravili smo korak naprijed. I dok ne uhvatimo željeni ritam, nećemo moći biti zadovoljni sami sa sobom. Ako nas u ovom trenutku baciš na neku veću pozornicu, pregorjeli bismo. Za sada im još nismo dorasli, ali se svakako trudimo. Treba raditi male korake i usput učiti. Čak i ako smo svirali u Orto baru, još uvijek smo nula, ako znaš što mislim. Kilometraža ima veliku moć.
Rockline: Iza vas je dakle izdavanje albuma i višemjesečna koncertna promocija. Možda već razmišljate o daljnjim karijernim koracima?
Miha: Za lipanj nismo imali nikakvih konkretnijih planova, a sad smo dobili poziv iz Cvetličarne, gdje ćemo svirati prije Janeza Bončine – Benča, dogovaramo i open-air koncert na Metelkovi u drugoj polovici mjeseca. Sanjali smo da odemo na kraću turneju, u igri su bili Zagreb, Rijeka, Trst, Koper, ali su u igri i ispiti na faksu, pa je taj plan pao u vodu. Zatim će doći ljeto i s njim naš plan da sviramo na nekom moto skupu, a u suprotnom ćemo raditi na novoj autorskoj glazbi. S novom koncertnom sezonom stići će naravno i novi klupski koncerti: Jedro u Medvodama, pa Metelkova, Rdeča Ostriga u Škofjoj Loki, Mostovna, Kult na Bledu, Down Town u Kranju, otvoreno je poprilično opcija. S novom godinom pak možda krenemo na spomenutu hrvatsku mini turneju…
Jure: Čak i ako nam ne uspije dobiti turneju, to ne doživljavamo kao minus, možda čak kao plus. Sad kad smo napisali i izdali tih nekoliko pjesama, sve je skupa zastalo, pa će nam prijati ako uspijemo preko ljeta stvoriti nešto novog materijala. Mnogo bendova koji prolaze kroz uvodnu fazu prvog albuma misli da će sad od toga živjeti deset godina. Tako to ne ide, treba ići dalje i iskreno se nadam da ćemo uskoro spisati nešto svježeg materijala.
Rockline: Kako nastaje vaša autorska glazba? Donese li jedan član benda na probu neki riff, neku ideju ili pjesme nastaju kao plod cijele grupe?
Rok: Teško je generalizirati, jer svaka naša pjesma nosi svoju priču o nastanku. Obično netko od nas na probu donese neku ideju, i ako je ostali članovi zgrabe, možda iz toga nastane dobra kompozicija, a naravno puno ideja završi i u košu. Ponekad se dogodi da ideja neko vrijeme stoji pa je tek poslije nadogradimo, ponekad tako važnu ulogu odigra i vremenska komponenta.
Rockline: Dakle, pjesme su djelo cijele grupe?
Rok: Ovisi o pjesmi, ali obično pri razvijanju nekih ideja doista svaki član u pjesmi ostavi svoj pečat.
Miha: Obično ideje uopće nisu problem. Neki u grupi imaju glazbeno obrazovanje, drugi ne. Same ideje uopće nisu problem, nego najviše neslaganje dijela članstva oko nekog od rješenja. Ponekad potraje dok se uskladimo i u samoj pjesmi nađemo zajedničku točku koja se svima sviđa.
Jure: Ideja nam doista ne manjka. Najteži dio pisanja pjesama, pogotovo ako su dulje od recimo tri minute, jest komponiranje svih dijelova u neku smislenu, povezanu cjelinu.
Jaša: Kao što su rekli već drugi, svatko doprinosi svoje prijedloge, a traje dok postignemo neki konsenzus. Skladbu je treba odsvirati, pjesme nastaju i nema brige da bismo kao bend ostali na ovom albumu, stvar ide dalje. Moramo se družiti, jer smo kao cjelina vrlo produktivni i vjerujem da je ljeto pred nama pravo vrijeme za nadogradnju našeg opusa.
Jure: Ne govori tako optimističnim tonom da na kraju ne bismo ništa napravili! (smijeh)
Rokcline: Njegujete vrlo zanimljiv glazbeni stil. Ima puno hard rock bendova, ali ste se u slovenskom prostoru odmah izdavanjem prvijenca »High Heels Avenue« predstavili na posve samosvojan način. Njegujete verziju hard rocka koja je bliža američkom poimanju žanra, u vašoj glazbi ima puno bluesa. Kako je došlo do toga?
Jaša: Blues je oduvijek bio središnji dio naše glazbe, na bluesu smo sve gradili. Osjećamo ga, a budući da smo u srcu ipak hard rockeri, odlučili smo se za preplitanje ta dva žanra.
Jure: Svi osjećamo blues, a s druge strane ga mora žgati. Blues simbolizira čitav niz emocija, sočan je, asocira na seks, glazba je kroz koju se čovjek opusti. Odlučili smo se za stil koji nam je svima blizak. Svejedno nam je ako smo nekome slični, s kim nas uspoređuju i tako dalje, sviđa nam se što radimo i pri tome ćemo ostati. Drukčije ne znamo.
Miha: Osim toga, već smo dugo zajedno. Unatoč svim stvarima koje smo već doživjeli, pokušali smo svaku pjesmu dotjerati koliko god se dalo. Ne govorim samo o nekom slijedu akorada, nego o estetskom aranžmanu s dobrim riffom koji se lijepo poklapa s vokalom i ostalim linijama. Bilo je važno da smo nastanku svake pjesme posvetili ogromno vremena.
Jaša: Nismo zadovoljni pjesmom kao pjesmom, stalno je prerađujemo, u njoj želimo čuti cjelinu, da se svima sviđa, da smo je svi dotjerali. Tek kad se s pjesmom svi možemo poistovjetiti, znamo da smo je oblikovali do konačne forme. Blues i rock’n’roll, u tome smo jednostavno doma.
Jure: Naša glazba nije na prvu loptu. Vjerujem i nadam se da nikad neće ni biti. Neki glazbenici recimo puno pažnje posvete građenju atmosfere, a mi želimo do tog cilja doći jednostavnom postavom – dvije gitare, bas, bubnjevi, vokal. Prije svega vokal. Zato naša glazba vjerojatno neće biti po guštu svakome. Sadrži puno poruka, atmosferičnih preokreta, zato se ne može govoriti o tipičnom žurerskom hard rocku. Nije baš radijska scena, ali meni osobno je za to potpuno svejedno, dok god budemo radili što nam se sviđa.
Miha: Zapravo smo naišli i na problem da smo napisali muziku koja je bila predobra da bismo je uopće izvodili…
Jure: Ne smiješ sad sve ispričati, ma daj… (smijeh)
Miha: Zato smo se morali dogovoriti kako je uopće izvoditi. Riffovi i svi ostali elementi naime dobro ožive tek kad ih dobro izvedeš. Naravno, htjeli smo svaki element dobro nastudirati, to je bio i glavni razlog koji nas je neko vrijeme zadržavao pred snimanjem.
Rockline: Piše se 2013. godina. Hard rock doživljava ljepše vrijeme nego recimo prije deset godina. Upravo ste izdali prvijenac i time velikim korakom stupili u sredinu scene, kakvi su odzivi, kako se sve skupa odvija? Kako scena izgleda kroz vaše oči?
Jaša: Puno je novih bendova, puno je dobrih bendova, mislim da scena cvjeta. Tim bendovima treba dati više prilika da se pokažu. Toga je premalo. Svakako mislim da se scena još uvijek uspinje, bendovi rade dobru autorsku glazbu, zato bi zaslužili da scenu većom izloženošću podignemo na višu razinu, van iz undergrounda.
Miha: Hard rock scena nikad više neće biti tako popularna kao u svojim zlatnim vremenima. Možda je upravo to prilika odnosno poruka da treba pronaći nešto novo. Mi kroz glazbu želimo potražiti nešto novo, iako nekih korjenitih promjena ionako ne mislimo raditi – sviđa nam se glazba kakvu sviramo. Glazbeno tržište je šesto najveće tržište na svijetu. I unutar tog tržišta ima mjesta i za hard rock, i taj mini segment je još uvijek puno veći nego što si itko od nas uopće može predstaviti. Uz puno uloženog truda vjerujem da se može doći do točke kad ti se sve dosadašnje kapi znoja vrate. Kvalitetom, dobrom izvedbom, porukom i unikatnošću može se doći do toga da jednog dana krenеš na europsku ili američku turneju. O tome sanjamo, ali se istodobno zavjesti gdje stojimo danas. Naš prvi cilj je podići kvalitetu na zaista visoku razinu. Pritom uživamo i već sad doživljavamo lijepe trenutke.
Jure: Stil, ovakav ili onakav, bez obzira na sve predrasude koje danas postoje u svijetu, može biti iskren samo ako dolazi iz srca. Ako je neka glazba napravljena iz gole potrebe za slušanjem, to je obično sranje. Ako pak glazbenik osjeća to što radi, pa makar njegova glazba možda nije mainstreamovski usmjerena, prije ili kasnije će naći neku ciljnu publiku koja će ga prihvatiti. Dok god si iskren, sve je moguće.
Rockline: Evo nas kod završnog pitanja, kod zaključne misli. Biste li možda htjeli nešto poručiti našim čitateljima?
Miha: Aktivni smo na Facebooku, gdje nas se može kontaktirati za koncerte. Našu bazu obožavatelja želimo što više proširiti da bismo mogli biti u izravnom kontaktu. Teško se promovirati preko drugih medija, gdje kraljuje novac. Nažalost nismo u stadiju da bismo mogli puno ulagati u našu promociju. Ploču se može dobiti za simboličnu cijenu od tri eura kod nas, na raspolaganju su i majice. Hvala svima koji ste nas do sada prihvatili, vidljiv je veliki napredak u tome kako ljudi pristupaju nama, sviđa nam se svaka naklonost, podrška koju dobijemo, jer nam daje novi zamah.
Jure: Svaku ponudu prihvaćamo s najvećim veseljem. Budite dobri i uskoro se opet vidimo!
Rockline: Hvala na vašem vremenu i sve najbolje na budućem putu!
Intervju vodio: Urban Bolta
Fotografije: Karin Zelko
Galerija slika
