Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Toto
Izdavač: Columbia Records
Izdanje: 1978
Trajanje: 40:46
Ocjena: 5/5
Američka grupa Toto od samog je početka sinonim za skladateljski perfekcionizam, tkanje ‘savršenih’ melodija, neukrotivi artizam i neobičnu zvučnu otmjenost. Sastavljena je od samih vrhunskih honorarnih glazbenika, koji su u dotadašnjoj karijeri surađivali s izvođačima kalibra Steely Dan, Seals and Crofts, Boz Scaggs, Sonny and Cher te brojnim drugima. Uz sve to doista nije bilo nikakvo iznenađenje da je njihov istoimeni prvijenac, koji je izašao »davne« 1978. i sadržavao tri hit singla, »I’ll Supply the Love«, »Georgy Porgy« i »Hold the Line«, još i danas vrhunska poslastica za sve glazbene sladokusce i ljubitelje producentsko-aranžerske otmjenosti i tehničke dovršenosti. Njihov glazbeni stil već se tada nije dao strpati u pretinac, nego ga je najlakše opisati kao prokleto lukavu fuziju progresivnog rocka, pop rocka, klasičnog rocka, soula i r’n’b-ja s dašcima jazza tu i tamo.
Unatoč tome što je riječ o jednom od najboljih dosega popularne glazbe s kraja sedamdesetih, album nije bio lijepo primljen kod većine tadašnjih kritičara, jer su se osjećali ugroženima time što grupa honorarnih glazbenika može nadilaziti žanrovske granice i naizgled usput stvarati vječne hitove, što spomenute tri klasike nedvojbeno jesu, a da se pritom pretjerano ne obazire na tadašnje glazbene trendove. Nije bilo malo ni onih koji su se čudili da glazbenici s tako izvanrednim tehničkim znanjem radije ne žrtvuju svoje talente za jazz fusion ili progresivni rock, iako su oba žanra tada već bila u komercijalnom zatonu. Mnogi tehnički visoko profilirani progresivno-rockerski glazbenici priznali su da je puno teže stvarati tri do četiri minute duge pop-rock hitove, koji refrenom u tren oka hipnotiziraju slušatelje, nego više od dvadeset minuta duge epske suite okićene brojnim instrumentalnim improvizacijama, a Toto su to dobro znali.
»Toto« se može pohvaliti produkcijom koja je bila daleko ispred svog vremena, što pojedinim skladbama omogućuje izrazito bogat i sočan zvuk. Tekstovi doduše nisu baš izvor bogzna kakvog intelekta, jer prevladavaju lirske teme o ljubavnim čežnjama i slomljenim srcima, ali članovi grupe bili su pač dugogodišnji (honorarni) glazbenici, a ne čitatelji i pripovjedači napetih priča ili analitičari važnih društvenih događaja.
Toto od prve sekunde svog prvijenca dokazuju da je riječ o grupi koja će se zlatnim slovima upisati među besmrtne i do kraja albuma ne popuštaju u stvaranju melodičnih standarda zaraznih napjeva, u kojima blistaju sva četiri glavna pjevača predvođena nezaboravnim Bobbyjem Kimballom, koji otpjeva oba glavna hita. Otvarajući, orkestralno intonirani instrumental »Child’s Anthem« izuzetno je pompozan uvod, izgrađen na suzvučju dramatičnih klavijaturskih pasaža i moćne gitarske melodije, koja zvuči kao da je stvorena za neki epski filmski spektakl. Na njega bi zasigurno bile ponosne i brojne progresivno i arena-rockerske grupe sedamdesetih. »I’ll Supply the Love«, koja se otvara gotovo kultnom gitarskom frazom u režiji legendarnog Stevea Lukathera, moćna je power balada koja se doslovno znoji od neukrotivog erotizma i vrhunske suptilnosti na račun simfonijski intoniranih aranžmana. Odlične vokalne harmonije u refrenu, nad kojima energično bdije Kimball, te medigra složenih Lukatherovih gitarskih dionica i dinamičnih sintisajzerskih tekstura čine jednu od najboljih Toto klasika uopće.
Melankolični »Georgy Porgy« izrazito je kontemplativna ljubavna balada s brojnim prelijepim aranžmanima na klaviru, stupnjevanim jazzerskim ritmičkim pulsom, karipskim šarmom na račun udaraljki i suptilnim polaganjem sintisajzerskih dionica. Kao i Kimball, i Steve Lukather već je tada spadao među one previše puta previđene pjevače koji su zahvaljujući svojoj izrazito dinamičnoj boji glasa oduvijek posjedovali sposobnost da slušatelja zaziblju u ugodnu hipnotičku očaranost. Za dodatnu mjeru čarobne nostalgije pobrinuli su se i fenomenalno izvedeni ženski prateći vokali u izvedbi Cheryl Lynn, koji se kroz ovu bezvremensku klasiku više puta ponove na prokleto nostalgičan način. Solidni »Manuela Run« energetski je katalizator položen na klavir, s budničarskom melodijom, snažnom gitarskom frazom i klavijaturistom Davidom Paichom u glavnoj vokalnoj ulozi.
»You Are the Flower« melodično je rockerska poslastica s dašcima folka i jazzerskim melosom, što znači da se njezina stilska orijentacija ne može jasno odrediti. Važnije je da Kimball opet uspješno šarmira svojim ‘erotično zadimljenim’ vokalom, dok mu društvo prave otužni simfonijski aranžmani i nabrijane gitarske pasaže. »Girl Goodbye« unatoč tome što se tekst opet vrti oko ženskih nogu, vrlo je ambiciozna tvorevina s brojnim zanimljivim vremenskim prijelazima, u kojima se posebno istaknuo bubnjar Jeff Porcaro, hipnotičkim ritmom i blues elementima, otmjenim simfonijskim ukrasima te još jednom Kimballovom pjevačkom predstavom, podmazanom ubojitim osjećajem za nježnost. Na izrazito melankoličnom »Takin’ It Back«, gdje ulogu glavnog pjevača preuzima drugi klavijaturist Steve Porcaro, Toto pokazuju kako je njihova prijašnja suradnja sa Steely Dan utjecala na izvanredan osjećaj za tkanje jazzerski intoniranih suptilnih aranžmana. Gospodin Lukather pak uvijek iznova očarava nježnom melodijom na akustičnoj gitari, koja dodatno pojačava ugodno sanjivi ambijent ovog divnog standarda.
Na »Rockmaker«, gdje kao glavni vokalist opet dirigira Paich, uz pomoć temperamentnih gitarskih pasaža, pratećih vokala i nabrijanih klavijaturskih tekstura Toto pokazuju i određene klasično-tvrdorokerske tendencije, koje će do nešto većeg izražaja doći na njihovu sljedećem albumu. »Hold the Line« bio je veliki hit i još je danas najprepoznatljivija Toto klasika s ovog albuma, na kojoj Kimball srceparajućom izvedbom nazorno pokazuje zašto je među pristašama grupe i danas najomiljeniji glavni pjevač. Himnični refren poduprt je moćnom, udarnom gitarskom frazom i suptilnim ukrasima na klavijaturama. Svoje izvrsnosti ovog zimzelenog hita pridonosi i izvanredni Lukatherov gitarski solo, uz koji se i danas mogu oblizati svi glazbeni sladokusci. Završna power balada »Angela«, koju Lukather otpjeva glasom čovjeka kojem su polako dosadile stalne emocionalne igrice, a ipak još uvijek ustraje, bila je prva skladba koja je započela dugogodišnju Toto tradiciju imenovanja kompozicija po nekoj ženi koja je u prošlosti prekrižila put pojedinom članu grupe. Obilježava je moćan, izrazito udaran gitarski rif, dinamični prateći vokali i dramatična medigra na klaviru, što je dovoljan razlog da se može označiti još jednom, doduše često previđenom Toto klasikom.
Toto su već na prvijencu, obdarenom brojnim vrlinama koje će obilježiti cijelu njihovu karijeru, najavili da će prva polovica osamdesetih pripasti upravo njima, kad je riječ o gotovo idealnom spoju produkcijskog perfekcionizma, tehničke dovršenosti, izvanredne sposobnosti stvaranja moćnih napjeva i tkanja ‘savršenih’ melodija. Nakon što su zaslužili Grammyja za najboljeg novog izvođača godine, njihov je stvaralački put, uz povremena, jedva zamjetna studijska kolebanja, sve do kraja osamdesetih uglavnom išao samo uzlazno. Istodobno se mogu pohvaliti da spadaju među vrlo rijetke rock izvođače koji u svojoj dugoj karijeri nisu stvorili niti jedan jedini prosječan ili podprosječan uradak.
Postava
Bobby Kimball – vokal, prateći vokal
Steve Lukather – gitara, vokal, prateći vokal
David Paich – klavijature, vokal, prateći vokal
Steve Porcaro – klavijature
David Hungate bas gitara
Jeff Porcaro – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Lenny Castro – udaraljke
Jim Horn – saksofon, puhači
Chuck Findley – rog
Roger Linn – sintisajzer
Marty Peach – gudački aranžmani
Sid Sharp – gudački aranžmani
Cheryl Lynn – prateći vokal na “Georgy Porgy”
Produkcija
Toto
Popis skladbi
1. Child’s Anthem
2. I’ll Supply the Love
3. Georgy Porgy
4. Manuela Run
5. You Are the Flower
6. Girl Goodbye
7. Takin’ It Back
8. Rockmaker
9. Hold The Line
10. Angela
