Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Poodles, The
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 54:45
Ocjena: 4/5
The Poodles, još jedni protagonisti učinkovitog stapanja heavy metal glazbe i hard rocka, s povremenim, ali »bezbolnim« dodatkom glam špas elementa, vraćaju se petim studijskim albumom »Tour De Force«. The Poodles smatraju se prepoznatljivijim skandinavskim sastavom naših dana kad je riječ o oživljavanju melodičnog rock principa. Njihov stil je bliži onome što razvijaju (svaki na svoj način) ili su razvijali bendovi poput: Treat, TNT, Eclipse, Talisman, Gottthard, Pretty Maids, Pink Cream 69 – melodični učinak je toliko snažan i u pompoznoj sferi toliko izrazito naglašen da se mogu povlačiti paralele i sa starijim bendovima poput Lionsheart, zatim Leatherwolf, pa ranim House Of Lords, a u glavu mi je skočila čak i Schenkerova faza suradnje s Robinom McAauleyem. (McAuley Schenker Group). Naravno, s modernom produkcijom koja gura gitarske riffove odlučno u prvi plan.
Postava ostaje zakleta glazbenom smjeru odličnog prethodnika »Performcracy« (2011), a za zvučnom komandom i dalje ostaje producent Mats Valentin s kojim se sastav očito odlično slaže. »Tour De Force« dakle zadržava sve elementarne zaštitne znakove sastava. Štoviše. Dokaz je da sastav umjetnički sazrijeva. The Poodles na njemu dodatno proširuju, odnosno ističu onaj superiorni osjećaj sastava za punokrvnu plazmu melodije koja ti se uvuče pod kožu već na prvo slušanje. A to je upravo ono što sastav takve žanrovske orijentacije prije svega treba da bi mogao konkurirati svjetskim pozornicama u 2013., kad je melodični rock većinom odgurnut od vampirskih korporacija i zato se u »podzemlju« prehranjuje sam. Srećom, tradicionalno vjerna Skandinavija s Japanom čini dovoljno veliko tržište da revitalisti poput The Poodles mogu opstati. Da The Poodles znaju što hoće i da to znaju dokazuje dodatna skladba albuma pod nazivom En För Alla För En, koju je sastav snimio kao službenu hokejsku himnu za Švedsku hokejsku reprezentaciju – u svibnju 2013. počinje svjetsko hokejsko prvenstvo u Stockholmu. Takva skladba dokazuje da su Švedi, kao nacija, tradicionalno zaklet zdravom nasljeđu hard rocka (od svojih prvih sastava u osamdesetima Europe, 220Volt, Renegade, Treat, itd… nadalje). Možete li zamisliti da bi slovenska hokejska reprezentacija dobila takvu himnu? Zamisliti nije teško, stvarnost je naravno drukčija. Ali sa zadovoljstvom bismo im oprostili nešto takvo u stilu En För Alla För En, zar ne, dragi moji rockeri (koliko vas je »još živih«)?
U zvučnom smislu The Poodles su prokleto navijeni. Gitara tvori izniman masivni zvučni zid riffova, koji uspješno probija centralno smješten fantastičan vokal pjevača Jakoba Samuelssona. Potonji ostaje u emocijama blesavo strastven. Nova odlična egzekucija ovog zaista briljantnog švedskog vokalista, široko izgrađenog vokalnog raspona, autoritativnog držanja i izuzetne eksplozivnosti. Sastav lovi hitove. Going Down je tipičan razvaljivač koji slijedi uzor I Want It All s prethodne ploče. Dodatni programski uzorci na klavijaturama love moderni produkcijski trend u melodičnom rock principu europskog podrijetla, koji posljednjih godina odlično realiziraju i novi studijski albumi legendarnih danskih hard rockera Pretty Maids. Bombastična atmosfera je uvijek optimizirana u otrovno zaraznim refrenskim napjevima. Prepredeno oblikovano u atmosferski vrhunac. Baš kako zahtijeva suvremeni pojam melodičnog rock principa.
Leaving Past To Pass je očekivana balada na sredini albuma, koja ne donosi ništa posebno. Održava predvidljiv glazbeni pristup sastava. Znate već. Balada je sastavni dio sadržaja gotovo svakog melodičnog rock albuma, bilo koje melodic rock grupe. Inače, The Poodles u cijeloj ultrapompoznoj sferi teatra produkcije mogu biti i vrlo pozitivni i s generiranjem pozitivne energije konkretno nazubljeni sastav.
Svakako je skladbi previše da bi album održavao konzistentnost, iako je kod švedskog perfekcionizma i to posve ostvarivo. Ipak, sastavu bih dao skroman savjet: neka ne ispucava uvijek sve metke odjednom i neka radije ne prelazi broj od deset skladbi na albumima. Zbog žanrovske generičnosti, jer u melodičnom rocku danas ne treba očekivati ništa osim manje ili više uspješnog podgrijavanja stare juhe. Uz svo poštovanje prema »rockerskoj zagriženosti« sastava.
Ako Shut Up crpi iz ubrzanog Raiubow Man on a Silver Mountain riffa s ultramelodičnom ujednačenosti modno našminkane produkcije kakvu poznaje primjerice današnji zvuk Pretty Maids, skladbe poput izrazito mračne Viva Democracy ili/i Kings & Fools su zveckave koračnice koje bi si lako mogli posuditi za neki od svojih albuma i Crash Diet. U Miracle kombinacija upotrebe kravljeg zvona u ritmičkoj figuri i talk boxa provedenog kroz gitaru podsjeća na Gotthard fazu albuma »Lipservice« (2005). Mogućih paralela na »Tour De Force« ima podosta, otud savjet sastavu da ne dozira albume s prevelikim brojem skladbi.
»Tour De Force« je novo odlično studijsko postignuće sastava. Opremljeno vrhunski od glave do pete. U produkcijskom smislu i u smislu punokrvnog iskorištenja doziranja kompozicija zaraznim melodičnim figurama. Melodični rock je danas toliko prepun da je nemoguće recenzirati album iz te žanrovske sfere, a da ne naiđeš na cijeli niz paralela s drugim sastavima koji su tipični zastupnici ovog žanra ili su svojim djelovanjem na bilo koji način utjecali na njegov razvoj. »Tour De Force« učvršćuje izuzetno respektabilnu poziciju sastava The Poodles na današnjoj rockerskoj sceni. U Skandinaviji The Poodles uživaju izuzetnu popularnost, a na novom albumu je hrpa skladbi koje će s lakoćom preuzeti funkciju nosećih singlova albuma (Shut Up, Happily Ever After, Kings And Fools i Going Down) i tako mu pomoći da se na svjetskim glazbenim ljestvicama popne do zavidno visoke pozicije. »Tour De Force« je upravo ono što zahtijevaju fanovi sastava i upravo ono što sastav želi isporučiti na pozornicu. Još jedan prokleto dobar album The Poodles, koji sadržajno ne iznenađuje, ali održava izuzetnu glazbenu usredotočenost i odlučnost sastava!
Postava
Jakob Samuelsson – vokal
Henrik Bergqvist – gitara
Pontus Egberg – bas gitara
Christian Lundqvist – bubnjevi
Produkcija
Mats Valentin
Popis skladbi
1. Misery Loves Company
2. Shut Up!
3. Happily Ever After
4. Viva Democracy
5. Going Down
6. Leaving The Past To Pass
7. 40 Days And 40 Nights
8. Kings & Fools
9. Miracle
10. Godspeed
11. Now Is The Time
12. Only Just Begun
13, En För Alla För En*
*… bonus skladba dostupna samo na fizičkom izdanju albuma
