Izvođač: Dream Electrik
Izdavač: Bang The Drum Records
Izdanje: 2009
Ocjena: 4/5
Gitarski orijentirana jazz-rock fuzija često je najpopularnija među glazbenim sladokuscima; kako i ne bi bila, uz majstore poput Mikea Sterna, Allana Holdswortha, Jeffa Becka, Franka Gambalea, Al Di Meole i Johna Mclaughlina. Jednostavnim brenkalom dočarati čudesnu zavjesu apstraktnih pojmova u koje se sanjivo uronimo, ili majstorski ubrizgati nevidljive injekcije adrenalina uz koje je naša svijest u višem svijetu, Platonovu svijetu ideja, ako hoćete; dakle, stvoriti slušatelju osjećaj da mu ne trebaju ni droge za “ostvarivanje” maštovitih uzoraka, upravo to spomenute “brenkače” čini pravim virtuozima. Oni su bili i velika inspiracija Carlu Cinu, koji je u kasnim osamdesetima započeo projekt u kojem je upravo on sam (sa svojom gitarom) središnji lik.
Dream Electrik, kako se zove Carlov bend, počeo je djelovati krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad se kvartet (tada doduše u drugačijem sastavu) okupljao na tjednom “jam-u”. Smjernice su bile zacrtane već na samom početku – dečki su željeli disati fuzijom jazza i rocka. Krajem 20. stoljeća čak je došlo do raspada grupe koja do tada osim koncerata nije proizvela nijedan album. Tek 2004. Carl Cino i klavijaturist Steve Thurston odlučili su se za ozbiljan rad i izdavanje prvog cd-a, naslovljenog “Fingerprints”. Album je dobio odlične kritike, ali je ipak trebalo pola desetljeća da Dream Electrik glazbom napuni novi, drugi “pločić”. Projekt je dakle 2009. urodio novim plodom – “Transcendental”. Nažalost, uskoro nakon rođenja novog albuma preminuo je klavijaturist Steve Thurston, no unatoč tome Carl Cino odlučio je nastaviti za sada uspješan projekt.
Osim već spomenutih Carla Cina i Stevea Thurstona, na nastanku albuma sudjelovali su još basist Caleb DesJardins i bubnjar Jasmin Antrum. Zajedno su za “Transcendental” pripremili osam novih skladbi koje nastavljaju Cinovu viziju suvremene fuzije jazza i rocka. Album počinje više-manje smirenom “The Devil You Know”, koja odmah nagovještava gitarsku orijentaciju glazbe Dream Electrika. Iznimno osjećajna skladba, protkana gitarskim emocijama. Doista je suludo kako Carlu uspijeva dočarati prave emocije kroz glazbu, iako na prvo slušanje zvuči kao još jedno brzoprsto prebiranje po ljestvicama. Možda mu to uspijeva kroz zvuk žica, možda raznoraznim savijanjima žica … kako god, Cino oduševi već na samom početku. I upravo isti učinak na slušatelja postiže i u sljedećem komadu, “Swamp Thing”, iako nije toliko “molovski” kao prethodni. Ipak, kvartet dočarava nevjerojatnu atmosferu, ovaj put opuštenu, za razliku od snažnije u prvoj skladbi.
“Remember When..” iznimno je osjećajna skladba u kojoj gitara doslovno “plače”. Da je komadu dodan vokal, tekst bi zasigurno bio o ljubavi. No majstorstvo Carla Cina upravo je u tome – kroz glazbu reći ono što slušatelj inače saznaje iz teksta. Nasljednik je “Busted Funk”, koji je, kako i samo ime kaže, funkerska skladba. Ovaj put puno snažnija, udarnija skladba od svojih prethodnica, u kojoj i bas gitara dolazi više do izražaja (kao što u funku i mora). Naravno, Cino sve skupa zamota u koprenu jazza i rocka, tako da je sve skupa još bombastičnije.
Petu skladbu albuma “Connect The Dots” krasi iznimno svježa, proživljena i živa melodija, s korijenima u smooth jazzu i, kao u prethodnoj skladbi, u funku. Osim Cina, ovaj put više se ističe i bubnjar Antrum, koji odlično prati Carlove gitarske vragolije. Slijedi naslovna skladba “Transcendental”, smirena skladba, pomalo popovska, iznimno slušljiva, ali ništa više od toga. Možda ne opravdava naziv naslovnog komada, jer na samom albumu ima još puno boljih skladbi, no ipak spada u nadprosjek, i Dream Electrika i same fusion scene.
U komadu “A Thin Red Line” glazbenici ponovno prebace u višu brzinu i odsviraju hvalevrijedan progresivnorockerski “štih”. Sličnih na albumu nedostaje, jer upravo time dokazuju da znaju smirenu atmosferu prenijeti i na tu razinu (koja nije viša, nego drugačija, da ne bude zabune). Posljednja skladba je akustično iznenađenje. Dream Acoustic, ako se smijem tako izraziti – Carl Cino naime priprema odličnu klasičnu baladu na gitari, koja je točka na i ovom doista odličnom albumu.
Na kraju se ne može reći ništa drugo nego preporučiti slušanje albuma. Svim ljubiteljima instrumentalnog jazza, rocka i svega između. Ne radi se o nekom epskom djelu Carla Cina, ali ipak o odličnoj modernoj interpretaciji glazbene fuzije dominantnih žanrova, dakle jazza i rocka, koja gitarista približava majstorima poput Mikea Sterna. Nadajmo se samo da na novi album nećemo čekati 5 godina, koliko se čekalo na “Transcendental”.
Postava
Carl Cino – gitare
Steve Thurston – klavijature
Caleb DesJardins – bas gitara
Jasmin Antrum – bubnjevi
Produkcija
Carl Cino
Popis skladbi
1. The Devil You Know
2. Swamp Thing
3. Remember When..
4. Busted Funk
5. Connect The Dots
6. Transcendental
7. A Thin Red Line
8. Solace
