Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Helloween
Izdavač: Metal-Is Records
Izlazak: 2002
Ocjena: 3.5/5
Veterani njemačkog power metala 2002. odlučili su izdati svoj prvi pravi “best of” album, ako ne računamo “The Best, the Rest, the Rare” (1991), i to odmah u dvostrukom izdanju. Nakon odlaska gitarista Rolanda Grapowa i bubnjara Ulija Kuscha našli su se u trenutku izlaska ove kompilacije u sličnoj situaciji kao u prošlosti, kad su bend napustili njegov kreator i idejni vođa Kai Hansen (danas pjevač i gitarist u Gamma Ray) te pjevač Michael Kiske (danas Place Vendome, solo). Riječ je dakle o bendu koji je u svojoj povijesti doživio mnogo promjena postave, uspona i padova. Tome se prilagođavao i njihov stil sviranja, koji možemo podijeliti u tri veća razdoblja. Od prvotnog, bržeg i tvrđeg stila iz razdoblja s Hansenom na vokalu i gitari (83-86), preko melodičnog “power” metala u Kiskeovoj eri (87-93), do sadašnjeg puno dotjeranijeg i simfonijskog stila s Andijem Derisom na vokalu (1994-).
Kao dugogodišnjeg fana, pri izlasku me najviše zanimalo koje su pjesme iz svoje bogate zbirke ubacili na ova dva diska. No izbor me ipak malo razočarao, ponajviše zbog nekih komada koji u njega nikako ne spadaju.
Na prvom, “zlatnom” disku većinom su komadi iz njihova ranijeg razdoblja, a ističu se samo odlični “Mr. Torture”, zabavni “I Can”, već pomalo “izlizani” “Power” i uvijek emotivni “Where The Rain Grows” sa zadnja četiri albuma. Odmah zatim slijede njihova dva najveća hita, “Eagle Fly Free” i “Future World” iz zlatnog razdoblja s Kiskeom. Sve su to doduše sjajne pjesme, ali već “tisuću puta” čuvene. Ipak, nakon toga slijedi nekoliko pozitivnih iznenađenja. Komadi poput “Metal Invaders”, “Murderer” i “Starlight” (oba preuređena) definitivno su ugodno iznenađenje, jer je riječ o starim “zapaljivcima” koje na njihovim koncertima gotovo više nećete čuti. Svi su naravno iz vremena kad je za mikrofonom Helloweena još divlje vrištao današnji “poglavica” Gamma Ray. Posebno me oduševila činjenica da “Starlight” pjeva Kiske, jer je to odlična i vrlo rijetka verzija originala. Slijede još dva dobro poznata komada iz Kaijeva razdoblja, “How Many Tears” i “Ride The Sky” (remasterirana verzija). A onda dolazi više nego sjajan izbor, naime “Halloween”. Po mom mišljenju najbolja pjesma u njihovoj povijesti, uz “Keeper”, naravno. Tu su naravno i komercijalni “A Little Time” i uvijek ubojiti “I Want Out”. Ne znam pak što na prvom disku radi “A Tale That Wasn’t Right”, koju su po mom mišljenju uključili samo zato što je balada, a njih u bendu baš vole.
Srebrni disk nas na početku nagrađuje preuređenom verzijom neponovljivog komada “Keeper Of The Seven Keys”, koji sam već spomenuo. Poštena nagrada, jer sljedeća dva komada, “Dr. Stein” (remasteriran) i “The Chance”, česti su “gosti” njihovih koncerata. Za ono što slijedi ne bih se ni uz najbolju volju usudio reći da je lijepo, a riječ je o poprilično preslatkoj pop baladi “Windmill” s albuma “Chameleon” (1993), koja je na svoj način i zanimljiv prikaz kakve je stilske razlike bend prelazio u svojoj prošlosti, odnosno kako se “igrao” čak i s “pop” metalom. Slijede pjesme iz Derisove “ere”. To su naravno dobro poznati komadi poput “Soul Survivor”, “Perfect Gentleman” te balade “In The Middle Of A Heartbeat” i “Forever And One”. Ne znam pak kako se tako klišejski i dosadan komad kao što je “Kings Will Be Kings” našao u ovom izboru. Pitanje oko kojeg će si sigurno mnogi razbijati glavu. No, “The Time Of The Oath”, “Midnight Sun” i “Mr. Ego” (“Take Me Down”) zato su među najboljim izborima drugog diska. Zadnja dva komada, “Immortal” i “Mirror, Mirror”, također su sasvim u redu izbor, iako se moglo odabrati i neki drugi dobar komad, kojima je album “The Dark Ride” (2000) doista pun. Kompilaciji je priložen i zanimljiv knjižicu, koja između ostalog sadrži i nešto informacija o povijesti benda, no daleko od onoga što su nam ponudili npr. Iron Maiden s limitiranim izdanjem “Best Of The Beast” (1997).
Ako budete imali sreće, možda ćete se dokopati i posebnog bonus CD-a naziva “Buried Treasure”. Taj brončani disk sadrži rijetke bonus komade s njihovih singlova iz razdoblja 1991-1999. Neki su od njih izašli samo na službenim izdanjima albuma za japansko tržište.
Helloween su nas nagradili s nekoliko bonus komada koje bismo mirne duše mogli uvrstiti na pravi album kao redovne pjesme. Suprotno očekivanjima, to većinom nisu komadi iz Kiskeova razdoblja. “Shit And Lobster” mogao bi biti odličan komad, ali nažalost Kiske se pjevanjem trudi puno manje nego što bi se očekivalo. “Oriental Journey” je Grapowljevo solističko remek-djelo koje donekle popravlja mlak dojam. Međutim, Kiske ga opet pokvari pjevanjem (gotovo govorenjem), a “I Don’t Care, You Don’t Care” i “Ain’t Got Nothin’ Better” ispadaju potpuno neinspirirano. Slijedi “Moshi Moshi Shiki No Uta”, Kuschev solo na bubnjevima sa singla “Hey Lord”. Zabavna stvar, ali gdje su Helloween kakve želimo? Kad sam već skoro odustao od nade da će na disku biti nešto konkretno, iznenađeno sam otvorio usta. Slijedili su naime komadi u Derisovoj izvedbi. “Can’t Figt Your Desire”, “Star Invasion” i “Silicon Dreams” najbolje su što možete očekivati od Helloweena, čisti power speed metal. “Grapowski’s Malmsuite 1001” (“In D Doll”) još je jedno izvrsno Grapowljevo soliranje, u stilu nekog Malmsteena, kojim pokazuje zašto sadašnji gitarist nikad neće biti tako “kul” kao što je bio on. “Electric Eye” je naravno obrada klasika Judas Priest i mogu reći da se Andi s pjevanjem stvarno potrudio. Najbolje naravno dolazi na kraju. Prava je nepravda što takvog komada kao što je “A Game We Shouldn’t Play” nije bilo na europskoj verziji “Better Than Raw” (1998).
Treasure Chest obavezno je vrijedan kupnje za one koji se tek upoznaju s glazbom Helloweena, dok je limitirano izdanje s diskom “Buried Treasure” glavni i vjerojatno jedini razlog za kupnju i za stare fanove.
Postava
Andi Deris – vokal (CD1: 1-4 i CD2: 5-14)
Michael Weikath – gitara (sve skladbe)
Markus Grosskopf – bas gitara (sve skladbe)
Roland Grapow – gitara (CD1: 1-4 i CD2: 3-14)
Uli Kusch – bubnjevi (CD1: 1-4 i CD2: 5-14)
Michael Kiske – vokal (CD1: 5,6,9,12,13,14,15 i CD2: 1-4)
Kai Hansen – vokal/gitara i gitara (CD1: 5-15 i CD2: 1-2)
Ingo Schwichtenberg – bubnjevi (CD1: 5-15 i CD2: 1-4)
Popis pjesama
CD 1:
1. MR. TORTURE
2. I CAN
3. POWER
4. WHERE THE RAIN GROWS
5. EAGLE FLY FREE
6. FUTURE WORLD
7. METAL INVADERS
8. MURDERER
9. STARLIGHT
10. HOW MANY TEARS
11. RIDE THE SKY
12. HALLOWEEN
13. A LITTLE TIME
14. A TALE THAT WASN’T RIGHT
15. I WANT OUT
CD2:
Disc: 2
1. KEEPER OF THE 7 KEYS
2. DR STEIN
3. THE CHANCE
4. WINDMILL
5. SOLE SURVIVOR
6. PERFECT GENTELMAN
7. IN THE MIDDLE OF A HEARTBEAT
8. KINGS WILL BE KINGS
9. TIME OF THE OATH
10. FOREVER AND ONE
11. MIDNIGHT SUN
12. MR. EGO
13. IMMORTAL
14. MIRROR MIRROR
