Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Aristocrats, The
Izdavač: Boing!
Izdanje: year
Trajanje: 58:00
Ocjena: 4.5/5
Međunarodni supersastav The Aristocrasts, koji čine tri genijalno-luda supervirtuoza u liku engleskog gitarskog manijaka Guthrieja Govana (Steven Wilson, ex-Asia, GPS), američkog basističkog žešćaka Bryana Bellera (Dethklok, Steve Vai, Dweezil Zappa) i njemačkog bubnjarskog vladara Marca Minnemanna (Steven Wilson, Joe Satriani, The Mute Gods), vratio se svojim trećim studijskim izdanjem naslovljenim »Tres Cabaleros«, na kojem su se na naslovnici, koja je parodija tipične web video igre, kao i u skladbi »Smuggler S Corridor«, pretvorili u meksičke ulične glazbenike.
The Aristocrats, uvijek odlično raspoloženi za nepredvidljive improvizatorske podvige i pun kufer zafrkancije, već su na prethodna dva studijska izdanja, »The Aristocrats« (2011) i »Culture Clash« (2013), oduševili brojne glazbene sladokusce svojom jedinstvenom mješavinom instrumentalnog rocka, jazz fusiona, progresivnog rocka, heavy metala, avangarde i komičnog apsurda. Tako je i u slučaju »Tres Caballeros«, što znači da se i na novom albumu u režiji genijalnog trojca može primijetiti niz raznolikih instrumentalnih elemenata koji će uz vrhunsku produkciju oduševiti i ljubitelje supersoničnog jazz fusiona u stilu Return to Forever/The Mahavishnu Orchestra, obožavatelje tehničke savršenosti na razini Dream Theater, zaljubljenike u gitarsko struganje à la Steve Vai/Joe Satriani, štovatelje nepredvidljive progrockerske eksperimentalnosti, karakteristične za King Crimson/UK, i pristaše vragolaste apsurdnosti kakvu je nekoć njegovao besmrtni Frank Zappa, jedan od glavnih glazbenih uzora The Aristocrats.
Sva ta kompleksnost, eklektičnost i savršenost te prilagođavanje vrlo različitim instrumentalnim stilovima donijeli su trojici poskočnih velemajstora svojih instrumenata veliku podršku svih onih glazbenih sladokusaca koji od glazbenih virtuoza, uz visoke tehničke specifikacije, očekuju izdašnu dozu luciditeta, spontanosti i duhovitosti, što u idealnoj usklađenosti sve trojice virtuoza zrači iz svih pora skladateljskog genija The Aristocrats. Pritom se na svakoj kompoziciji osjeća skladateljski pečat pojedinog glazbenika, a u pravilu su najluđe ideje one koje su nastale u režiji Marca Minnemanna.
Tako kompleksnih gitarskih virtuoza kakav je Govan na ovom svijetu ima vrlo malo, jer samo rijetki mogu tako uspješno spajati toliko međusobno različitih tehnika i istodobno uspješno miješati žestinu i suptilnost, čime dokazuje da i gitarsko struganje može zvučati ugodno za uši ako ga izvodi glazbenik kojemu su uz tehniku važni i duša i vlastiti karakter. Minnemann je multiinstrumentalist i jedan od najkompleksnijih glazbenika našeg doba, no njegov primarni instrument su bubnjevi, na kojima je jednostavno nezaustavljiv u svojim vratolomnim akrobacijama i demonstracijama izvanredne ritmičke eklektičnosti. Bellerov pristup sviranju bas gitare iznimno je prodoran i istodobno melodičan, pa je time idealan za iznimno širok raspon žanrova, iako se osjeti da majstor dolazi iz jazzovske škole.
Svaka kompozicija na »Tres Caballeros« u međusobnoj je usporedbi potpuno drugačija pustolovina, što vrijedi već za uvodni supersonični katalizator »Stupid 7«, u kojem The Aristocrats s razjarenim gitarskim pasažama, apokaliptičnim bubnjarskim prijelazima i bijesnim bas linijama pokazuju i svoju teškometalnu stranu, dok unatoč relativno kratkoj duljini skladbe još uvijek ostaje dovoljno prostora za drsko i prije svega duhovito improviziranje. Uvodni taktovi nabrijanog jazz fusion eksperimenta »Jack S Back« na trenutke zvuče kao neka apsurdna ritmička i gitarska parodija lika i djela Al Di Meole.
The Aritstocrats su se na »Tres Caballeros« očito odlučili da će naslovi pojedinih kompozicija biti parodija na mentalitet i glazbenu scenu američkog srednjeg zapada, rednecke i meksičke krijumčare, pa ne iznenađuju naslovi skladbi poput do kraja navijenog »Texas Crazypants«, u kojem Govanova gitara na trenutke zvuči kao razdražena osa, dok u pozadini odjekuje policijska sirena, progbluesrockerskog hibrida »Zz Top« i country burleske »The Kentucky Meat Shower«, koja je svojim iznimno tečnim žanrovskim prijelazima i potpuno ‘odklopljenom’ gitarskom solažom nešto najluđe što su do sada stvorili.
The Aristocrats su već na prošlim radovima iskazali svoju sklonost prema svinjama, a ovaj su im put posvetili jazzfusion poslasticu »Pig S Day Off«, jedan od najzanimljivijih trenutaka cijelog albuma, koji zbog gitarskog pristupa i brojnih apsurdnih trenutaka zvuči kao nešto iz riznice Franka Zappe, i to iz razdoblja albuma »Waka/Jawaka« (1972) i »The Grand Wazoo« (1972). Fali samo još poludjela puhačka sekcija.
Već spomenuti »Smuggler S Corridor«, koji je savršen glazbeni odraz naslovnice albuma, po atmosferi sa svojim latino motivom naočigled podsjeća na meksičku razbojničku scenu kakvu obično možemo vidjeti u (stereotipnim) američkim filmovima à la ‘Desperado’ ili na neki ‘kaubojski’ motiv u izvedbi Ennija Morriconea. »Pressure Relief« je opet nešto suptilniji, jazzfusionistički eksperiment na kojem The Aristocrats ponovno dokazuju da se znaju svako malo usred ludog improviziranja i ritmičkih akrobacija i ‘zaustaviti’ te izgraditi poneku vrlo ugodnu melodiju. Za veliko finale nabrijani trio izvodi još i više od jedanaest minuta dugačak »Through The Flower«, koji prođe nevjerojatno brzo, za što se pobrinu prije svega inteligentne, suptilne i istodobno iznimno duhovite improvizacije te pun kufer ritmičke nepredvidljivosti, tako da je riječ o savršenom remek-djelu virtuoznog perfekcionizma.
The Aristocrats su na »Tres Caballeros« u punom instrumentalnom pogonu, što znači da gospoda Govan, Beller i Minnemann na svakom koraku oduševljavaju svojom improvizacijskom nesputanošću, ritmičkom spontanošću, skladateljskim luciditetom i vragolastim humorom. Trojac velemajstora uvijek iznova iznenađuje ludim instrumentalnim idejama i još se i sada jedva može vjerovati da su se 2010., kada su prvi put nastupili zajedno, okupili potpunom slučajnošću, jer bi većina slušajući pomislila da zajedno sviraju najmanje petnaest godina. »Tres Caballeros« je bez sumnje jedan od instrumentalnih vrhunaca progresivnog rocka u 2015. godini, u kojem će neograničeno uživati svi koji se kunu u najbolje i najtraženije glazbene virtuoze ovoga svijeta.
Postava
Guthrie Govan – gitara
Bryan Beller – bas gitara
Marco Minnemann – bubnjevi
Produkcija
The Aristocrats
Popis pjesama
1. Stupid 7
2. Jack’s Back
3. Texas Crazypants
4. ZZ Top
5. Pig’s Day Off
6. Smuggler’s Corridor
7. Pressure Relief
8. The Kentucky Meat Shower
9. Through the Flower
