Izdavač: AOR Heaven Records
Datum izdanja: 28. 5. 2021.
Produkcija: TripleVision
Duljina albuma: 47.45 min
Žanr: AOR/Heavy Metal
Ocjena: 10/10
Tuple. Hm, čita se francuski, a zapravo je finski. Tommi »Tuple« Salmela finska je glazbena legenda kad god se razgovor okrene prema heavy metalu i rocku. Čovjek je u karijeri surađivao s Tarot, 2012. osnovao hard rock sastav Lazy Bonez, s kojima je objavio tri albuma, a nije ih posvetio mnogo starijem slovenskom metal sastavu istog imena. Krajem ovogodišnjeg svibnja tako je s projektom Tuple objavio i drugi album kojim je naslijedio prethodnika »Wooden Box«, objavljenog prošle godine. U stilu. Visokom stilu. Inspiracija traje i Tuple kuju čelik dalje. Jer je vruć pa se tako voljno savija i izvija.
Tuple je nevjerojatno muzikalna stvar. AOR revitalizam kojem je teško naći paralele kad je riječ o hipersenzitivnosti postizanja vrhunskog glazbenog učinka. Već je prethodni album servirao takvu senzacionalnost, što s obzirom na tako iskusnog glazbenika kao što je Tuple i s tako bogatim glazbenim kilometrima nije ni iznenađujuće. Tommi i na novom albumu surađuje s važnim glazbenikom, bez kojeg vrlo vjerojatno ne bi bilo ničega. Ne vjerojatno, nego sigurno ne bi bilo ničega. Taj čovjek nosi nadimak Riitis, a pravim se imenom zove Jukka Riitaluoma, i glavni je skladatelj i odgovorni aranžer svih kompozicija novog albuma.
Ono što nudi »Welcome To Hell« zapravo je finski pristup. Hiperproduciran proizvod, s navijenim sintesajzerima osamdesetih koji prate pečatno gitarsko fraziranje, a sve to rezultira glazbenom varijantom koju bismo grešno mogli označiti kao AOR heavy metal. Riječ je o prvaku teške kategorije kad su u pitanju bombastika i pompa. Dalje vjerojatno ne ide. Ova produkcija doista dočarava osamdesete k’o na pladnju. Pogotovo drugu polovicu 1985.–1988. Kako udara snare bubanj? S nevjerojatno prodornim i kontrastnim šusom raskošnog »echo« efekta, kad stoji u odnosu s visoko šuštećim sintesajzerima i gitarama. Svime kraljuje briljantan Tupleov vokal, svakako vokalno harmoniziran na pravim mjestima, što produbljuje sam pomp albuma. Bez problema bi se neka od skladbi s ovog albuma mogla natjecati na Eurosongu. Da. Ali to je bilo nekad, davno. Album ima snažnu vezu s pop glazbom osamdesetih, pa se ovaj put možemo po mili volji raspisati i govoriti o gotovo čistokrvnom AOR albumu, ali albumu koji je ujedno snažno heavymetalski potkovan. Nosi posebnu karizmu, koja neće biti strana poznavateljima sastava s finske scene, kao što su među ostalima: Battle Beast, Leverage, Brother Firetribe, Beast In Black i, naposljetku, kad se progrizete do refrena skladbe Pride, imat ćete osjećaj kao da slušate izgubljenu Lordi pjesmu iz klasičnih vremena sastava, koja bi danas bila tretirana kao njihov evergreen. Uostalom, sudar pop glazbe i metala doseže vrhunac u Not Enough To Love Me i posebno fascinantnoj Survive (Noora Louhimo joj u duetu daje posebnu finoću), uz koje i The Night Flight Orchestra ispadaju poluprofesionalno (što je hrabra tvrdnja). Za razliku od upravo spomenutih, kod Tuplea nema elemenata parodije, ali će oba sastava definitivno ujediniti pod isti krov istu publiku. Grabežljivih točaka još nije kraj. Birate ih sami. Istaknuo sam one najviše »bezobrazno« zarazne, ali sam se pritom oslanjao na svoje uho, tako da je konačna presuda definitivno vaša.
Vrijedi dodati da skladbe na albumu povezuje blagi koncept. Već je »Wooden Box« povezivao koncept koji se odnosio na život Tommija Salmele, no za novi album ekipa je odabrala drugačiju priču. Odvodi nas u 19. stoljeće. U Colorado i grad Aspen. U vremena kad se kopalo rudu. Na uredan i neuredan način. U osinje gnijezdo kartaša, prostitutki, nitkova sklonih nepoštenim metodama bogaćenja, revolveraša, raznoraznih rudara, a svakako treba pribrojiti i Indijance iz plemena Ute. Sve ih spaja groznica traženja srebra. Dobrodošli dakle u pravo vrelište osinjeg gnijezda.
Fenomenalno produkcijski i skladateljsko-aranžerski potkovan novi studijski album kojem ne možeš ništa oduzeti ni dodati, jer se supstanca lako može srušiti. Zapravo je vrhunski optimiziran. Album koji slušatelja puni vibracijom, razvija se u kipućoj bombastičnoj pompi vedrine, a ona prava finska melankolija zapuše konkretno tek u iznimno dramatičnom završetku, koji zaključuje još jedna posve briljantna kompozicija. To je Silver, koja je u odnosu na ostale nešto razigranija i poseban, zaključni mini EP albuma. Albuma koji je dovršen optimalno. Vrhunski. Album koji ljubitelja ovakvih zvukova u tren oka osvoji i vodi. Nosi ga i puni srčanim žarom. Od prve do zadnje sekunde.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Welcome To Hell
2. Hold On To Me
3. 1-2-3-4 GO!
4. So Damn Cruel
5. Pride
6. Stay
7. Not Enough To Love Me
8. Hiding In Plain Sight
9. Survive
10. Lies Grow Lies
11. Silver
Ekipa na albumu “Welcome To Hell”:
Tom Rask – bubnjevi
Jykä Sirainen – bas gitara
Riitis – gitara, klavijature, prateći vokal
Tommi “Tuple” Salmela – vokal, prateći vokal
gostujući glazbenici i vokalisti:
Noora Louhimo (Battle Beast) – vokal na Survive
Tony Kakko (Sonata Arctica) – dodatni prateći vokali
Janne Tolsa – miks, mastering, dodatne klavijature
Erkka Korhonen – gitarske solaže na pet skladbi
