Lokacija: Wien Arena / Beč / Austrija
Kada: 21. studenoga 2019.
Turneja Never Say Die i danas ostaje jedna od onih odjeknulih turneja na kojoj se do sada predstavilo malo more bendova koji plove vodama metalcorea, deathcorea, hardcorea, post-hardcorea i još ponečega. Ove su godine glavni predstavnici turneje bili japanski Crystal Lake, koji svake godine dobivaju sve više prepoznatljivosti. Pred njima su nastupili bendovi koji možda još nisu među najpoznatijima, no u samom je sastavu ipak bilo nekoliko iznenađenja. Ovaj put na turneji je bilo šest bendova, pa je koncert započeo već u poslijepodnevnim satima. Koncert se održao u poznatoj dvorani Arena, koja prima i do 1000 ljudi.
Kao prvi predstavili su se bostonski Great American Ghost, koje je došlo pogledati oko 100 ljudi. Unatoč skromnoj posjećenosti, Great American Ghost uvjerili su svojim energičnim nastupom. Bend se kladi na sirovij hardcore, što je definitivno dodalo autentičnosti ovoj turneji. Da bend ide na sve ili ništa, vidjelo se već kod druge pjesme, kad se pjevač bacio među publiku preko ograde koja je bila barem dva metra od pozornice. Prilično drzak pothvat koji se, srećom, dobro završio za leđa pjevača. Svakako bend koji bi zaslužio više publike, o čemu svjedoči sama energija na pozornici.
Slijedili su Alpha Wolf, mladi australski bend koji iza sebe ima prvijenac Mono te tri EP-ja. Pozornost je kradom odnio ponajviše gitarist, koji je svojim stilom ostavljao dojam da je inspiraciju pronašao u japanskom stilu Visual Kei. Sa svojom odjećom i klasičnom japanskom maskom nedvojbeno je odskakao. Bend je ponudio prilično agresivan metalcore, ali nekih se vrhunaca nije osjetilo. Ni same energije nije bilo koliko kod prethodnika. Ipak, već su dobili veću podršku publike, došlo je oko 200 ljudi, tako da je publika na koncertu s svakim izvođačem rasla.
Boje metalcorea dalje su branili Englezi Our Hollow Our Home. Opet mladi bend koji iza sebe ima dva albuma. Prvi su redovi kod njih već vidljivo bili puniji. Sama glazba benda doduše ne nudi vrhunce. Bend se oslanja na provjerene obrasce, a i kod breakdowna djelovali su predvidljivo. Istina je da se radi o mladom bendu koji još gradi svoj stil, no sudeći prema reakciji, Our Hollow Our Home imaju priličnog potencijala, ali će im trebati napraviti nešto više izvan okvira da privuku još više ljudi.
Slijedili su engleski Polar, koji u usporedbi s ostalim bendovima imaju koji album više, a ponajviše i više kilometraže. Pjevač se doduše u početku ponašao kao neka pop zvijezda a la Katy Perry, ali je publika na to reagirala više nego dobro. Bend je svirao nekakav miks hardcorea i metalcorea. U repertoaru je bio materijal s albuma Nova, koji su posjetitelji očito dobro prihvatili. Polar su podigli publiku na noge, koja je podršku iskazala moshpitom i drugim oblicima divljanja. Nastup sastava Polar bio je odraz kvalitete, a istodobno dokaz da je hardcore i metalcore scena u Velikoj Britaniji još kako živa.
Sastav King 810, koji dolazi iz američke savezne države Michigan, danas se u medijima dosta spominje jer su na pozornici nosili sa sobom i različito oružje. To je pridonijelo tome da su im negdje otkazali nastup zbog provokacije. Obožavatelja benda bilo je nedvojbeno mnogo, ali sama glazba zapravo ništa posebno. Bend je više držao do imidža, a osobito je vokalist htio biti u središtu pozornosti pokazujući svoje zlatne zube. Iako King 810 slove po nastupima punima energije i agresivnosti, ovaj put je djelovalo da im nije previše stalo do toga. Nastup je sukladno tome bez prave energije, zapravo dosadan. Uz to i sama glazba, koja crpi iz nu metala i metalcorea, nije baš vrhunac.
Gorak okus nakon King 810 ispravili su australski In Hearts Wake. Bend inače svira prilično klasičan metalcore, iako se čuju i elementi hardcorea i post-hardcorea. Iskustvo se vidi, nastup je bio dotjeran. Ništa neobično, jer bend iza sebe već ima 4 albuma i puno odrađenih turneja. Na svoj bi se način moglo očekivati da In Hearts Wake budu glavni bend turneje. Tome je primjerena bila i reakcija publike i popunjenost dvorane. Publiku je dodatno zagrijalo i to što je kod jedne pjesme na pozornicu izašao čak i Ryo iz Crystal Lake, koji je svojim vokalom istaknuo snagu cjeline.
Kao posljednji na pozornicu su stupili Crystal Lake, od kojih je bilo teško išta očekivati. Bend je naime u Austriji posljednji put nastupio prije Parkway Drive kao predbend (reportaža OVDJE). Ovaj put imao je na raspolaganju više vremena, a i repertoara. Crystal Lake su redovnom izboru pjesama dodali osvježenje. Bilo je to i prvi put da je japanski bend bio glavna atrakcija. No popunjenost dvorane obećavala je. Ludilo publike počelo je odmah nakon introa, kad su Crystal Lake eksplodirali pjesmom Helix. Što se tiče ludila publike, u završnom dijelu moshpitovi su se odvijali posvuda, čak i po dva usporedno. Inače je bend odsvirao i svoje najpoznatije pjesme, kao što su: Lost in Forever, Hail to the Fire, Alpha, Omega. Najbolje su naravno ostavili za kraj i tako ponudili Apollo i Prometheus. Crystal Lake su se nedvojbeno opet iskazali, publika je pritom sudjelovala, tako da je povratak više nego poželjan. No do tada će trebati pričekati, bend će se naime u 2020. baviti novim albumom.
Osim nastupajućih, valja istaknuti još nešto drugo. Bendovi su naime pozivali i na dobrotvornost. Australci su skupljali financijska sredstva za žrtve požara. Kod In Heart Wake načeta je tema »It’s ok not to be ok!« Željelo se naime upozoriti da treba pomoći onima koji imaju mentalnih problema, čime su htjeli skrenuti pozornost na porast samoubojstava u svijetu. Tome su nekoliko minuta posvetili i Crystal Lake, jer je vokalist Ryo prije pjesme Lost In Forever progovorio o toj problematici. Nakon koncerata bile su dostupne i seanse savjetovanja, a izvučeni novac otišao je u dobrotvorne svrhe.
Za turneju Never Say Die može se potvrditi da je više nego samo uspjela. Uz to, sastav je bio šarolik, jer su i bendovi bili zanimljiviji nego prethodnih godina.
Tekst i foto: Denis Paradiž
Uredio: Primož Novak
