Izvođač: Belan, Neno
Izdavač: Dallas Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 141:15
Ocjena: 4/5
Neno Belan i njegovi Fiumens kraljevi su “mainstream” pop rocka u Hrvatskoj. Kvalitetnog hrvatskog pop rocka. I ništa više od toga. Ali dovoljno. Službeni PR materijal diskografske kuće Dallas mu je u vrijeme neposredno pred izlazak u reklamiranju pjevao prave nenadmašne hvalospjeve, kakvi su se rijetko dotaknuli čak i koncertnih albuma od Rolling Stones do Deep Purple.
Idemo redom. Neno Belan je bez sumnje majstor svog zanata. U gitarski orijentirani pop unio je mediteranski temperament i tako se pobrinuo za opus koji prepoznatljivo odiše unikatnošću, ako se usudim posuditi oznaku “dalmatinski rock”. Naravno, stvar još uvijek nije tako drastična kao da se bacio na punk, u očima naših mama vječno “besprijekoran”, Oliver Dragojević, ali ipak. Belan vozi svoju špuru koja općenito godi. I to je dovoljno za uspjeh. Mase u matičnoj državi doslovno gutaju njegovu glazbu. Nema problema. Neno se već davno preobrazio u dobroćudnog čikicu koji nikome ne bi savio dlaku na glavi. Poštenjak koji je došao među ljude samo zato da im ponudi bezgraničnu zabavu.
Dvostruki koncertni album “Tvornica snova” definitivno je posebna priča za sebe. Čovjek je na dva CD-a nasuo hit za hitom. Snimke koje zauzimaju svaki svoj CD potječu s dva koncerta u zagrebačkoj Tvornici. Prvi se dogodio 6. ožujka 2008. On je podnaslovljen s “Fiesta”, što znači da su na njemu udarniji hitovi i da je sklon slobodnoj zabavi začinjenoj s dobrom mjerom sočne zafrkancije. Drugi CD sadrži koncertni zapis snimljen na istoj lokaciji, dana 13.11.2008. s podnaslovom “Balade”, što odmah nagovješta njegovu veću “ozbiljnost”.
Belan, kojeg prati postava koja potječe još iz vremena sastava Đavoli, do u tančine je međusobno uigran i ovaj album dokazuje koliko je to dugogodišnje međusobno poznavanje članova ekipe važno. Belanovi stihovi i način interpretacije dodatno su magnificirani. Vješto i u ovisnosti o raspoloženju koje umjetnik želi izraziti. Fiumens mogu biti sjajni, profinjeni, jedva primjetni, što se izražava ponajviše na drugom disku, ili pak krajnje razigrani i razuzdani (prvi disk s vrhuncem rajanja u poznatoj Fiumera), a sav njihov doprinos prvenstveno je vezan uz podređivanje liku (i djelu) Nena Belana. Kompaktnost ove dugovječne postave izražava se osobito kroz korjenit karakter vrhunski odrađenih pratećih vokalnih harmonija.
Sumnja koja se javlja kod cijele stvari je sljedeća. S obzirom na to da su diskovi dugi otprilike 70. minuta, može se pretpostaviti da na svakome posebno ne doživljavamo cijele koncerte, nego je materijal uključen na oba diska prethodno pažljivo “probran”, u skladu s namjenom “Fieste” i “Balada”. Teško je naime zamisliti da bi na jednom koncertu Belan i Fiumensi svirali samo ultra hitove Ivona, Sunčan dan (u koju je duhovito ugrađen refren hita Sunny Day sastava Osibisa), pa dalje Stojin na kantunu, ili Kavanna, a na drugom koncertu opet samo ultra hitove kao što su Galeb, Srce od leda, Ponoćna zvona, Pričaj mi o ljubavi ili Rijeka snova. No s obzirom na veliku popularnost koju Belan uživa u Hrvatskoj, prirejeni repertoari s po 70. minuta doduše nisu isključujući, ali s aspekta posjetitelja koncerta djeluju nepotpuno. Kako god okrenuli, glavno je da je dvostruki koncertni disk u pogledu repertoara savršen.
Belan se za ovaj jedinstveni trenutak doista potrudio. Pozvao je na suradnju posebne goste, koncertni zvuk i raspoloženje dodatno začinio puhačkom sekcijom koja potiče osjećaj čežnje i skladbama dodaje akcent erotike. Tako se s Belanom u duetu pojavljuje Dino Dvornik u skladbi Ella e (Ella je ime Dvornikove kćeri). Riječ je o jednom od posljednjih Dvornikovih nastupa, prije njegove tragične smrti u rujnu 2008. Nadalje, na drugom disku Belan još intenzivnije djeluje u duetu s Massimom Savićem u skladbi Zar više nema nas, koja predstavlja jedan od vrhunaca drugog diska.
Oba diska imaju vrlo različite karakterne osobine, iako su bliski srodnici. Sam pripadam među ozbiljniju publiku, zato osobno dajem prednost drugom disku “Balade”, koji za nijansu više ističe veliku izražajnu snagu scenske pojave Nena Belana i sastava Fiumens.
Svečano ozračje velikog slavlja na ovom koncertnom dokumentu stvara ponajprije ekstatična publika. Njoj Belan često prepušta cijele stihove. A to je i stvar koja na slušatelja može djelovati naporno i smetajuće. Svakako razumijem odluku umjetnika da istakne to posebno veličanstvo jedinstvenog doživljaja u Tvornici, ali s druge strane za uho laika, koji traži toplinu baršunastog glasa Nena Belana, jedinstvena vokalna orgija krajnje piskave publike (u njoj se osjeti da je većinom sastavljena od pripadnica ženskog spola) u Tvornici djeluje iritantno i posljedično odbojno. Ne kažem da ovaj potez nije dobrodošao. Svakako, ali osjeti se da je Belan u ovoj točki malo pretjerao. Hrvatski će slušatelji to, doduše, shvatiti posve drukčije i album prihvatiti raširenih ruku. A to je ujedno i osnovna svrha albuma.
25. obljetnicu svog djelovanja Belan je proslavio na jedinstven način i ponudio svojim ljubiteljima uistinu dvostruki koncertni dokument koji će još dugo obožavati i štovati. Riječ je o primjeru zdravog, autentičnog živog dokumenta koji kipi od životne energije. Kao što rekoh. Zauzeta i do u tančine razumijevajuća komunikacija glazbenika kroz oba diska, slobodan protok visoke energije između izluđene publike i sastava, jamstvo su potpune autentičnosti, tog neponovljivog magičnog trenutka koji je tako vječno zabilježen i koji će i sam Neno Belan teško ikada nadmašiti. Ali budimo realni. Ocjena je prilagođena standardu zahtjeva hrvatskog tržišta i naslijeđa “hrvatskog mainstream pop rocka”. Ako za kraj ponudim još ovu doskočicu: Belan će (po karakteru) uvijek biti bliže Vascu Rossiju nego Paulu Welleru. To je i sito koje prosijava garnituru njegovih obožavatelja.
Postava
Neno Belan – vokal, gitara
Vedran Križan – klavijature, prateći vokal
Olja Dešić – bas gitara, prateći vokal
Leo Rumora – bubnjevi, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Massimo Savić – vokal na “Zar više nema nas”
Dino Dvornik – vokal na “Ella e”
Žan Jakopač – vokal na “Fiumera (2 Bračanina)”
Boris Mohorić – truba
Jakša Kriletić Jordes – saksofon
Popis skladbi
CD 1. “Fiesta”:
1. Intro (Bračka balada)
2. Zvuci ulice
3. Kucaj opet (Keep a knockin’)
4. Ivona
5. Divojka sa juga
6. Kad plima se diže
7. Elle e
8. Sunčan dan
9. Rock galama
10. Ludo zaljubljen
11. Ja volim je
12. Stojin na kantunu
13. Najava Žana Jakopača
14. Fiumera (2 Bračanina)
15. Kavanna
16. Ovo jš nisam doživio
17. Bambina
CD 2. “Balade”:
1. Pozdravi
2. Srce od leda
3. Ponoćna zvona
4. Pričaj mi o ljubavi
5. Dani ljubavi
6. Ostani uz mene
7. Dugo toplo ljeto
8. Vino noći
9. Dotakni me usnama
10. Massimo – intro
11. Zar više nema nas
12. Marijan Ban – phoner
13. Kurve
14. Galeb
15. Rijeka snova
16. Odjava
17. Posljednji ples
