Kreslin, Vlado

Kreslinova godina završila je korakom prema jugu, no u maniri dobro poznatih napjeva čarolija Čarobnica ovaj se put ne ponavlja u istoj mjeri.

Prosinačko Kreslinovanje ovaj put u znaku izvrsnih Krpana, Malih bogova i nevjerojatne atmosfere koja je triput zaredom opčinila Cankarjev dom.

Križanke su opet osvojene, a veliki Vlado Kreslin nakon dugo vremena podijelio je pozornicu s bendom Mali bogovi, Beltinška banda i izvanrednim glazbenim gostima.

Poet iz prekmurske ravnice spaja novo sa starim, a uz blaga iz zaprašenih i gotovo zaboravljenih arhiva, Čarobnice nude i hrpu dragulja novijeg datuma.

Vlado Kreslin je za tih nekoliko dragocjenih trenutaka otvorio svoja vrata i pustio nas u backstage, tako iskreno blizu gejzirima kreativnosti, bez kojih bi slovenska glazba bila bljeđa i praznija.

Kreslin je uz Pojezije otjerao olujne oblake, a smijehom i pjesmom razgalio i dvorsku gospodu na dvorcu Tuštanj.

Čarolija prekmurske duše očarala je sramežljivo utočište SiTi teatra, a beltinški čovjek s crnom gitarom sam je na pozornici u uši i duše publike ponovno usuo šaku čarobnih riječi za emocionalno utaživanje apetita i one najzahtjevnije…

Rock Otočec je glazbenim i popratnim zabavnim programom oduševio uglavnom nezahtjevne posjetitelje, a zabrinjava činjenica da njihov broj iz godine u godinu stagnira.

»Ima još takvih ljudi, koji te razvesele, ima još takvih ljudi!« (refren pjesme Ena pesem)

1/3 zauvijek i opet je na cesti. Iako Kreslinova putovanja više ne otkrivaju takav novi svijet kao, recimo, Kerouacovi junaci na cesti, nego se sve više drže one tihe ceste na kojoj čeka Joužek, nešto pustolovnog duha ipak je ostalo