Mjesto: Milano (Italija), San Siro (Stadio Giusepe Meaza)
Datum koncerta: 19.07.2005
Broj posjetitelja: 70
Cijena karte: 54,00€
E pa dočekao sam i to. U2 uživo. U nadasve opuštenom i ugodnom društvu opet smo krenuli put zemlje slasnih makarona i odlične espresso kave. Tako nismo ni osjetili nikakav napor probijajući se kroz prometne gužve na autocesti. Dokotrljali smo se s gomilom nabrijanih U2 fanova prilično kasno na San Siro. Karte je trebalo podići, gužva na šalterima, sat je otkucavao. U međuvremenu su Feeder, prvi predgrupa, već počeli zagrijavati publiku. Napokon smo se našli u parteru stadiona. Obuzeo me fantastičan osjećaj, silne euforije i adrenalinske žurbe koja se širila preko tribina i sa svih strana. Ostao je jedan problemčić, koji i nije baš mali. Svatko od nas je nosio nekoliko litara previše, pa smo Ash, sljedeću predgrupu, preko golemog screenplaya mogli gledati samo premještajući se s noge na nogu u redovima pred kemijskim WC-ima. Patili smo, patili. Najpatnici nisu izdržali i kroz redove je odjeknulo nekoliko zadihanih “Aloooooora!!!”, a njihovi sudionici jedva su zadržavali svoje suvišne metabolite. Srećom sam odabrao red koji se brzo pomicao naprijed, pa je sve sretno završilo. U međuvremenu su Ash svojim prilično dosadnim nastupom završili.
Sat vremena nakon što su Ash napustili pozornicu, počelo je! 21:15 i Vertigo!!! “Uno, due, tre” počeo je Bono kar na talijanskom. Stadion u zrak!!! Talijani. Mene je jednostavno podiglo od silnog energetskog fluksa. 70.000 ljudi!!! Posvuda su lepršali transparenti i zastave podivljalih fanova, a skandiranje se na trenutke pretvaralo u pravi histerični delirij. U2 su brzo stupnjevali koncert. Tijekom All I Want Is You Bono je, na opće oduševljenje publike, povukao k sebi curu iz publike i s njom otplesao nekoliko taktova pjesme. Prije City Of Blinding Lights upalio se najveći središnji screenplay, koji se pružao u pozadini, što je koncert naravno odnijelo do točke vrenja. Tijekom Sometimes You Can’t Make it On Your Own skupina talijanskih U2 fanova pripremila je svojevrsno iznenađenje za Bona i društvo na pozornici. Koreografskom točkom šarenim su kartonima složili natpis “Hi Bob” (Bonov otac) i uz natpis sa svake strane talijansku i irsku zastavu. Tijekom pjesme iz čelične repertoarne jezgre Sunday Bloody Sunday, Bono je stavio simboličnu bunjevačku…
Ispravak, pišem cijeli odlomak ispravno:
Tijekom pjesme iz čeličnog repertoara Sunday Bloody Sunday, Bono je navukao simboličnu pobunjeničku bijelu traku s natpisom “coexist”. C je bio u obliku polumjeseca, X u obliku Davidove zvijezde, a T u obliku križa. Pjesmu su dečki razvukli i dopustili da i publika “probije” nekoliko stihova.
Suradnja publike bila je nevjerojatna. Pjevala je sve. Čak i kad bi Bono otišao svojim putem, njegovi vokalni skretanja i eksperimenti odlično su se nadopunjavali s pjevanjem publike, koja je cijeli U2 repertoar znala do u tančine.
Publika je grozničavo iščekivala izvedbu pjesme Miss Sarajevo, koju su do Milana U2 odsvirali samo u Zürichu i Amsterdamu. Naime, šuškalo se da bi im se na pozornici mogao pridružiti sam veliki Luciano Pavarotti. Naravno, Pavarottija nije bilo, ali je Bono sam otpjevao “pavarottijevski”, dakle potpuno talijanski, dio pjesme. Narod je maksimalno podivljao. To je u Milanu bio definitivni vrhunac koncerta. Sreća da su uz glavni u sredini bili i manji screenplayi, po dva sa svake strane. Dakle četiri ukupno. Svaki je bio rezerviran za po jednog člana U2. A na onom koji je prikazivao Bona moglo se vidjeti da se čovjek potpuno uživio u pjesmu, jer tijekom izvedbe Miss Sarajevo nije mogao zadržati suze. Glavni dio koncerta od tu je naprijed dosegnuo atmosferski maksimum, jer su slijedile klasici koji ne smiju izostati s njihovih koncerata. Dakle Pride (In The Name Of Love), “gdje ulice nemaju imena”, a završili su fantastičnom One, kojoj naprosto nije bilo kraja. Narod je ostao u transu i pjevao melodiju One još dugo nakon što U2 više nije bilo na pozornici.
Prvi dodatak završio je identično kao i kraj glavnog seta. S Ooh-ohh-ovima pjesme With Or Withiout You 70.000-glava množica, koja ni nakon prvog bisa nije bila utažena. Zato su na oba mini-stagea, pomaknuta od glavne pozornice cca 40 m u unutrašnjost partera među publiku, dotrčali po 10 komornih glazbenika na svaki od dva mini stagea, članova Simfonijskog orkestra teatra Carlo Coccia de Novara, dakle ukupno 20. Zajedno s grupom odsvirali su komad Original Of The Species. U2 su bili preglasni ili su gudači bili pretihi, ukratko, orkestra se tijekom izvedbe pjesme nije čulo uopće. U2 su napokon odlučili deaktivirati atomsku bombu pa su u tom stilu nastavili s All Beacuse Of You i Yahweh (ta je odsvirana u akustičnoj verziji), a završili su na moćno energičan način repriziranjem cijele Vertigo još jednom, koja je odsvirana još intenzivnije nego kao otvaračka pjesma koncerta.
U 23:40 koncerta je bilo gotovo. Dakle 2 sata i 25 minuta za 50€, 25 komada, svojevrstan spektakl na nabijeno punom stadionu, usred paklene vrućine koju je stvorila 70-tisućglava množica, koja je atmosferu cijelo vrijeme držala na izvanrednoj razini, neusporedivoj s bilo kojom klupskom scenom ili scenom zatvorenih “indoor” koncerata. Talijani su jednostavno majstorski navijači i znaju iz svake, pa i najsitnije sitnice napraviti pravo dramatično ozračje. Bend je to očekivao. U tu je svrhu koncert snimljen, jer irski heroji navodno namjeravaju izdati DVD koncertnu snimku iz Milana (to je službena izjava managementa). U tu je svrhu kolosalna tribina San Sira podignuta sa standardnih 65 metara na maksimalnih 90 metara. Snimanje se navodno nastavlja i 21.07.2005., kad U2 sviraju svoj drugi koncert na San Siru. U ekipu je bilo uključeno 130 ljudi i 26 kamera. Bono je publici govorio intenzivnije nego inače na prethodnih nekoliko koncerata i često na talijanskom jeziku. Naslagao je nekoliko krepkih, među njima i to da je Milano najseksi grad na svijetu, što je publiku dodatno podžeglo. E, to svjedoči da su se U2 na San Siru osjećali doista kao doma i tako pristupili potpuno profesionalno, profesionalno kako se za rock zvijezde njihova kova i dolikuje. The Edge u dimnjačarskoj kapici i “sivonja” Adam Clayton bili su naspram razuzdanog, maksimalno nabrijanog vrtećeg akrobata Bona kroz nastup prilično statični, tako da su U2 ostavili mnogo pozornice “neiskorištenom” tijekom koncerta. Ali magija je bila s nama i to je bit. Bubnjar Larry Mullen tijekom koncerta zadržao je svoj ledeno hladan mrk irsko-otočki izraz. Izraz zemlje umotane u vječnu maglu i vječnost nasilnih obračuna. Nijednom nije trznuo obrvom lijevo ili desno ni milimetar. Zvuk grupe i pozornička izvedba dakle rutinski i bez ikakve greške, s Bonom u apsolutnoj dominaciji i središnjem fokusu kroz nastup.
Na monitorima su se stalno prikazivali slogani Bonove mirovne filozofije kojom revno propovijeda tijekom U2 koncerata. Naravno, ni ovaj put nitko nije propustio njegove pozive na mir i prestanak ubijanja.
U2 koncert je dakle događaj koji nakon svega viđenog i dalje ostaje svojevrstan rock spektakl, nabijen izvanrednom energičnošću, odjeven u pozornički dekor koji u istom dahu ne donosi neki posebni pompa (strašni laserski light show, pirotehničke efekte i sl….). U2 ostaju prava rock grupa koja usprkos lijepim debelim novcima, što ih marljivo gomilaju na bankovnim računima, bez kićenja, glama ili bilo kakvog bizarnog pretjerivanja u imageu. Usprkos statusu super grupe zadržavaju na pozornici skromnost kroz izravan pobunjenički stav ukrašen vječnim djelićem arogancije i cinizma te ono što je bit. Svojim opuštenim pristupom bez oholosti održavaju iskren kontakt sa svojim fanovima. Dakle, odlazak na koncert U2 iskustvo je vrijedno svakog grijeha. Kad glavica pogodi točno u čavlić.
Setlista
1.Vertigo
2.I Will Follow
3.The Electric Co.
4.Elevation
5.New Year’s Day
6.Beautiful Day
7.I Still Haven’t Found What I’m Looking For
8.All I Want Is You
9.City of Blinding Lights
10.Miracle Drug
11.Sometimes You Can’t Make It On Your Own
12.Love and Peace or Else
13.Sunday Bloody Sunday
14.Bullet The Blue Sky / When Johnny Comes Marching Home (Snippet) / Please (Snippet) / The Hands That Built America (Snippet)
15.Miss Sarajevo
16.Pride (In The Name Of Love)
17.Where the Streets Have No Name
18.One
dodatak 1:
19.Zoo Station
20.The Fly
21.With or Without You
dodatak 2:
22.Original of the Species
23.All Because of You
24.Yahweh
Vertigo
