Izvođač: Magma
Izdavač: Seventh Records
Izdanje: 1976
Ocjena: 4.5/5
Po običaju je i nakon albuma Wurdah Itah kod Magme došlo do velikih promjena u postavi. Na Udu Wudu zapravo svira hrpa novih glazbenika. Uglavnom je riječ o Magminim znancima (koji su s bendom već svirali uživo), a neki su jednostavno studijski glazbenici. Ovaj put nema nijedne gitare, Stella Vander pjeva samo na jednoj skladbi, a ni Klaus Blasquiz nije uvijek prisutan. Jedine stalnice su Vander i Top (Top nije prisutan samo na Weidorje). Zanimljivost ovog izdanja je da većina skladbi ovaj put nije potekla iz pera Christiana Vandera, jer je on uzde prepustio Jannicku Topu, basistu grupe. Vander je čak pomalo šaljivo rekao da je riječ o solo albumu Jannicka Topa, ali mi se to čini pomalo nepravednim, jer je prije toga uglavnom sve skladbe pisao Vander. Top je odgovoran za dvije skladbe (epsku De Futura i Soleil D’Ork), Vander je skladao ostale, osim Weidorje, koja je bila djelo Klausa Blasquiza i Bernarda Paganottija. Paganotti je nakon ovog albuma osnovao vrlo zanimljiv bend Weidorje (nazvan po toj pjesmi), u kojem su miješali elemente zeuhla i jazz-rocka.
Udu Wudu je prvi album koji nije nastavio priču o planetu Kobaia. Riječ je o pojedinačnim skladbama koje uglavnom nemaju veze s Vanderovom epskom zamisli. Neke su doduše povezane s tim izmišljenim planetom, a ostale su sasvim obične skladbe, bez veze s prethodnim albumima. Tekstovi su još uvijek na nekom čudnom jeziku, iako ne zvuči uvijek kao “kobaianski”, pa se ni u tom pogledu tradicija nije nastavila.
Album počinje vrlo simpatičnom jazz-rock stvari s latino prizvukom. Jedan je od rijetkih Magminih komada uz koje bi se čak moglo plesati. Iznenađuje i vrlo lagana i optimistična atmosfera, koju posebno naglašava zvuk trube. Weidorje zvuči kao da je snimljena u nekom drugom studiju. Kvaliteta zvuka i produkcija znatno su slabije, uglavnom sve skupa zvuči pomalo prigušeno. Šteta, jer je to jedno od najboljih ostvarenja na albumu. Pokaže se kako će zvučati album sastava Weidorje, samo što je ovdje kompozicija koncentriranija, a manje je i jazz-rock soliranja i preigravanja. Struktura je doduše prilično klasična, ali su melodije dovoljno dobre da to uopće nije bitno. I sljedeća je skladba slično tamna, s prilično jednostavnom građom i par zanimljivih melodija. Ovdje su vokali nešto bolji i operniji nego na nekim prethodnim albumima. Soleil D’Ork prilično je tipična Topova kompozicija. U toj repetitivnoj i pomalo dosadnoj skladbi osjeća se mističan i orijentalan prizvuk. Zombies je uz naslovnu skladbu jedini “divlji” komad. Tempo je vrlo brz, atmosfera je mračna, a zanimljivi su i vokali (pogotovo režanje Blasquiza). Za kraj slijedi epska De Futura. Mnogi smatraju da je riječ o Topovu remek-djelu, a meni osobno se čini prilično praznom. Skladba nije fokusirana, previše je ponavljanja, dosadnih dijelova koji ne vode nikamo. Uglavnom skladba ostaje na jednom mjestu, gotovo da nema nikakvog nadogradnje. Da je riječ o kompoziciji dugoj deset minuta ili manje, mogla bi biti vrlo dobra, ali ovako je previše razvučena. Posebno pretjeruje Top sa svojim jednoličnim basovskim umecima. Inače mi se njegov stil prilično sviđa, ali ovdje je otišao predaleko. Možda samo ja ne vidim remek-djelo u ovoj skladbi, jer Magma tu stvar još i danas često odsvira uživo.
Najuočljiviji aspekt ovog albuma je zvonki bas koji nadglasava sve ostale instrumente. Ovdje i na Attahk taj je instrument najčujniji i najprimjetniji. Na trenutke čak zvuči kao gitara. Vander povremeno postiže najbolje bubnjarske trenutke u svojoj karijeri, posebno na bržim skladbama, gdje silovitim i preciznim prijelazima pokazuje sve svoje kvalitete. Vokali su nažalost tek solidni. Estetski im doduše nema što prigovoriti, samo su premalo raznoliki i jednodimenzionalni. Nema one poznate višeglasnosti i zborskog pjevanja na koje nas je ova postava navikla. Klavijature su slabije kvalitete nego na prethodnim izdanjima. To ide uglavnom na račun pomalo prevelike uporabe sintesajzera. Magma je uvijek bila najbolja kad se koristio električni klavir (ili običan). Uglavnom klavijature imaju manje važnu ulogu, jer prilično često vodeću ulogu preuzimaju bas i bubnjevi. Tako se okrene onaj tipičan rock aspekt da su bas i bubnjevi ritam linija. Kod Magme klavijature često služe u tu svrhu, dok bubnjevi i bas preuzimaju glavnu ulogu. To je pravi Rock in Opposition. Par puta pojave se i puhači i limeni puhači, koji prilično oživljavaju glazbu i stvaraju bogatiji zvuk.
Album zasigurno ne spada među njihova najbolja izdanja. Čini se kao da je napravljen prebrzo, isto tako nema nikakve konzistentnosti, skladbe ne teku kao cjelina, nema one crvene niti kao na prethodnim albumima. I vokali su dosta slabiji. Nisu tako višeslojni kao na Mekaniku, Wurdah Itah ili čak Kohntarkoszu. Skladbe su strukturno prilično standardnije i uobičajenije. Za neke bi se čak moglo tvrditi da spadaju u kategoriju pop glazbe. Nedostaje neka dubina, koja je na boljim izdanjima bila prisutna u izobilju. Čini se kao da Christian Vander nije znao kako dalje s Magmom, pa su ovaj album i Attahk neka vrsta tranzicijskih albuma, na kojima je tražio novi zvučni identitet kako bi grupu odveo u drugo razdoblje i dimenzije. Istina je da mu je u smislu zvuka to donekle uspjelo, jer album ne zvuči kao nijedan prethodnik. Inovativnosti zasigurno ne nedostaje, ali nema one umjetničke inspiracije koja je mnogo puta prije bila prisutna. Srećom, uspio je to ispraviti na sljedećem studijskom izdanju, koje je pokazalo više melodičnih nadahnuća i ispalo je kao lijepa cjelina. Udu Wudu nažalost pati od nedostatka dobrih ideja i nedovršenih skladbi, ali ipak u svakoj skladbi ima nešto zanimljivo i kvalitetno, a nijedna nije remek-djelo. Ovaj album bih preporučio više kolekcionarima, a one pop skladbe bi možda mogle privući i kojeg slušatelja kojem Magma inače ne bi bila privlačna.
Postava
Christian Vander – udaraljke, vokal, klavir, klavijature, bubnjevi
Jannik Top – bas, aranžmani za limene puhače, vokal, sintesajzer
Klaus Blasquiz – vokal
Stella Vander – vokal
“Lisa” – vokal
Lucille Cullaz – vokal
Catherine Szpira – vokal
Pierre Dutour – truba
Alain Hatot – saksofon, flauta
Bernard Paganotti – bas, vokal, udaraljke
Patrick Gauthier – klavijature
Michel Graillier – klavijature
Benoît Widemann – klavijature
Produkcija
Magma
Popis skladbi
1. Üdü Wüdü (4:10)
2. Weidorje (4:30)
3. Troller Tanz (Ghost Dance)(3:40)
4. Soleil d’Ork (ORK’ Sun)(3:50)
5. Zombies (Ghost Dance)(4:10)
6. De Futura (18:00)
