Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bluesiana, Velden am Woerthersee, Austrija
Datum koncerta: 01.12.2008
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 15,00€
Uli Roth je onaj više ne tako mladi produkt rocka šezdesetih i sedamdesetih kojeg se većina sjeća kao gitarista koji je u grupi Scorpions naslijedio Michaela Schenkera te s bendom snimio četiri studijska i jedan livealbum. Nakon spomenutog Tokyo tapes napustio je grupu zbog glazbenih razilaženja (Rotha su oduševljavali Hendrix i klasika), a starijem Schenkeru se na gitari pridružio Matthias Jabs, s kojim su Scorpions otplovili u malo komercijalnije vode. Roth je pak poznat i po jednoj drugoj stvari. Njegova dugogodišnja pratilja Monika Dannemann, koja se 1970. romantično upleta s Hendrixom, po mišljenju nekih bila je sukriva za Jimijevu smrt, jer je posljednja vidjela da je živ. Iako joj usprkos sumnjivim okolnostima (tragičnu noć koja je odnijela najvećeg gitarista svih vremena provela su zajedno) krivnja nikad nije dokazana, zbog brojnih tužbi i prijetnji život Monike i Ulija nakon tog događaja zasigurno nije bio ugodan. Godine 1996. Monika je zbog pritiska javnosti počinila samoubojstvo, a Uliju očito nije preostalo ništa drugo nego da još jednom potraži utjehu kod Hendrixa.
I toga se držao i u Bluesiani. U početku smo mi koji smo se nadali da ćemo čuti njegove parafraze Vivaldija ili barem nenadmาšivu Sails of Charon s albuma Taken by force (prvi poznati primjer uporabe “neoklasičnog” harmonijskog mola) bili razočarani, ali su nas vječnozelene klasike šezdesetih, poput Spanish castle magic i Bold as love, donekle smirile. Psihodeličnu nirvanu ubrzo su opet pokvarili dosadni učinci neobičnog rasporeda pojačala (dva zvučnika okrenuta u zatvoreni kut pozornice), koje bi tonski majstori opisali kao “mikrofoniju”, zbog čega je bilo potrebno ovako ili onako više puta zaštititi uši. Tome je nedvojbeno pridonio i magnet koji je Uli zbog posebne konstrukcije svoje gitare i predugačkog hvatnika (vidi nastavak) držao kar na obližnjem stalku, prema kojem se tijekom sviranja povremeno naginjao. Domišljat, ali u ovom slučaju prilično nesretan eksperiment.
Naravno, treba spomenuti i pozitivne strane nastupa. Jedna od najočitijih zanimljivosti bila je Rothova “Sky” gitara, koju je osamdesetih osmislio sam glazbenik i čija je posebnost, uz neobičan oblik, i velik broj polja na vratu, koji se (ovisno o modelu) kreće između 30 i 40. Spomenuta konstrukcija vrata omogućuje raspon od šest oktava i zvukove koji su prilično blizu violini. O Ulijevu gitarskom majstorstvu već je dosta rečeno, ali kao što rekosmo, te je večeri prevladavao Hendrix, čije je skladbe Roth začinio povremenim klasičnim sweepom i pokojom od starih koralnih ljestvica. U tom stilu pprošle su pokraj nas dobro poznate Little wing, Stone free, Hey Joe, Purple haze i Red house, a naravno nije izostala ni Hendrixova osebujna interpretacija američke himne.
Nakon loših sat i pol Rothu je ponestalo daha pa se na nekoliko minuta povukao u backstage, ali je na zahtjev publike ubrzo morao opet na pozornicu, gdje je izvukao još i bis sastavljen od skladbi All along the watchtower i Voodoo chile. Slijedilo je obvezno slikanje s (ne previše brojnim) obožavateljima i potpisivanje albuma te gitara. Roth je tako usprkos nekim nespretnostima priredio ugodnu večer, čemu je napokon pridonijela i očita činjenica da nastup koji spaja dvije legende jednostavno ne može biti loš. Otprilike tako mogla bi glasiti i opća ocjena koncerta u Bluesiani.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Message to love 2. Spanish castle magic 3. Bold as love 4. House burning down 5. Little wing 6. Star spangled banner 7. Villanova junction blues 8. Stone free 9. Hey Joe 10. Purple haze 11. Red house 12. All along the watchtower 13. Third stone from the sun 14. Voodoo Chile
Galerija slika
