Mjesto: Sesto San Giovanni (Milano), Italija
Datum intervjua: 30.11.2008
French TV je legendarna američka postava koja je počela stvarati početkom osamdesetih, kad se počela formirati američka inačica pokreta Rock in Opposition. Tijekom svih tih godina izdali su hrpu sjajnih albuma, ali su nažalost ostali prilično opskurni čak i među ljubiteljima eksperimentalnije glazbe. Na Altrock festivalu u Italiji razgovarali smo s jedinim izvornim članom, basistom Mikeom Saryjem.
Rockline: Sviđa li vam se festival?
French TV: Naravno. Poznajem većinu bendova, tako da sam se tome stvarno veselio. Doma imam CD-e većine bendova, ali nikad ih još nisam vidio uživo.
Rockline: Koliko ste zadovoljni svojim nastupom?
French TV: Imao sam nekih problema. Izgubio sam uređaj za ugađanje pa mi je jučer bas bio prilično razštimam. Tijekom sviranja morao sam kompenzirati, ali bilo je sve gore.
Rockline: To se ipak nije primijetilo.
French TV: Drago mi je. Inače sam na pozornici puno aktivniji. Više se krećem, skačem, ali kako sam imao razštiman bas, morao sam se prilagoditi i biti oprezan.
Rockline: A što je s ovom turnejom? Jeste li zadovoljni njome?
French TV: Da. Nije počela baš najbolje, ali onda se sve odvrtjelo i ide nam sve bolje. Prilično sam zadovoljan kako je sve ispalo. Publika je bila divna. Kupuju naše CD-e i kupuju nam pivo. Bili su jako ljubazni prema nama.
Rockline: Jesu li klavijaturist i bubnjar bili s vama cijelu turneju?
French TV: Da.
Rockline: A što je s izvornim članovima French TV?
French TV: Kroz godine bilo je puno promjena u postavi. Po mom mišljenju, postao sam vođa grupe negdje oko izlaska drugog albuma. Iako nosimo ime French TV, to je zapravo moj bend i zato moram pronaći ljude koje mogu nasamariti da sviraju ovakvu glazbu. U SAD-u imam standardnog bubnjara, ali morao je raditi i nije se mogao pridružiti turneji. Onda sam našao Michaela (Michael Aznavour) i pitao ga bi li bio voljan svirati s nama.
Rockline: Dakle, poznavali ste Sotos?
French TV: Naravno. Imam drugu Sotos ploču (Platypus) i Zaar.
Rockline: Jeste li zadovoljni novim članovima?
French TV: Jako. Paolo (Botta) je zapravo već drugi put na turneji s nama, tako da sam znao što mogu očekivati od njega. Ima myspace stranicu na kojoj svira King Crimson, Magmu, Sotos i Zaar. Dok sam ga promatrao, znao sam da će brzo naučiti. Instinktivno sam znao da neće imati problema, ali nikad ne možeš biti siguran dok niste zajedno u istoj prostoriji.
Rockline: Sviraju li novajlije po notama ili je ponešto i improvizirano?
French TV: Teško je reći. Mislim da uglavnom sviraju slično kao na albumu. Tu i tamo nešto odsviraju drugačije. Što se tiče klavijatura – na albumu se puno služimo time da snimimo više slojeva klavijatura. Ponekad se čuju tri različite melodije na klavijaturama istovremeno, pa se Paolo mora odlučiti za najjaču melodiju, onu koja će najbolje izraziti poruku skladbe. Mješavina je, ali nema puno improvizacije. Kad netko pronađe nešto s čim je zadovoljan, toga se drži.
Rockline: Dakle, kad uđete u studio, iskoristite sve mogućnosti studija, čak i ako znate da to uživo nećete moći ponoviti?
French TV: Točno tako. To doduše nije planirano. Kad ideš u studio, to je kao da kupuješ slatkiše. Želiš puno toga, ali kad kreneš na turneju, počne te boljeti trbuščić.
Rockline: Onda sve ovisi o broju ideja koje imate kad uđete u studio i koliko ih želite iskoristiti u glazbi?
French TV: Tako je. Čak i kad bismo ploču uživo mogli odsvirati točno onako kako je snimljena u studiju, nešto bi nedostajalo. Razlika je slična razlici između knjige i filma snimljenog po knjizi.
Rockline: Jučer ste mi pričali o financijskim problemima kad idete na turneju po Europi. Zašto onda uopće idete na turneju ako je toliko problema?
French TV: Sviđa mi se drugarstvo glazbenika. Na neki je način snimanje CD-a slično znanstvenom projektu. Kad pak nastupaš uživo, otkriješ je li glazba učinkovita i u praksi. To me jako veseli. Dobro je i to što se mogu riješiti kutija CD-a koje mi se motaju po kući.
Rockline: CD-e izdajete kod vlastite etikete. Kad ste se na to odlučili i zašto?
French TV: Za ovakvu glazbu nije se zanimalo puno izdavača. Moj partner Steve Roberts se puno bolje od mene razumio u distribuciju za progresivne bendove. Objasnio mi je da te stvari možeš napraviti sam. Da nam je netko ponudio da izda naše CD-e, prihvatio bih. Ali poznajem puno bendova koji su godinama čekali prije nego što im je izdavačka kuća konačno odgovorila, a ako je odgovor bio potvrdan, izdavač se miješao u sadržaj glazbe. Bilo bi lijepo da se za nas zainteresira neka izdavačka kuća, ali mislim da bi to značilo više problema nego prednosti. Ruska izdavačka kuća Mals pitala nas je bi li mogli izdavati naše ploče u istočnoj Europi i dali smo im potvrdan odgovor.
Rockline: A što je s etiketom Cuneiform? Kod njih niste pokušali?
French TV: Za prva tri albuma uvijek smo ih pitali bi li ih zanimalo. Mislim da je (Steven Feigenbaum) bio ljubazan. Uvijek je govorio da ima raspored popunjen već nekoliko godina unaprijed. Mislim da mu nismo bili dovoljno zanimljivi.
Rockline: Čuo sam već da koristite izraz progresivno. Neki avangardni bendovi taj izraz ne vole. Kako to da vas ne smeta?
French TV: Mislim da je pomalo glupo uzrujavati se oko toga kako netko etiketira glazbu. Moram suosjećati sa slušateljima, jer je to iskreno pitanje: kakvu glazbu svira ovaj bend? Mislim da je izraz progresivno dovoljno širok da opiše puno nijansi. Na mnogo je načina taj izraz i bez značenja. Ako si označen kao progresivni rock, znači li to da zvučiš kao Univers Zero ili Arena? Ako kažeš da smo progresivni, malo bolje objasniš što sviramo. Na kraju krajeva izraz je bez značenja, tako da se nema smisla uzrujavati.
Rockline: Jeste li bili skloni pokretu Rock in Opposition kad ste počeli?
French TV: Naravno! Bio sam svjestan bendova Samla Mammas Manna, Univers Zero, Etron Fou, Henry Cow i ostalih. Moj tadašnji partner Steve Roberts, koji je imao distribucijsku trgovinu, bolje je razumio te stvari. Upoznao me s hrpom nezavisnih progresivnih bendova, uključujući RIO. Neki bendovi su mi se činili najboljima na svijetu čim sam ih čuo. Trebalo mi je malo vremena da mi svi prirastu srcu, ali sad bih rekao da me u progresivnoj glazbi najviše zanima upravo taj podžanr.
Rockline: To sam vas pitao već jučer. Možete li mi reći kakav bas svirate?
French TV: Riječ je o 5-žičanom Steinbergeru. Izvorno je imao pragove, ali kad sam proučio bas Percyja Jonesa, rekao sam si da moram početi ozbiljno razmišljati o sviranju basa bez pragova. Onda sam skinuo pragove. Zapravo je ovo prva turneja na kojoj sviram bez pragova. Već godinama sam vježbao bez pragova i svirao takav bas i u studiju, ali uživo mi nije bilo ugodno svirati takav bas. Za sada sam zadovoljan rezultatom.
Rockline: Zašto ste se odlučili baš za taj bas?
French TV: Jako je malen i lagan. Kad si na turneji, moraš misliti da zauzmeš što manje prostora. Inače imam taj bas od 1994. godine .
Rockline: Jeste li ga uvijek nosili na turneju? Još od vremena kad je imao pragove?
French TV: Ne. Imam 5 ili 6 basova i začudo sam na svakoj turneji svirao drugi bas. Kad sam zadnji put bio u Europi, svirao sam Cortov 6-žičani bas. Tek zadnje dvije godine sviram bas bez pragova, ali mislim da ću ovaj bas koristiti još dugo.
Rockline: Možete li mi reći nešto o nadolazećem albumu? Kako će zvučati?
French TV: Nakon prethodnog albuma napustili su nas klavijaturist i saksofonist. Ne dugo nakon toga preselio se u moju blizinu jedan klavijaturist. Zove se Steve Katsikas. Ima još jedan progresivni bend koji se zove Little Atlas. Uglavnom je tradicionalniji glazbenik od Warrena. Da je odluka samo na Steveu, svirao bi samo klavir, orgulje i mellotron. Ima naviku da puno više popunjava prostor akordima nego Warren, koji je imao konfliktnije melodijske linije. Steve je osnovniji glazbenik, ali mislim da je oduvijek želio svirati eksperimentalnije stvari. Bilo mu je jako zabavno raditi na novim skladbama. Na zadnja četiri albuma slao sam ritam liniju Warrenu Daleu, ali sa Steveom radimo zajedno i zajedno stvaramo pojedine dijelove. Tako mu mogu reći kad da pospremi mellotron.
Rockline: Je li sada stalni član?
French TV: Ne. Samo za studio. Ne vjeruje dovoljno u svoje sposobnosti da bi zvukove i melodije mogao odsvirati uživo. Šteta. To bi mogao kad bi imao vremena, ali ga nažalost nema. Što se tiče kompozicija, jako sam sretan onim što smo stvorili zajedno s drugim bubnjarom Jeffom Gardom. Nerado kažem da je glazba kompleksna, jer bi to sugeriralo da je komplicirana glazba bolja. Ali teme smo uspjeli puno više razviti. Teško je reći zašto je novi materijal jedinstven. Mislim da ćeš odmah čuti da je riječ o French TV.
Rockline: Dakle, čuju se oni poznati elementi French TV?
French TV: Da. Ima puno neočekivanih dijelova.
Rockline: Smiješnih naslova skladbi?
French TV: I njih.
Rockline: I to sam vas htio pitati. Publika nije baš bila podatna za vaš humor. Kako vam se to učinilo?
French TV: Ponekad u Europi to doživiš. Moram se sjetiti da kod 80% ljudi to ide na jezičnu barijeru, ali jedan dio tebe razmišlja da to što govoriš nije smiješno i da gubiš vrijeme. Zato sam ovaj put imao jako kratke uvode, jer sam vidio da to što govorim nema učinka, da nije dovoljno zabavno.
Rockline: A reakcija je vjerojatno prilično drugačija u SAD-u?
French TV: Da, ali i u Europi. Ne mogu predvidjeti kako će publika reagirati. Ponekad je sve smiješno i funkcionira. Uz šale volim pričati i zgodice. Ponekad se Europljanima to jako sviđa. Smiju se u pravim trenucima. Ponekad se čini kao da recitiraš poeziju. Bilo bi bolje da su reakcije predvidljivije.
Rockline: Hvala na intervjuu.
French TV: Nema na čemu.
Galerija slika
