Unplugged duet Briana Maya i Kerry Ellis – hipnoza intimne savršene glazbene čarolije (2013)

Lokacija: Gradež (Grado), Italija
Datum: 16.07.2013

Gitarska legenda i cijenjeni astrofizičar Brian May, koji je proslavljen kao član jednog od najboljih rock sastava svih vremena, nezaboravnih Queen, u društvu 34-godišnje pjevačice i glumice Kerry Ellis javio se tijekom zajedničke turneje ‘The Born Free Tour’ u Gradežu (talijanski: Grado), gdje se ovih dana održavao ljetni, lokalni glazbeni festival. U usporedbi s prilično pompozno obojenom prethodnom turnejom ‘Anthems: The Tour’, ovogodišnja međusobna suradnja odvija se u prilično intimnoj, akustički usmjerenoj atmosferi i uz svjetlo svijeća, dok May i Ellis predstavljaju skladbe s koncertnog albuma »Acoustic By Candlelight« (2013). Istodobno tijekom aktualne turneje u sklopu zaklade Born Free pokušavaju upozoravati na teške zločine čovječanstva protiv prirode, u što bez sumnje spada lov na divlje životinje i njihov prije ili kasnije tužni kraj u zatočeništvu. U tu svrhu se među scenskim projekcijama više puta pojavljuju različite životinje, poput lava i jazavca.

Njihova dosadašnja turneja, tijekom koje izvode i neke omiljene Queen klasike te poznate i manje poznate skladbe nekih drugih autora, požnjela je brojne pozitivne kritike, pa je bilo zanimljivo izbliza vidjeti kako legendarni gitarist i povremeni pjevač funkcionira u društvu osjetno mlađe pjevačke kolegice, s kojom se i u vokalnom smislu jako dobro nadopunjuje. Za treći dio turneje, koji sadrži četiri nastupa dueta u Italiji, najviše od svih kontinentalnih europskih zemalja, može se reći da ljepše pozornice od ljetovališnog, primorskog Gradeža kod naših zapadnih susjeda gotovo nisu mogli pronaći. Obećavala se prava koncertna poslastica za sve glazbene sladokusce.

Nakon vrlo zabavnog uvoda, tijekom kojeg se vrtjela projekcija kratkog i šaljivog crtića koji predstavlja osnovnu poruku zaklade Born Free, na pozornicu je izašao majstor May s akustičnom gitarom u ruci. Već u sljedećoj sekundi na pozornici se našla i njegova mlađa kolegica te svojim glasom one koji nisu bili upoznati s njezinim dosadašnjim stvaralačkim opusom odmah uvjerila zašto sa slavnim gitaristom uspješno surađuje već niz godina. Ellis doduše ne može doseći tako visoke tonove kao jedan od njezinih velikih pjevačkih uzora Freddie Mercury, što je i sama priznala, pa zato vokalno zahtjevnije skladbe Queenâ te večeri nisu dolazile u obzir. Blagotvorni morski aerosoli pak nisu najbolje utjecali na ugođenost žica Mayeve akustične gitare, što se pokazalo već kod prve izvedbe večeri, »Born Free«, kad je gitarski veteran, vičan svemu, već u uvodnim sekundama zavrtio glavom jer njegova gitara nije zvučala kako treba. Pritom je svoj dio zacijelo odigrala blizina morske vlage i soli, jer se s pozornice pružao prostran pogled na obližnje more.

Možda je upravo tihi bijes koji je sve više tinjao u gitarskoj legendi uzrokovao da je Ellis zaboravila otpjevati sljedeći stih teksta. To je dovelo do toga da su morali prekinuti s izvođenjem i ispričati se publici zbog početne nespretnosti, što je May popratio tipičnim engleskim sarkazmom. Od tada nadalje, od skladbe »Butterfly (Something That Glitter)«, koncert je tekao po planu i većih problema više nije bilo, iako spomenuta akustična gitara još neko vrijeme nije bila najposlušnija. Inače je majstor May uz rub pozornice imao prilično bogatu električnu i akustičnu gitarsku zbirku, tako da je više puta mijenjao pojedine modele. Na klavijaturama je Maya i Ellis vjerno pratio Jeff Leach, koji je bio zadužen za simfonijske aranžmane koji su prilično obogatili većinom akustički usmjerenu narav pojedinih izvedbi.

Jedno od ljepših iznenađenja bila je posrećena verzija vječnozelene Kansas balade »Dust in the Wind«, koju je Ellis otpjevala s posebnim žarom. Publiku su, posve očekivano, najviše zagrijale Queen klasike poput legendarne ljubavne balade »Somebody To Love«, dok je izvedba skladbe »No-One But You (Only the Good Die Young)«, posthumne Queen skladbe iz 1997., bila još jedno od iznenađenja. S obradom Marvina Hamlischa, »The Way We Were«, May i Ellis nastavili su s iznimno srdačnim interpretacijama nekih omiljenih klasika, među kojima su se našle i vječnozelene pjesme The Beatles poput »Tell Me What You See« te skladateljsko remek-djelo Georgea Harrisona »Something«. Prilično je buke, osobito među domaćom publikom, izazvao dolazak Irene Natalie Fornaciari, kćeri popularnog talijanskog glazbenog zabavljača Zucchera Fornaciarija, u ulozi posebne pjevačke gošće na dvije skladbe. Ona je svoju scensku prisutnost posve opravdala i u pjevanju uspješno mijenjala talijanski i engleski, no unatoč priličnom pjevačkom talentu nije bila dorasla Ellis.

Priličnim pozitivnim iznenađenjem, kad je riječ o izvedbama Queen klasika, pokazala se uspješna verzija »Life Is Real (Song For Lennon)«, inače odlične balade s albuma »Hot Space« (1983). Nju je legendarni gitarist posvetio svom pokojnom pjevačkom kolegi iz vremena Queen. Posebno dobro ispala je izvedba znanstvenofantastične balade »39«, gdje se May ponovno iskazao kao glavni vokalist, dok su se na »Love Of My Life« istaknule obje glavne pjevačke zvijezde večeri. Publika je potpuno ‘puknula’ kad je May u ruke uzeo svoju slavnu gitaru Red Special, koju je prije mnogo godina sam konstruirao i uz pomoć koje je odsvirao solo nastup. Prilično neobičan, no ipak zabavan eksperiment bila je hillbilly verzija Queen standarda »Tie Your Mother Down«.

Završetak službenog dijela nastupa komičnom »The Kissing Me Song« i prilično klišejskom, ali obveznom »We Will Rock You« stigao je baš kad je atmosfera između pozornice i otprilike 800 posjetitelja koncerta dosegnula vrhunac. Za bis su osijedjeli, ali još uvijek prepoznatljivo kovrčavi i dugokosi gitarist i njegova plavokosa pjevačka pratilja odsvirali još posljednji Queen standard te večeri, Freddiejev odgovor Elvisu i njihov najosnovniji, rock’n’rollovski domet, to jest »Crazy Little Thing Called Love«, koji je prije svega namijenjen zabavljanju masa. Ne baš finalni izbor kakav je željela većina Queen sljedbenika (nedostajala je prije svega izvedba »We Are the Champions«, koja bi tradicionalno trebala slijediti neraskidivo povezanu »We Will Rock You«), ali ipak lijep završetak prebrzo završene fantastične koncertne večeri u društvu gitarske legende i njegove nadarene pjevačke pratilje.

Koncertno druženje s Mayom i Ellis uz morsku obalu Gradeža donijelo je još jedan lijep dokaz koliko puno iskrenije i intimnije može ispasti koncertni događaj koji se odvija na maloj pozornici i pred manjim brojem ljudi nego mnogi megalomanski nastup na velikom stadionu, kamo se slijevaju takve mase ljudi i zato da se poslije mogu pohvaliti svojim poznanicima koje su veliko glazbeno ime nedavno vidjeli, dok je glazba obično negdje u drugom planu.

autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista:
1. Intro
2. Born Free
3. Butterfly (Somethings That Glitter)
4. Dust in the Wind
6. Somebody To Love
7. The Way We Were
8. Can’t Help Falling in Love
9. Something
10. No-One but You (Only the Good Die Young)
11. Guitar Solo
12. Love of my life
13. Tie Your Mother Down
14. The Kissing Me Song
15. We Will Rock You
—dodatek—
16. Crazy Little Thing Called Love