Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Vrsar (Montraker Live Music festival) / Hrvatska
Datum koncerta: 20.07.2013
Broj posjetitelja: 400
Cijena ulaznice: 70,00HRK
Ne događa se baš često da legendarni britanski art rockeri Wishbone Ash, koji su se u svojoj šarolikoj karijeri najviše proslavili kultnim albumom »Argus« (1972) te kao pioniri u stvaranju višedijelnih gitarskih harmonija kojima su utjecali na mnoge kasnije naraštaje hard rock i metal glazbenika, posjete Hrvatsku. Poglavar grupe, kultni gitarist/pjevač Andy Powell, finski gitarski majstor Muddy Manninen, basist i veseljak Bob Skeat i bubnjarski majstor Joe Crabtree (ex-Pendragon) nastupili su kod naših južnih susjeda u ulozi glavne atrakcije višednevnog glazbenog festivala pod okriljem hrvatske tvrtke Montraker, koji se tri dana održavao usred omiljenog ljetovališta Vrsar. Još prije dolaska članova benda na skromnu, ali u skladu s veličinom i okolinom prostora posve zadovoljavajuću pozornicu, među vjernim obožavateljima, koji su na koncert putovali uglavnom iz Austrije i Njemačke, gdje su i danas najpopularniji, a nekako se među njih ugurala i šačica Slovenaca, vladalo je izuzetno pozitivno raspoloženje. Ono uvijek prati nastupe jedne od najsrčanijih grupa u povijesti rock glazbe, koja je do sada izdala, reci i piši, dvadeset i tri studijska albuma, među kojima je trenutno najaktualniji »Elegant Stealth« iz 2011. godine.
Već tijekom kratkog razgovora s članovima grupe, koji je prije koncerta održan u ‘backstageu’, ustanovili smo da će, što se tiče izbora izvedbi, te večeri pripremiti nešto posebno, pogotovo zato što se radilo o nastupu s 20-minutnom stankom. Uzbudljivije uvodne izvedbe od triju i danas čarobnim ugođajem obojenih »Argus« klasika nismo mogli poželjeti pa smo se preko pompoznog otvaranja »The King Will Come«, višedijelnim gitarskim harmonijama nabijenog epa »Throw Down the Sword« i pastoralnog remek-djela »Sometime World« u duhu nakratko vratili u romantično idealizirana vremena srednjovjekovne Britanije. Odmah treba spomenuti da su pojedini članovi benda bili izvrsno raspoloženi, iako je pristojno ozvučenje zbog malog nagiba, jer je pozornica stajala na brdašcu, pomalo odnosilo prema dolje, a i gospodin Powell je te večeri gitarski bio malo ‘rezerviran’ i lavovski dio gitarskih improvizacija prepustio je dugogodišnjem kolegi Manninenu.
Andy je za to imao posve opravdan razlog, jer je nedavno bio operiran na ramenu, što mu je onemogućilo potpuni virtuozni zamah na njegovoj znamenitoj Gibson Flying V gitari, a osim toga to je bio prvi nastup Wishbone Ash nakon dva mjeseca potpunog koncertnog mirovanja. S druge strane, gospodin Powell je vrlo dobro i suvereno otpjevao kako dugogodišnje klasike tako i novije uratke, među kojima su za početak izveli »Can’t Go It Alone«, koju su stvorili u suradnji s vanjskim suradnikom Patom McManusom. Sa »Heavy Weather«, još jednom skladbom s albuma »Elegant Stealth, te s dugim improvizacijama proširenom verzijom »Open Road«, koja potječe s albuma »Number the Brave« (1981), njihova jedinog albuma s legendarnim basistom/pjevačem Johnom Wettonom (Asia, ex-Family, King Crimson, Uriah Heep, UK) u postavi, zaključili su prvi dio nastupa, nakon čega je uslijedila 20-minutna stanka.
Drugi dio nastupa otvorili su jednom od svojih najpopularnijih i najpoznatijih skladbi, »Warrior«, koja je i danas prava gitarska škola ‘u malom’ za sve mlade i nadobudne heavy metal gitariste. »Man With No Name« ne spada među nadahnutije trenutke albuma »Elegant Stealth«, no članovi Wishbone Ash neprestano su nas razmazivali izuzetnom energijom, međusobnom pozorničkom kemijom i predanošću ‘stvari’, tako da se na to što nije bila najsretniji izbor nitko nije previše obazirao, pogotovo nakon što je uslijedilo nekoliko velikih iznenađenja. Ne događa se često da se Andy i društvo sjete svojih uradaka s početka osamdesetih, no te smo večeri mogli čuti i »Lifeline« s albuma »Just Testing« (1980) i »Engine Overheat« s »Twin Barrels Burning« (1982), njihova jedinog studijskog ostvarenja s nažalost već pokojnim basistom Trevorom Bolderom (Uriah Heep, David Bowie i Spiders From Mars). Još je nešto veće iznenađenje predstavljala izvedba skladbe »Surface To Air« s albuma »Front Page News« (1977), jer se Powell i autor te skladbe, bivši basist/pjevač Martin Turner, koji vodi svoju verziju Wishbone Ash, još uvijek nisu pomirili.
Završni dio nastupa britanskih hard rock inovatora, koji su ostavili snažan pečat i u svijetu progresivnog rocka, sadržavao je izvedbe nekih od njihovih najslikovitijih evergreena, poput zabavljački intoniranog »Pilgrimage«, standarda »Jail Bait« i izuzetno zanimljive verzije nezaboravnog epa »Phoenix«, koji je davne 1970. izašao na njihovu prvijencu. Ovaj su ga put ponovno posve ‘reorganizirali’ improviziranjem, pri čemu je Powell lavovski dio svojih solističkih zadaća, zbog prije spomenute operacije na ramenu, prepustio Manninenu. Za dodatak su pomalo iznenađujuće izveli omiljeni »Just Testing« standard »Living Proof«, ne baš čest izbor posljednjih godina, koji nije ispao baš po planu. Zato je utoliko bolje ispao »Blowin’ Free«, još jedno »Argus« umjetničko djelo i završna izvedba te čarobne večeri. Svaki je član grupe iz sebe, očekivano, iscijedio maksimum, s tim da je finski gitarski majstor Manninen imao još malo više posla nego inače pa zato zaslužuje dvostruku pohvalu. Za njihov prvi nastup nakon duljeg predaha nastup u Vrsaru ispao je naprosto odlično.
Za kraj treba posebno pohvaliti i organizatore festivala, koji su se istaknuli kvalitetnim ozvučenjem s obzirom na zadane uvjete, kao i animatora-poliglota, koji se našim posjetiteljima festivala posebno zahvalio i na slovenskom, nešto što je do prije nedavno u istarskim ljetovalištima bilo gotovo nezamislivo. Još jedan dokaz da smo sada s našom bivšom jugoslavenskom braćom opet zajedno u dobru i zlu, u sličnoj, zahvaljujući ‘zaslugama’ eurokracije, sve sumnjivije zaudarajućoj ‘kaši’ europskih naroda. Većina posjetitelja pak nakon nastupa Wishbone Ash, kada su ih oni, unatoč kasnom večernjem satu, napunili izdašnom galonom pozitivne energije i novim elanom, nije si previše razbijala glavu takvom, nimalo nadahnjujućom činjenicom.
Setlista
1. The King Will Come
2. Throw Down The Sword
3. Sometime World
4. Can’t Go It Alone
5. Heavy Weather
6. Open Road
—stanka (20 min.)—
7. Warrior
8. Man With No Name
9. Lifeline
10. Surface To Air
11. Engine Overheat
12. Jailbait
13. Phoenix
—dodatak—
14. Living Proof
15. Blowin’ Free
Galerija slika
